Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Džeko postao (opet) tako dobar?

Čovjek je sinoć zabio neki hat trick, ali na stranu sad i to…

Zadnja izmjena: 26. studenoga 2016. Profimedia

Uz njegovo ime od prvog dana stoji nekakav upitnik. Bez obzira na brojke, bez obzira na učinak, na njegovu trenutnu formu. Gotovo uvijek kada se priča o Edinu Džeki i njegovim kvalitetama govori se s dozom rezerve. Uvijek je tu neko „ali“.

I tako je doslovce od prvog dana. Kada je debitirao za sarajevski Željezničar, nitko nije osporavao da ima talent. Ali… Previsok je, nije neki tehničar, slaba mu je završnica. Nekako se iskoprcao iz Bosne i Hercegovine, gdje bi vjerojatno, da je ostao, zauvijek bio možebitni talent, i zaputio za Češku, u Teplice. Ondje je zabijao, bio možda i najbolji igrač lige, ali sve što je dobio je još jedno – ali. Liga je ipak češka, nije mjerilo. Onda je završio u Wolfsburgu, polako se prilagođavao, zabio prvo osam, a onda 26 i 22 gola; Vukovi su napravili čudo i osvojili titulu, prvu u povijesti – smio bih se zakleti, i zadnju.

Ali, nije to bilo dovoljno. Jer Bundesliga nije najviša razina. Engleska jest. Četiri i pol sezone na Otoku i u nikada jačoj konkurenciji, 50 prvenstvenih i ukupno 74 pogotka za Manchester City, među kojima je i izjednačujući protiv QPR-a (u onoj dramatičnoj utakmici kad je u zadnjem kolu osvojen naslov), jedan od najvažnijih u povijesti kluba.

U međuvremenu je predvodio bosansko-hercegovačku reprezentaciju na njeno prvo veliko natjecanje. Zabio je 10 komada u deset utakmica kvalifikacija za Brazil, i ondje dodao jedan, a ukupno je za realno malu i slabašnu selekciju, koja će tko zna koliko čekati na novu priliku na velikom natjecanju, zabio rekordnih 49 golova. I svejedno ni među kritičarima u BIH ni danas nije omiljen; ne zalaže se, ne trči, ne zabija dovoljno.

Edin Džeko je prije dolaska u Romu osvojio – i u svemu tome sudjelovao maksimalnim doprinosom – titulu njemačkog prvaka, dvije titule engleskog prvaka, po jedan FA i Liga kup te Community Shield. U Bundesligi je zabio 66 golova u 111 nastupa, u Premier ligi još okruglo 50 na 130 nastupa, od kojih je u čak 56 ulazio s klupe. Bio je najbolji strijelac i igrač Bundeslige, bosanski igrač godine tri puta, igrač mjeseca u Engleskoj, najbolji strijelac engleskog i njemačkog kupa i najbolji u povijesti reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Ali…

Velika transformacija

Ako ste prošlog ljeta kojim slučajem bili uvučeni u raspravu o napadačima koji će ove sezone dominirati u Seriji A, teško da ste spominjali Edina Džeku. Osim možda u kontekstu njegovih promašaja od prošle sezone i putu prema dolje.News - Sept. 3, 2015

Edin je doista imao lošu sezonu i zabio samo 10 golova u ukupno 39 nastupa za Romu. Bio je na užasnih 0,28 golova po prvenstvenoj utakmici; duplo lošiji od Nikole Kalinića i Carlosa Bacce, daleko iza Icardijevih 0,52 ili Higuainovih 1,02. A imao je više šuteva na 90 minuta nego svi navedeni osim Napolijeva napadača; Džeko je imao 3,73, a Kalinić je, na primjer, bio na 2,49, Icardi na 1,95. Prosječna (i na kraju dana solidna) konverzija za napadača je oko 17% – na njoj je bio Kalinić – a Džeko je ostao tek na 7,4 %. I to nije bilo najgore; neki njegovi promašaji opravdano su bili predmetom ismijavanja – neki i sada djeluju nestvarno – i prečesto je bio šala tjedna.

Roma danas ima igru koja više odgovara napadaču kakav je Džeko i on to koristi

Ono ali se u Rimu još pretvorilo u rekli smo vam.

Tri mjeseca kasnije Edin Džeko je najbolji strijelac Serie A i statistički najbolji igrač dosadašnjeg dijela Europa lige. Što se dogodilo?

I u Teplicama, i u Wolfsburgu i u Cityju Edin je prolazio proces prilagodbe; tek kasnije je dolazio do svog vrhunca. Usto je Roma igrala nedovoljno direktno; Džeko jest dolazio u šanse, ali se teško uklapao u Spalettijev (ranije i Garcijin) sustav i igru pasova. Naravno da je faktor pada samopouzdanja igrao veliku ulogu; nije zabijao ono što je morao, nervoza se uvlačila, zvižduci s tribina nisu pomagali. Ali isto tako je činjenica da se Edin u takvom sustavu mnogo više trošio da bi dolazio u prilike i njihova konverzija je i zbog toga, između ostalog, drastično padala.

Upitnik kao prikolica

Ove sezone Roma igra drugačiji nogomet; više se bazira na kontranapade, mnogo veća opasnost dolazi preko krila, više je upotrebljivih lopti za napadače. Danas je na gotovo 20 pokušaja za 90 minuta; lani je taj prosjek bio oko 13.

I tu ne profitira samo Džeko, nego i Mohamed Salah, koji ima najbolju sezonu karijere kada je u pitanju prosjek golova i asistencija na 90 minuta. Džeko je sada mnogo češće u gol-šansama – od tih 20 udaraca 5,2 odlazi na Edina – koje su izgrađene prvenstveno za njega, pa nije ni čudo da je na 15 golova u 13 startova i ukupno 17 nastupa za Romu; pet više nego što je zabio u čitavoj prošloj sezoni.

Jednostavno, Roma danas ima igru koja više odgovara napadaču kakav je Džeko i on to koristi. Da ne idemo u dublju analizu, nije Edin Džeko savršen igrač, nije ni savršen napadač i on ima svoje mane, ima ih dosta. No, i ova sezona potvrda je da Džeko ne zaslužuje onaj upitnik koji su mu zakvačili kao prikolicu još u Želji i koji vuče i danas. Prošla sezona bila je loša, ali je ono što je napravio u posljednja tri mjeseca, kao uostalom i čitava karijera, samo dokazala da oni koji su rekli i znali da ne može nisu bili u pravu.

Ne propusti top članke