Veljko Mršić nastavio je tamo gdje je stao u veljači, besprijekorno zaključivši prvu polovicu kvalifikacijskih okršaja. Hrvatska je pomalo nevjerojatnom lakoćom pobijedila Tursku 17 razlike i došla na koračić do Eurobasketa.
Ogledi protiv Švedske i Nizozemske danas se čine kao antička povijest s obzirom na sve turbulencije koje su potom protresle košarkaški svijet. Mršić je zadržao veliki dio dobitničke postave — jedino novo lice u rotaciji bio je Roko Prkačin (Antonio Vranković nije ušao u igru), dok Hrvoje Perić, Darko Planinić i Toni Perković za ovu akciju nisu pozvani.
Utakmica je imala zanimljiv preludij koji su zakuhali Turci. Euroligaški klubovi uglavnom ne puštaju svoje igrače u kvalifikacijske oglede, a ovaj put je njihov eventualni nastup dodatno otežan zbog FIBA-inog epidemiološkog pravila da igrači trebaju doći nekoliko dana ranije u istanbulski ‘balon’ i ne smiju ga napuštati prije utakmice. Međutim, Efesovi igrači (Shane Larkin, Doğuş Balbay, Buğrahan Tuncer i Sertaç Şanlı) u četvrtak su se naprosto pokupili u Beograd gdje su igrali protiv Crvene zvezde, da bi 20 sati kasnije bez problema nastupili protiv Hrvatske. Toliko o FIBA-inim sigurnosnim protokolima.
Turska je u velikim problemima dočekala ovaj ogled, ne samo zbog uvodnih poraza od Nizozemske i Švedske, nego i zato što samo šest dana ranije (!) dobila novog izbornika — Orhun Ene naslijedio je Ufuka Saricu, koji je naprasno napustio klupu zbog neslaganja s čelnicima matičnog Saveza zato što su vršili pritisak da kao naturaliziranog stranca pozove Larkina, dok je on inzistirao na Scottieju Wilbekinu.
Zaprijetila je opasnost neizvjesne završnice. Da se to ne dogodi, pobrinuo se Bilan
Tako je Turska u povećem neredu dočekala Hrvatsku, što se vrlo brzo zamijetilo na terenu.
Najveća opasnost bila je da će Larkin ludom solo-predstavom odvesti Turke u ranu prednost, a naše u nervozu, stoga je bilo ključno da ga se zauzda na startu. Mršić je krenuo s petorkom Roko Ukić — Mateo Drežnjak — Pavle Marčinković — Željko Šakić — Miro Bilan. Na Larkina je poslao Drežnjaka, ali bilo je jasno da Cibonin bek nije u stanju sam zaustaviti munjevitog beka. Zato je u branjenju pick igre Bilan ekstremno agresivno iskakao na Larkina, što je značilo da se negdje otvara rupa. Obično to bude u reketu, ali Mršić je naredio da se pozadinskim rotacijama zatvore centri, stoga je Larkin dijelio loptu bekovima, i to sebi najbližima, na potpuno otvorene trice.
Rasturanje u prvom, problemi u drugom
Velika je sreća da je jako opasni Fenerbahçeov bek Melih Mahmutoğlu promašio prva dva takva šuta i time uveo momčad u nervozu, pogotovo kada se zna da ostali turski vanjski igrači nisu dobri šuteri. Doista, Turci su potom krenuli bacati ‘krumpire’ prema obruču. Ene je reagirao uvođenjem Tuncera, combo-beka vrlo dobrog u igri s loptom, kako bi pokušao iskoristiti fokus hrvatske obrane na Larkinu. No, on je u igri jedan-na-jedan bezuspješno forsirao teške šutove s poludistance i tako dodao vodu na hrvatski mlin. Kada je na početku druge četvrtine turski strateg krenuo s postavom bez Larkina i Mahmutoğlua, Mršić je briljantno naredio zonsku obranu kojom je pogubljene suparnike gurnuo na zaostatak od preko 20 poena.
Mršićev obrambeni plan u potpunosti je funkcionirao, ali u napadu nije krenulo glatko. Hrvatska je tražila poene preko centarskog tandema Šakić-Bilan, ali je vanjska linija bila previše suzdržana.
To se promijenilo ulaskom Roka Rogića na jedinicu. Razigravač Mitteldeutscher BC-a odigrao je fantastično prvo poluvrijeme — vukao je u leđa, agresivno napadao u srce reketa te mijenjao ritam ako bi ga zatvorili i izvlačio se iz zamki. Veliki doprinos svojim ulaskom dao je i Filip Krušlin, koji je u prve dvije utakmice šutirao trice 1/12 (većim dijelom sasvim otvorene), da bi ovdje odmah strpao prve dvije, i to ne baš lagane. Isto tako treba istaknuti rolu Roka Prkačina, koji je dan nakon 18. rođendana imao prilično dobar reprezentativni debi. Dok je Šakić poene tražio prvenstveno šutom s (polu)distance, Prkačin je donio okomitost s četvorke i tako natjerao Enea da traži nova rješenja u obrani.
Hrvatska je na odmor otišla s 21 košem prednosti, a čak 25 od 45 poena ubacili su igrači s klupe (10 Rogić, po šest Prkačin i Krušlin, tri Ramljak). Ukupno je Hrvatska u prvom poluvremenu nadigrala suparnika u gotovo svakom segmentu, Turci su jedine probleme radili na skoku u napadu (10).
Međutim, na ulasku u drugo poluvrijeme problemi su počeli nicati.
Ene je naredio presing preko cijelog terena i tu se Rogić nije dobro snašao. Kakav je kaos nastao najbolje se vidjelo u situaciji u kojoj Šakić i Bilan sami pokušavaju prenijeti loptu u suparničku polovicu, dok trojac bekova to promatra sa sigurne udaljenosti. Istovremeno je pala timska koncentracija u rotacijama i Turci su iskoristili nekoliko rupetina u obrani. K tome se počeo paliti Larkin i učas je razlika prepolovljena. U napadu je vanjska linija ponovo prestala davati doprinos te su Bilan i Šakić ponovo morali povući. Srećom, obrana se uspjela stabilizirati, ukradene su neke lopte suparnicima praktički iz ruku (ukupno je Hrvatska postigla čak 19 poena nakon suparničkih izgubljenih lopti) te je nakon treće četvrtine Turska zadržana na solidnoj distanci (14 razlike).
Je li to sad to?
U posljednjoj četvrtini Ene je ponovo pokušao prodati foru sa zonskim presingom, ali je Mršić odgovorio s razigravačkim dvojcem Ukić-Rogić i tako izbjegao upasti u istu zamku. No, vanjska linija nikako nije uspijevala pronaći napadački ritam iz prvog dijela te je, kada su se Turci spustili na jednoznamenkasti zaostatak, zaprijetila opasnost neizvjesne završnice.
Da se to ne dogodi, pobrinuo se Bilan — šibenski centar naprosto je uništavao 18-godišnjeg Alperena Şengüna. Daroviti Beşiktaşov igrač odlično se nosio s Bilanovom alternativom Marinom Marićem, ali protiv Bilana nije imao ni grama šanse i nejasno je zašto Ene protiv njega nije u većoj minutaži koristio višeg, jačeg i iskusnijeg Şanlıja. Isto tako, prekasno je naredio da se Bilana udvaja, a onda ta udvajanja nisu bila dobro koordinirana s ostatkom petorke. To stvara dojam da svježem turskom izborniku u pripremi utakmice nije bilo ni na kraju pameti da mu prijeti velika opasnost s petice. Bilan je utrpao čak 30 koševa, a kada mu se u završnici pridružio i Šakić, Turci su potonuli.
Hrvatska je tako na pragu plasmana na Eurobasket. U sustavu u kojem prolaze tri od četiri reprezentacije može ispasti samo u slučaju niza kataklizmičkih poraza te da sve ekipe završe natjecanje s omjerom 3:3. Ipak, sport je toliko puta pokazao svoju nepredvidivost, stoga ne treba već početi sa slavljem, nego se maksimalno fokusirati na nedjelju i Šveđane. Na toj bi utakmici Mršićev sastav trebao pojačati i Krunoslav Simon, koji će svakako donijeti potrebni napadački impuls vanjskoj liniji.
