Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Dario Šarić postao NBA senzacija i može li postati spasitelj Sixersa

Krenulo ga je. Stvarno ga je krenulo

U NBA žargonu izraz rookie wall označava metaforičku prepreku na kojoj zapnu igrači prve godine. Definicija se odnosi na teoriju da negdje iza 50 odigranih utakmica, taman oko All-Star pauze, rookie igrači počnu opadati u svom učinku. Ideja je bazirana na činjenici da mladi igrači na sveučilištima i srednjim školama igraju svega 30-ak utakmica godišnje, te njihova tijela nisu navikla na napore profesionalne košarke i svakodnevna putovanja koja NBA liga zahtijeva.

Teorija ima puno rupa, a malo dokaza. Iskreno, ne vjerujem u nju, ali itekako vjerujem u moć promjene konteksta. Najviše dokaza sugerira da je krizni rookie mjesec zapravo studeni, kada – nakon početnog medenog mjeseca, adrenalina i očaranosti ligom – mlade zvijezde doživljavaju blagi regres po pitanju učinkovitosti. Dva su ključna uzorka tog neopjevanog studenačkog mini rookie zida: navikavanja na umor,putovanja i ligu, ali i navikavanja lige na njih kroz skautiranje njihovih tendencija u igri.

Dakle, teorija rookie zida je zapravo teorija promjene konteksta igre mladih igrača.

Dario Šarić, iako spada u kategoriju rookieja i iako će za All-Star vikend biti u pogonu za Rising Stars Challenge, nije klasični novak. To što ima nepune 23 godine zvuči prilično zeleno, ali samo u prošloj sezoni za Anadolu Efes stigao je odigrati 24 euroligaške utakmice, 37 prvenstvenih utakmica te tome dodati dva reprezentativna turnira. Dakle, tradicionalno shvaćanje rookie zida mora ga izuzeti iz svih kombinacija.

Međutim, to izbjegavanje statistički upitne prepreke nije temeljni razlog njegove renesanse, koja ga je dovela do pomalo šokantne nominacije za igrača tjedna Istoka. Promjena konteksta u kojem se našao prvi je i osnovni razlog zbog kojeg je Dario Šarić spojio utakmice s 13, 20, 24, 19 i 18 poena, uz rast učinka u kategorijama asistencija i skokova.

Na početku sezone Šarić je bio starter i to nije bio kontekst u kojem se najbolje snašao.

U prvih 10 odigranih utakmica samo triput je imao postotak šuta od preko 40 posto. Jednostavno, nije našao način biti učinkovit u momčadi koja se potpuno podredila Joelu Embiidu. Zvuči nevjerojatno, ali Embiid je u listopadu, po podacima BasketballReferencea, imao usage rate od 43,9 posto, što je više nego što je Russell Westbrook imao u ijednom mjesecu u sezoni i to dovoljno govori o tome koliko se igra Philadelphia 76ersa oslanjala na Embiida. Dovoljno to govori i o razmjerima u kojima se Šarićeva uloga promijenila u odnosu na iskustvo iz Europe. Privikavanje na tempo igre, drugačija geometrija igre nego u europskim utakmicama i dosta manje lopte u rukama nego što je navikao, sve to je utjecalo na to da nakon desete utakmice preseli na klupu.

Što više igra, to je bolji

Međutim, ulazak s klupe nije značajnije utjecao na njegove predstave. Nakon uvodnih 10 utakmica, u idućih 45 startao je samo jednom, a prosjeci su ostali ugrubo isti. Međutim, onda se kontekst opet promijenio.

Dario je to na svoj beskrajno simpatični način objasnio time što je preskočio popodnevni spavanac, ali postoje i alternativna objašnjenja. Za početak, gotovo da više ne igra na poziciji niskog krila. Ersan İlyasova ga je istisnuo iz startne pozicije, ali i s pozicije krilnog centra. Minute koje je navikao dobivati na PF poziciji dijelio je s minutama na SF, gdje njegova igra u oba smjera nije na najvišoj razini. Čim se u potpunosti vratio u poznatiju ulogu PF-a, kontekst se promijenio u Šarićevu korist.

Zatim, promijenio se kontekst i vezan uz ulogu u igri. Prva violina momčadi Joel Embiid ozlijedio je meniskus i mora pauzirati, a za Šarića je to značilo više lopte u rukama. Povećana i mnogo poznatija uloga imala je za rezultat skok na 26 posto usage ratea u veljači, rast broja minuta na preko 27 i posljedično značajni rast na 15 poena u prosjeku.

Rast u minutama i usage rateu imao je jedinu logičnu posljedicu: rast broja poena i asistencija. Međutim, zabilježio je rast i u postocima šuta. Dakle, s više lopte u rukama i s većim odgovornostima u igri, paradoksalno, podiže se i njegova učinkovitost. Paradoksom možemo opisati i činjenicu kako, prema podacima koje nudi BasketballReference, Šariću učinak opada kada ima više dana odmora. U back-to-back utakmicama ima 14,2 poena i 6,4 skoka – ali to je prilično logično, s obzirom na to da Embiid nije igrao te utakmice. Međutim, u utakmicama s danom odmora zabija 10 koševa, s dva dana odmora 8,7, dok u onima s tri ili više dana zabija samo 5 poena, uz napomenu da su bile samo dvije takve utakmice i da uzorak nije relevantan.

Dakle, iako igra gotovo identičan broj minuta, u utakmicama s dva dana odmora naspram onih s jednim ima ozbiljan pad poena, skokova i asistencija.

Iz svega se da izvući zaključak kako je Dario Šarić bolji kada igra što više. To zapravo ne bi trebalo čuditi, s obzirom na to da cijeli život igra košarku u naslovnoj ulozi. On je igrač ritma, igrač koji igra ključne role, bez obzira na razinu natjecanja.

Vjerujmo procesu

Ironično, baš to je prednost koju İlyasova ima pred njim. Riječ je o igraču koji je sposoban biti ispušni ventil momčadi, vrebati povratna dodavanja i kampirati u kutu i tim karakteristikama se mnogo više uklapa u igru Philadelphije kada je Embiid na terenu. Spaceing je nužan za produkciju u reketu i moderni napad koji je implementirao Brett Brown, te su njih dvojica zasad prirodna simbioza. Međutim, bez Embiida İlyasova za tricu gađa ispod 30 posto, dok Šarić dolazi u kontekst koji mu je poznat; kontekst koji mu daje minute, loptu u ruke i u kojem osjeća ritam utakmice. To je uloga u kojoj smo ga navikli gledati.

Šarić ima samo jedan problem: ovo je privremeno stanje, a ne dugoročan trend. Embiid će se vratiti, a s vremenom će svoj dio potrošnje dobiti i Ben Simmons. To znači da će Šarić imati još veću konkurenciju i posljedično još manju ulogu u kreaciji nego dosad; dobit će manje minuta i bit će još potrebniji u ulozi u kojoj viđamo İlyasovu. Dakle, NBA kontekst ne daje Šariću priliku da pokaže svoju najbolju igru.

No, Šarić ima veliki kapital jer posjeduje košarkašku inteligenciju i sjajan karakter istinskog radnika. Ne treba se zanositi i najavljivati ključne uloge, nabijati očekivanja i kititi ga naslovima spasitelja Philadelphije. Iako nije klasični rookie, Šarić se još traži u ovoj ligi i to treba biti sasvim prihvatljivo. Uostalom, u kontekstu koji mu ne daje da prikaže svoju najbolju igru svejedno pričamo o legitimnom drugom rookieju lige. Dajmo mu dovoljno vremena da se pronađe u pravoj ulozi i da probije svoj rookie zid. Ili, kako bi u Philadelphiji rekli, vjerujmo procesu.

Ne propusti top članke