Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juventusovska pobjeda

Kako je Allegri preokrenuo utakmicu protiv Milana

Zadnja izmjena: 7. travnja 2019. Jonathan Moscrop

Juventus se nalazi u rezultatskom raju. Kapetan Giorgio Chiellini slikovito objašnjava situaciju riječima da se nova, osma uzastopna titula prvaka Serie A “učitava”. Pitanje je vremena kada ćemo dobiti potvrdu onoga što svi odavno znamo — Stara dama je nedodirljiva na Apeninima. Pobjedom protiv Milana na domaćem terenu bi, uz eventualni poraz prvog pratitelja Napolija u današnjem susretu protiv Genoe, osigurala trofej u rekordnom roku, čak sedam kola prije kraja prvenstva.

S druge strane, požar prijeti da proguta instituciju koju je obitelj Agnelli skoro čitavo stoljeće brižljivo gradila.

Prva zvijezda tima Cristiano Ronaldo ozlijedio se pred ključne oglede u Ligi prvaka, natjecanja koje je Agnellijima postalo opsesija. Iako je sam vrlo uspješno dijagnosticirao njenu težinu i procijenio da će biti spreman, što je kasnije ljekarski tim i potvrdio, ostaje bojazan u kakvom će stanju dočekati četvrfinale. Ispadanje iz elitnog natjecanja moglo bi učiniti problematičim oporavak od  financijskog izleta kojim je omogućeno njegovo dovođenje. Iako je Juventus svijet za sebe, ipak funkcionira u Italiji, gdje se još uvijek svaki cent mora prevrtati prije nego što se odluči potrošiti. Ronaldo je doveden da pomogne momčadi napraviti konačni iskorak, predugo se čeka titula europskog prvaka.

Spora i bezidejna igra domaće ekipe pokazala je da nije samo Allegri bio taj koji je mislima već u Amsterdamu

Tijekom njegova izostanka sustav igre torinske momčadi ovisi o kreativnosti Paula Dybale. Uprkos tome, čini se da je odnos Argentinca s trenerom Maxom Allegrijem trajno narušen. Dybalinoj isfrustriranosti trenerovim odlukama mogli smo svjedočiti i tijekom sinoćnjeg meča. Ipak to je sve sastavni dio posla.

Za kataklizmu koja nema veze sa nogometom ili je tek tužna posljedica okolnosti u kojima se igra, a koja je ozbiljno poljuljala Juventusove temelje, pobrinuo se Leonardo Bonucci komentarom nakon utakmice protiv Cagliarija odigrane sredinom tjedna.

Tužni epilog priče

Priču sigurno već znate. Moise Kean, 19-godišnja talijanska zvijezda u usponu, njenim je čitavim tijekom bio žrtva rasističkih povika s tribina; zabio je Kean drugi gol za svoju ekipu kojim je potvrdio pobjedu, a onda ga odlučio proslaviti zurenjem u one koji su ga vrijeđali. Tinejdžerski bunt, pravo uvrijeđenog, normalna reakcija… Okarakterizirajte njegovu proslavu kako god želite — ali, molim vas, ne onako kako je to Bonucci uradio.

Bijesno bogati bijelac pristojna izgleda, još uvijek relativno mlad, nekako je shvatio da ima pravo pričati o onome što ga se ne tiče i pri tome dijeliti krivicu. Po Bonucciju je krivica 50-50 između tamnoputog klinca i ksenofobičnih idiota kojima ništa nije skrivio osim što se par puta poigrao sa igračima momčadi za koju navijaju — što je otprilike u rangu onoga kad netko sugerira da je žena isprovocirala silovanje svojim načinom odijevanja. U Juventusu bi trebali biti svjesni toga i stati uz Keana. Međutim, u tužnom epilogu priče, iz kluba su odlučili šutjeti i nadati se da će stvari smiriti same od sebe. Nakon što su ne tako davno stali u Cristianovu obranu uslijed optužbi za silovanje, javnost počinje preispitivati stavove čelnih ljudi kluba.

Kean je za nagradu derbi najtrofejnijih talijanskih klubova počeo s klupe za rezervne igrače, Bonucci je bio dio početne postave u kojoj nije bilo Chiellinija i Miralema Pjanića. Gostovanje u Amsterdamu sredinom idućeg tjedna očigledno je prioritet u Allegrijevoj knjižici.

Gennaro Gattuso, čija se ekipa grčevito bori za plasman na jednu od pozicija koje iduće sezone vode u Ligu prvaka, sve je podredio gostovanju na Alianz stadionu. Usprkos izostancima Gianluigija Donnarumme i Lucasa Paquete, fenomenalno je pripremio utakmicu. Domaćini su ostali zatečeni agresivnim pristupom njegovih izabranika, kombiniranim sa sjajnim rotacijama u posjedu lopte kojima su lakoćom probijali njihov obrambeni blok, a do pobjede su došli tek nakon što je Milan ostao bez goriva, a Allegri drugi put promijenio postavku.

Milan je letio

Kameleonska crta u karakteru Juventusova trenera te promjene čini laganima.

Sezonu je počeo forsirajući 4-3-3, da bi ubrzo shvatio kako je izgubio ravnotežu i prešao na 4-4-2 s rombom u sredini terena. Pritom nije bio zadovoljan brojem igrača koji stižu u završnicu napada i odlučio je povući jednog igrača iz sredine u zadnju liniju, čime je oslobodio bekove i dao svojoj ekipi priliku da koristi kompletnu širinu terena.

Protiv Milana je išao u suprotnom smjeru. Juventus je utakmicu počeo u rasporedu 5-3-2 s par igrača izvan svojih prirodnih pozicija. Alex Sandro je igrao stopera, a Federico Bernardeschi centralnog veznog igrača. Posljedica je to razmišljanja o izazovima koje će Ajax staviti pred njegovu ekipu u srijedu. Spora i bezidejna igra domaće ekipe pokazala je da nije samo Allegri bio taj koji je mislima već u Amsterdamu.

Za razliku od Juventusa, Milan je letio. Na otvaranju utakmice gosti su sjajno koristili formacijsku prednost u vidu igrača viška uz aut-linije koju im je davala njihova postava 4-2-3-1 i nedostatak ravnoteže u Juventusovoj postavci uzrokovan neuigranošću prije svih Sandra i Bernardeschija koji su lutali u svojim novim ulogama. Nakon što su par puta ozbiljno visili u tranziciji po gubitku lopte, Allegri je odlučio promijeniti u 4-4-2, vraćajući pomenuti dvojac na njihove prirodne pozicije.

Milan je bio spreman za tu promjenu. Franck Kessié je u začetku napada napuštao poziciju pivota i zauzimao mjesto na desnom krilu, što je omogućavalo Susu da uđe u prostor između linija. Rotaciju je kompletirao Hakan Çalhanoğlu spuštanjem na ispražnjeno mjesto pivota. Na taj je način Milan tehnički mnogo kvalitetnijeg Turčina stavljao u poziciju da organizira igru. Da bi Çalhanoğlu došao do lopte, gostujući su igrači razmjenom dodavanja u zadnjoj liniji pokušavali uvući Marija Mandžukića i Dybalu u presing, čime bi otvorili prostor za ulazak iza njihovih leđa dodavanjem Davida Calabrije s boka.

Kako je drugoj liniji Juventusove obrane prioritet bila eliminacija prostora iza leđa, jer ni Bonucci ni Daniele Rugani nisu stoperi koji se dobro snalaze u iskakanjima iz zadnje linije, Çalhanoğlu je imao više nego dovoljno vremena da odabere opciju za nastavak napada. Kontrola u igri do koje su došli rotacijama omogućila im je stabilnost u svim fazama, a najbolje se vidjela u presingu. Na taj su način stigli i do vodećeg pogotka. Bonuccijevo dodavanja za Rodriga Bentancura pravo u presing zamku presjekao je Tiémoué Bakayoko, nakon čega je Krzysztof Piątek mirno poslao loptu u mrežu.

Presudni dvojac s klupe

U drugom poluvremenu Milan obara intenzitet u svojoj igri i sve više se povlači prema golu. Posjed lopte je sa 58 posto u prvom poluvremenu pao na 50 u drugom. Presing postaje iznimka, a ne pravilo. Protiv Juventusa s Bonuccijem, koji važi za jednog od najboljih stopera na svijetu kada je organizacija igre iz zadnje linije u pitanju, izrazito je opasno provocirati sudbinu srednjim blokom. Pokazao je to Talijan maestralnim pasom u 60. minuti kojim je izbacio svih 10 suparničkih igrača iz igre.

Promatrajući stvari izvan konteksta, s Milanovom obrambenom postavkom u tom trenutku nema ništa sporno. Nekih 15-ak metara udaljenosti između prvog i zadnjeg igrača obrane je elitni nivo kompaktnosti. Bakayoko je između linija savršeno pozicioniran za bilo kakav oblik korekcije u slučaju iskakanja suigrača ili preuzimanja suparničkog igrača koji uđe u tu zonu, ali Bonuccijeve kvalitete mijenjaju ravnotežu. S loptom u nogama na sredini terena on postaje igrač koji može odigrati završno dodavanje. Milanovi igrači imaju izbor — izaći u presing i skratiti mu vrijeme na lopti ili povlačenjem eliminirati desetak metara prostora iza zadnje linije, nakon čega egzekucija dodavanja i prijema lopte igrača koji utrčava u prostor mora biti savršena.

Milan ne radi ništa od toga, Bonucci šalje dodavanje u prostor za Dybalu, kojeg Mateo Musacchio zakašnjelom reakcijom ruši u šesnaestercu, a nakon čega Argentinac pogađa za izjednačenje.

Reakcija gostujućih igrača nakon primljenog gola govori da njihovo povlačenje nije bilo isključivo plod dogovora iz svlačionice. Milan je ostao bez energije i nije više mogao uzvratiti. Allegri pravovremeno čita situaciju, na teren šalje Pjanića i Keana i prelaskom na 4-3-3 ide po pobjedu. Upravo će dvojac koji je uveo s klupe šest minuta prije kraja utakmice režirati pobjedonosni gol. Pjanić je energičnom reakcijom presjekao jedno od mnogobrojnih Calabrijinih dodavanja u sredinu i proigrao Keana, koji je postigao svoj peti gol u isto toliko odigranih susreta u nizu.

Nakon još jedne ‘juventusovske’ pobjede, Allegrijeva momčad čeka Napolijev današnji rezultat. Ili sljedeći vikend i pobjedu protiv SPAL-a, što će biti njena 28. u 32 odigrana kola. Uzmite si trenutak i zamislite se nad tim podatkom. Pokušajte probaviti tu razinu izvrsnosti.

Možda vam onda bude jasno zašto u Italiji nema ništa novo i prvak se unaprijed zna.

Ne propusti top članke