Nakon što je uzvratna utakmica između Hajduka i Vitórije de Guimarães pomaknuta s četvrtka na srijedu, strane analitičke kuće su omjere za prolazak pomaknule na Hajdukovu stranu za nešto manje od dva posto. U nekim normalnim okolnostima, promjena obično varira između šest i devet posto; Hajduk je imao slobodan vikend u HNL-u, a Vitória je iz Guimarãesa je išla u goste Chavesu. Nije tih 100 kilometara neki dramatični put koji je trebalo proći, ali postoje čvrsti matematički dokazi da treća utakmica unutar šest dana osjetno smanjuje šanse za rezultatski uspjeh. Međutim, ovaj put je oscilacija u šansama bila manja nego obično.
Razlog za to se krije u činjenici da je Vitória jedna od momčadi s najvećom važnosti domaćeg terena u Europi. Prošle sezone je u 17 domaćih utakmica zabila 34 gola, a u 17 gostujućih samo 16. U cijeloj priči bizarno je to da Vitória nije napadački dominantna na domaćem terenu. Prosjek posjeda lopte je bio otprilike isti (48,6 posto doma i 48,1 u gostima), baš kao i broj driblinga, a ekipa je više pucala u gostujućim nego u domaćim utakmiama, iako je vani zabila dvostruko manje golova. Na domaćem terenu je Vitória imala prosjek od 10,4 udaraca po utakmici, a u gostima 13,1.
Odakle onda tolika razlika u uspjehu na domaćem terenu u odnosu na gostujući, ako su statistički indikatori otprilike slični? Ona je ostvarena gotovo isključivo u tome što je Vitória na domaćem terenu neusporedivo fizički agresivnija nego u gostima.
Vitória na domaćem terenu ima jedan od najviših prosjeka obrambenih duela po minuti suparničkog posjeda i utakmice se najčešće svedu na hrvanje u kojem se Vitória jako dobro snalazi. Na kraju krajeva, prošle je sezone u 17 domaćih utakmica inkasirala 50 žutih i četiri crvena kartona. Gil Vicente, s kojim se Vitória borila za peto mjesto, u domaćim je utakmicama zaradio 38 žutih i jedan crveni karton.
Hajduk je šest puta bio jedno jedino dodavanje udaljen od čiste šanse kojom može prelomiti utakmicu i nijednom nije realizirao priliku
Zbog toga je postotak na Hajdukovu stranu kliznuo samo za dva posto. Termin odigravanja utakmice bio je povoljniji i slobodni vikend je stvarao razliku koja je išla na Hajdukovu stranu, ali još uvijek je trebalo proći Estádio Dom Afonso Henriques. To je tvrđava domaće momčadi: ključna razlika nije u tome koliko je Vitória odmorna i poletna u igri s loptom, nego u tome do koje će razine uspjeti nametnuti rudarenje kao stil igre, jer utakmice na 30 prekršaja idu Portugalcima u prilog.
Algoritmi analitičkih kuća su u hrpi utakmica koje je Vitória odigrala prepoznali uzorak i pretpostavili su da će utakmica biti točno ovakva kakva je bila: ružna i spora, a tu je svježina sporedni faktor.
Upropaštene tranzicije
Bez obzira na to što je Anderson Silva već u petoj minuti jednu polupriliku pretvorio u izvanserijski gol i tako smanjio prednost koju je Hajduk donio iz prve utakmice, Vitória u ostalih 85 minuta nije napravila ozbiljan pritisak u igri s loptom. Sve se svelo na forsiranje fizičkih duela, naguravanje, simuliranje, stvaranje nervoze i pokušaje profitiranja iz incidentnih situacija, jer iz kontinuiranog posjeda lopte jednostavno nije išlo.
Jedan od glavnih razloga zašto nije išlo je recept koji je Hajduk imao već u prvoj utakmici. Vitórijini bočni igrači imaju vrlo ograničen doprinos izgradnji napada. Želi li Vitória prenijeti loptu na suparničku polovicu, mora proći kroz sredinu terena. A Valdas Dambrauskas je tu imao Filipa Krovinovića.
Hajduk je dopuštao suparničkim stoperima da vode igru, a ključni obrambeni zadatak bio je zaustaviti distribuciju lopte preko Andréa Almeide i Thiaga Silve. Krovinović je tu napravio sjajan posao. Obično se pozicionirao tako da stavi suparničkog veznog igrača u sjenu i da stoji točno na liniji dodavanja prema sredini terena. Marko Livaja ili Emir Sahiti blokirali bi suparničkog zadnjeg veznog, čime bi onemogućili okret strane preko ‘šestice’, a onda bi Krovinović (označen strelicom) povremeno ulazio u presing na loptu.
U suštini, distance za presing bile su prevelike i neke bi druge momčadi s malo boljim principima u posjedu mogle kažnjavati takva iskakanja. Međutim, Krovinović je odlično prepoznavao situacije u kojima je mogao izaći. André Amaro je bolji tehničar od Abdula Mumina, ali često je imao loš položaj tijela i krive orijentacije kakve su mu ograničavale broj opcija koje može odigrati. Krovinović je znao da su mu Josip Vuković i Lukas Grgić dovoljno blizu da pokriju leđa ako treba preuzeti Almeidu ili Silvu i da su dovoljno agresivni da pokupe drugu loptu te je napadao Amara kako bi ga prisilio na lošu odluku. Amaro je često gurao lopte u sredinu, a Hajduk je uredno osvajao lopte u trokutu između Krovinovića, Grgića i Vukovića.
Hajduk je izgubio utakmicu jer je bio vrlo nonšalantan nakon tako osvojenih lopti. Najmanji je problem bilo prvo dodavanje nakon otimanja posjeda; ćak je i Vuković nekoliko puta odigrao dobro dodavanje prema naprijed i Hajduk je šest puta došao u situaciju u kojoj suparnika napada četiri-na-četiri ili pet-na-pet debelo na njegovoj polovici. Svaka od tih tranzicija je propala zbog loših odluka onoga tko je vukao loptu. Hajduk je šest puta bio jedno jedino dodavanje udaljen od čiste šanse kojom može prelomiti utakmicu i nijednom nije realizirao priliku.
Mentalna čvrstoća
Obrambena struktura je bila dobra. Hajduk je zatvorio sredinu terena i sve što je Vitóriji ostalo bilo je nasumično ubacivanje s bočnih pozicija, a tu zbilja nema jake igrače. Kada se podvuče crta, Vitória je imala 11 udaraca, od čega su samo tri bila unutar okvira gola, a prosječna udaljenost s koje je pucala bila je 22,6 metara. Kontrola drugih lopti bila je na visokoj razini, linije su bile kompaktne i Vitória nije mogla napraviti razliku ondje gdje je najjača — u sredini terena, oko Almeide i Thiaga Silve.
Na kraju krajeva, Hajduk je imao mentalnu čvrstoću i nije se dao uvući u pretjeranu nervozu jer kraj utakmice je pokazao da su domaći igrači i navijači bili puno bliži incidentu, iako su morali loviti rezultat i logično je pretpostaviti da bi im odgovaralo što manje gubljenja vremena kako bi razvili tečnu igru.
Međutim, Hajduk na ovoj razini nogometa ne smije upropastiti toliko potencijalno matnih situacija. Napraviti šest kontri i niti jednom ne doći do udarca — jer ona u kojoj je Livaja podvalio loptu Stipi Biuku bila je zaleđe i udarac se ne računa — drugi put se može pokazati vrlo skupim. Hajduk je na uzorku dvije utakmice bio kvalitetnija momčad od Vitórije i zasluženo prolazi dalje; ali ako želi imati ikakvu šansu protiv Villarreala, onda mora biti puno efikasniji u kontrama koje se otvore.
