Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Borussia razbila Schalke

Nakon više od dva mjeseca konačno imamo analizu jedne utakmice. Aleluja!

Zadnja izmjena: 17. svibnja 2020.

Subota. 16. svibnja trebao je biti emotivan dan za njemački nogomet. Po planu s početka sezone, upravo su se 16. svibnja trebale odigrati zadnje utakmice ovosezonske Bundeslige. To je trebao biti dan strasti i radosti, dan tuge i očaja. To je trebao biti dan kad će teći potoci piva na proslavi naslova prvaka, kao i suze navijača ekipa koje su ispale iz natjecanja. Simbolično, baš tog 16. svibnja Bundesliga se vratila nakon 66 dana pauze i na taj dan su svi pobjednici.

Doduše, svi su na ovaj dan na neki način i gubitnici, jer ovakav nogomet je daleko od normalnog.

Bundesliga je postala probni balon koji treba pokazati drugim ligama kako u praksi izgleda “nova normalnost“, odnosno faza suživota s koronavirusom. U toj normalnosti još nema mjesta za navijače, nema nikoga da se veseli ni da plače. Međutim, ovako odigrane utakmice pokazuju koliko su navijači bitan dio nogometa čak i za TV industriju koja danas pokreće vrhunski nogomet. Ako ništa, publika na stadionu služi toj industriji kao kulisa, ona je sastavni dio doživljaja koji nam ta industrija prodaje jer podiže dojam viđenoga i samo ona nam pruža puno iskustvo sportskog događaja, sa svim emocijama koje ga prate.

“Bila je to drugačija utakmica nego obično, teško je uopće procijeniti je li bila dobra”, opisao je svoje viđenje Lucien Favre. “Šutneš na gol, napraviš vrhunsko dodavanje, postigneš gol i ništa se ne događa. Vrlo, vrlo čudno, zaista nam nedostaju naši navijači.”

Trebat će proći još nekoliko kola da shvatimo kako je točno ovolika pauza utjecala na određene momčadi i koliko su blizu svojeg optimuma

Favreova rečenica da je bez navijača teško uopće procijeniti je li utakmica bila dobra fantastičan je pokazatelj kako se nogomet u novoj stvarnosti vratio kao mutant sporta koji je okupirao milijune ljudi. Pobijediš najvećeg rivala 4:0 i uopće nisi siguran je li utakmica bila dobra. Ipak, činjenica je da se s Bundesligom nakon duge pauze napokon vratio vrhunski nogomet.

Najveća utakmica tog povratka je bio okršaj Borussije Dortmund i Schalkea, Revierderby koji je ovaj put bio daleko od derbija. Jednostavno, Borussia je bila bolji suparnik u svakom segmentu nogometne igre.

Schalkeov raspad

Favre i David Wagner su se odlučili za otprilike slične taktičke formacije. Oba trenera su na teren izvela momčadi u 3-4-3 i obojica su pokušala stvoriti višak na bočnim pozicijama. Imajući na umu koliko je Borussia kadrovski kvalitetnija, takav Wagnerov pristup se ubrzo pokazao kao katastrofa.

Favre je pritisak Schalkeove napadačke na Borussijine stopere linije rješavao tako što je podizao Achrafa Hakimija i Raphaëla Guerreira visoko na suparničku polovicu kako bi za sobom povukli bočne igrače, a Thorgan Hazard i Erling Braut Håland su okupirali trojicu Schalkeovih stopera. Ključnu taktičku ulogu je dobio Julian Brandt koji je nominalno bio dio napadačke trojke, ali se redovito spuštao u veznu liniju i s njim je Favre dobio situaciju u kojoj je BVB u sredini terena imao brojčanu prednost. Borussia je sa stoperima, veznjacima i Brandtom imala situaciju šest-na-pet i bez problema je mogla kreirati višak te prenositi loptu u zadnju trećinu, gdje su Hakimi i Guerreiro imali situacije jedan-na-jedan široko koje su rješavali bez ikakvih problema.

Uostalom, prvi gol Borussia daje upravo na osnovu Brandtova oslobađanja za dodavanje daleko izvan presing dosega ijednog Schalkeova igrača.

Borussijini bočni igrači, označeni zvjezdicama, drže širinu i razvlače Schalkeovu zadnju liniju, a Brandt iskorištava veliki prostor između linija koji se otvara time što gostujući veznjaci pokušavaju dati podršku prednjoj trojci u presingu. U konkretnoj situaciji je Borussijina zadnja trojka izvan standardne linije jer se Mats Hummels pokušava demarkirati kako bi se otvorio za dodavanje, ali bitno je primijetiti da su dvojica Borussijinih veznjaka, označeni strelicama, pomaknuta prema lijevo. Favre je na taj način pomicao i Schalkeove centralne veznjake kako bi otvorio liniju dodavanja prema desnom halfspaceu u kojem se otvarao Brandt.

Hazard radi okomitu kretnju i koristi to što Matija Nastasić kreće prema Brandtu, hvata ga u prvom koraku i tu se Schalke raspada – Nastasić ne može stići do Brandta jer je daleko i dobro postavljen, a ne može uhvatiti Hazarda jer inercija radi protiv njega. Håland drži svoju poziciju i vreba završnicu, a Borussia završava napad s dva okomita dodavanja kroz desni halfspace.

Od tog trenutka je utakmica bila riješena.

Borussia je naprosto bila bolja. Imala je veću igračku kvalitetu na bočnim pozicijama koje su oba trenera ostavljali jedan-na-jedan, imala je taktičku prednost kroz figuru viška u sredinu, a imala je i momentum jer rezultatski zaostatak je Schalke tjerao na drugačiji pristup; gosti su morali biti agresivniji u presingu i to je dodatno uništavalo kompaktnost linija, otvarajući Brandtu i Hazardu još više prostora za kreiranje.

Samo jedna dobra momčad

Doduše, koliko je god Borussia bila dobra, toliko je i Schalke bio izvan forme. Taktički je Wagner pokušao stvoriti višak tako što je opteretio suparničku zadnju liniju podizanjem bočnih igrača, ali i dizanjem veznog u međuprostor. Kako je Borussia imala prednost relativno ranog gola, njena napadačka linija nije morala biti agresivna; pustila je Schalkeovoj zadnjoj liniji da vodi igru, a ona se pozicionirala kako bi Mahmoud Dahoud i Thomas Delaney što lakše blokirali linije dodavanja prema naprijed. U praksi je to značilo da je Weston McKennie mogao primiti loptu i da je imao vremena da je obradi, ali nije imao opciju za kvalitetno dodavanje, nije imao suigrača kojeg bi mogao gađati.

Uostalom, o lošem izdanju gostiju svjedoče i brojke. U prvom poluvremenu je Schalke dobio samo 38 posto duela. Ukupno, u cijeloj utakmici, Schalke je imao 79 duela u napadu, a dobio je njih 23, što je samo 29 posto uspješnosti. Schalke je imao loptu u posjedu 103 puta na utakmici, a u suparnički kazneni prostor je došao svega pet puta i prosječna udaljenost od vrata za devet udaraca koje je momčad uputila bila je 24,6 metara.

Niti je bilo taktičke ideje kako stvoriti višak, niti je bilo individualne kvalitete u ključnim zonama terena, niti je Schalke izgledao kao momčad koja može parirati Borussiji — a da bismo imali dobru utakmicu, potrebne su dvije dobre momčadi. Ovdje je bila samo jedna i bila joj je dovoljna samo jedna taktička opcija da konstantno stvara sistemski višak, a to zapravo najbolje govori o tome koliko je Schalke bio lošiji.

Koliko je to posljedica duge pauze nakon koje treba uhvatiti ritam, koliko je na sve utjecao kratak period priprema, a koliko je u pitanju objektivna inferiornost po pitanju kvalitete, to treba tek vidjeti kroz kontinuitet utakmica. Odnosno, jasno je da je Schalke lošija momčad od Borussije, to pokazuje i sama prvenstvena ljestvica. Međutim, trebat će proći još nekoliko kola da shvatimo kako je točno ovolika pauza utjecala na određene momčadi i koliko su blizu svojeg optimuma.

U svakom slučaju, imamo priliku to pratiti jer Bundesliga se vratila. Drugačija, jer Favre ni nakon 4:0 ne zna je li utakmica bila dobra, ali tu je i to je ono što će u idućem razdoblju biti vrhunski nogomet, sa svim svojim prednostima i manama.

Ne propusti top članke