Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je CSKA uzeo Euroligu

U igri raspištoljenih napada trijumfirali Moskovljani

Zadnja izmjena: 20. svibnja 2019. Profimedia

Prije godinu dana je skupocjeni CSKA u utakmici za treće mjesto na Final Fouru u Beogradu pretrpio poraz od Žalgirisa. Na presici je Dimitrisu Itoudisu sletjelo neugodno pitanje plaši li se otkaza. Treneru Moskovljana skočio je živac: “Da se bojim otkaza, ne bih radio ovaj posao. Možda ste vi očekivali nešto više, a možda i znate više od mene.”, ljutito je odbrusio novinaru.

Iako se dobrano žamorilo o Itoudisovoj smjeni (spominjao se David Blatt kao kandidat za preuzimanje klupe), Grk je ipak preživio ljeto te poveo CSKA i petu sezonu u nizu, svjestan da u slučaju novog neuspjeha najvjerojatnije više neće biti te sreće. Sada je jasno da grčki stručnjak nema razloga za brigu — sinoć je osvojio svoju drugu titulu europskog prvaka, CSKA je osmi put u povijesti pokorio konkurenciju. Efes je pružio žilav otpor, ali Rusi su pokazali da su kvalitetnija momčad i pobijedili 91-83.

Ergin Ataman napravio je jednu promjenu u početnoj postavi u odnosu na polufinalni susret: na parket je poslao Vasilija Micića, Shanea Larkina, Jamesa Andersona, Adriena Moermana i Bryanta Dunstona, želeći sačuvati inače startnu tricu Krunoslava Simona, koji se protiv Fenerbahçea s brze tri osobne praktički eliminirao kao ozbiljan faktor.

S druge strane, Itoudis je u vatru poslao istu petorku kao i preksinoć (Daniel Hackett, Nando de Colo, Will Clyburn, Nikita Kurbanov i Othello Hunter). Najviše je zanimanja izazvao način na koji je Itoudis pokušao zauzdati zahuktali bekovski dvojac — na Larkina je očekivano poslao obrambenog specijalca Hacketta, dok je u Micićevu slučaju pomalo iznenadio stavivši na njega Kurbanova, nominalnu četvorku.

CSKA je odigrao hladno, nemilosrdno, šampionski, pokazavši tko je gazda

Potonje se ispostavilo kao genijalan potez – Itoudis je iskoristio Micićev manjak eksplozivnosti, njegovu najveću slabost, zbog čega nije bio u stanju isprobijati snažnog, krakatog Kurbanova koji je koristio svoju fizičku nadmoć da ga zakoči. Što se tiče Larkina, on je ponovo vrlo brzo pronašao način da dođe do svojih poena, ali je ovaj put spriječena njegova kreacija.

Da se dijeli nagrada za najbolje tempiranje forme, nedvojbeno bi završila u Larkinovim rukama. Pazite ovo, frajer je u 30 utakmica regularne sezone bio na prosjeku od 10,1 poena (imao je devet utakmica u nizu u kojima nije uspio biti dvoznamenkast), zatim je u pet četvrtfinalnih okršaja s Barcelonom učinak poduplao na 19,6 poena, da bi u dva susreta na Final Fouru skočio na 29,5 poena. Larkina u ovakvoj formi očigledno se ne može zaustaviti, ali ga se može usporiti, smanjiti mu postotak ubačaja. Ključna stvar za to bilo je branjenje Efesovih kontranapada, u čemu je Fener preksinoć potpuno podbacio. Rusi su iz tuđih pogrešaka izvukli pouku.

Slaba obrana presudila Efesu

Branjenje kontranapada još je donedavno bilo vrlo jednostavno. Bezbroj ste puta mogli vidjeti da igrač podiže jednu ruku i prije nego što doista napravi osobnu na suparničkoj polovici parketa.Međutim, u krovnoj organizaciji odlučili su srezati takvu praksu uvođenjem nesportske pogreške kao sankcije, što je nagnalo struku da potraži alternativna, kompleksnija rješenja za te situacije.

Itoudis ih je sinoć demonstrirao u maniri docenta košarkaške znanosti. Nakon što bi Efes uhvatio obrambeni skok, brzonogog je Larkina njegov čuvar nastojao što duže odvojiti od lopte, kupivši tako dragocjenih par sekundi u kojima su se njegovi suigrači uspjeli vratiti u obrambenu formaciju. U slučajevima kada bi Larkin ipak uspio pojuriti naprijed, na vrhu reketa formirao se zid od trojice igrača u raširenom stavu koji bi ga odagnao od daljnje penetracije, makar i pod cijenu dodavanja na otvoreni šut, ali pakleni Amerikanac ovaj put nije bio u fazonu sharing is caring.

CSKA je usporavanjem kontranapada oduzeo Efesu bitan dio poena, a s druge se strane dogodilo potpuno suprotno — Ataman kao da je u svlačionici pustio Powerpoint prezentaciju pod naslovom Kako se ne brani kontranapad. CSKA-u su kontre također ubojito oružje, a jučer je prednjačio De Colo koji je konstantno trčao u leđa.

Premda nije ni približno brzonog kao Larkin, Francuz je bez problema dolazio do obruča usprkos tome što je često išao ne baš idealnim putanjama u blizini aut linije. No, prolazio je zato što ga je branio tek jedan igrač, eventualno bi drugi pripomogao ali prekasno, onda kada bi prvog već ostavio iza sebe. Zato je Efes kontre uspio obraniti samo izvanrednim individualnim reakcijama, kao kad je Dunston kobrinim trzajem ruke Francuzu izbio loptu.

Nije samo obrana od kontranapada presudila Efesu; presudila je slaba obrana općenito.

Niti protiv indisponiranog Fenera to nije dobro funkcioniralo, a raspucani Moskovljani kaznili su svaku aljkavost branjenju perimetra. Pogledajmo samo primjer iz treće četvrtine: na klupi su bili i De Colo i Sergio Rodriguez, njihovi najubojitiji aduti, a na terenu se tri-četiri puta u nizu vrtjela ista akcija: Hackett bi leđima napao Larkina, uslijedilo bi ne baš usklađeno pomaganje i, cap, dovoljan je bio jedan, maksimalno dva pasa da bi se pronašao čovjek u idealnoj poziciji za egzekuciju. Kada je Ataman, kako bi to konačno zaustavio, poslao Larkina na Coryja Higginsa, potonji je odmah primio loptu i stavio mu tricu u lice — CSKA-ovi igrači sjajno su čitali situacije na parketu.

Impresivna šuterska predstava

Još jedan prilog toj tvrdnji je odsijecanje Efesove unutarnje linije od ozbiljnije uloge u finalu. Dunstona se neprestano napadalo i opteretilo prekršajima, dok je još bolji posao odrađen na Moermanu. Inače plodonosni Francuz ograničen je na mizerna dva poena; čim bi se pozicionirao za igru leđima, pravljen je ‘mali’ prekršaj. Zbog toga je previše tereta ostalo na plećima vanjske linije. Iz nje treba izdvojiti jako dobru Simonovu utakmicu (za 30 minuta 15 poena i 10 skokova), iako ga šut nije najbolje služio (2/10 za dva), zbog čega je dojam da je Anderson (3/3 iz igre) trebao dobiti nešto više minuta.

Unatoč svemu tome Efes se držao vrlo blizu sve do posljednje minute. Turci su pokazali zadivljujuću borbenost (čak 19 napadačkih skokova, dva više od obrambenih), zbog čega su imali čak 16 šutova iz igre više od Rusa (40>32 ispucane dvice, 30>22 trice), a ktome i slobodnih bacanja (22>18).

Nije bilo dovoljno, ne pored impresivne šuterske predstave Moskovljana: 14/22 trica (64 posto), 17/32 dvica (53 posto). CSKA je odigrao hladno, nemilosrdno, šampionski, pokazavši tko je gazda u igri raspištoljenih napada.

A teško da je itko bio sretniji zbog titule od Itoudisa. Temperamentni je Grk nakon posljednje sirene bio uvjerljivo najluđi u proslavi: letao je za igračima, gušio se u suzama grleći predsjednika Andreja Vatutina, zgrabio Kylea Hinesa ispred kamera i održao mu govor kakav se obično drži najboljem prijatelju na momačkoj večeri… Grk je izgledao poput onog povučenog lika iz razreda koji se u izlasku prvi napije pa krene lopatom izbacivati silnu energiju koju je dugo zatomljivao u sebi.

Itoudis je sinoć bio pijan od sreće, a nešto kasnije i doista pijan. I neka se razbacao, zaslužio je. CSKA godinama igra vjerojatno najatraktivniju košarku u Europi, ali svejedno se grčkog stratega vječno stavlja pod znak pitanja. Ovaj put za Itoudisa neće biti ciničnih pitanja, već samo čestitke na maestralnoj izvedbi njegove momčadi kao šlag na torti ove uzbudljive sezone.

Ne propusti top članke