Sve počinje s presingom.

Guardiolina pozicijska igra ima jasna pravila. Naravno, igraju je igrači iznimne nogometne inteligencije i taktičke obučenosti koji mogu prepoznati situacije i izbjeći zamke, ali ona se temelji na disciplini i unaprijed određenim koridorima iznošenja lopte. A kad znate kako će vam suparnik odigrati, moguće ga je u tome spriječiti.

Kloppov presing se također temelji na disciplini i unaprijed određenim kretnjama. Postoje unaprijed dogovoreni okidači presinga, planovi kada i kako namjestiti zamke, koji igrači napadaju i kako se pokriva prostor. Na treningu Klopp svoje ekipe ne uči točno određenim mehanizmima, nego prepoznavanju situacije koja je okidač za automatizam. Protiv Manchester Cityja glavni okidač je bilo iskoristi Fernandinha i njegov manjak otpornosti na presing.

Iako je to početak i kraj Kloppove igre, udarati presing Manchester Cityju svih 90 minuta jednostavno nije ni teoretski moguće

U konkretnoj situaciji, John Stones nije pod pritiskom i prema njemu nema presinga jer presing nije gluho naganjanje lopte. City je u mirnom posjedu lopte, a Liverpoolovi igrači pokrivaju Stonesove suigrače blokirajući mu linije dodavanja. Roberto Firmino tek blago kreće prema Stonesu, držeći drugog stopera u svojoj ‘sjeni’ što prisiljava Stonesa da odigra loptu na Fernandinha. U trenutku upućivanja lopte, oko Fernandinha nema igrača u crvenom dresu unutar kruga od 10 metara i on je zaista logično rješenje za upućivanje lopte i progresiju napada u drugu fazu posjeda.

Klopp je uzeo ponuđeno

Međutim, upravo je ovakvo dodavanje na Fernandinha unaprijed dogovoreni okidač. Emre Can u punom sprintu napušta svoju poziciju i napada Fernandinha prije nego je on i primio loptu, a presingu se priključuju Firmino i Sadio Mané, s tim da obojica vode računa da drže svoje igrače u ‘sjeni’ kako Fernandinho ne bi imao opciju za dodavanje. Zatvoren je u kavez.

Da je umjesto Fernandinha u toj poziciji bio Luka Modrić ili Segio Busquets, igrač koji je otporan na presing i može izbaciti čuvara već u primanju, Liverpoolovi bi igrači morali biti puno pažljiviji. Međutim, Kloppov sustav je spreman i na to da Fernandinho iznenadi i sam se riješi pritiska. Alex Oxlade-Chamberlain je spreman na sprint i zauzimanje Canova mjesta u zoni, a Mohamed Salah bi trebao preuzeti njegovog igrača – iako u ovoj situaciji nije prepoznao opasnost i, za razliku od svojih suigrača, položajem tijela pokazuje kako nije spreman reagirati ako situacija krene nepredviđenim pravcem.

Cityjeva igra bi bila bolja, a provociranje dodavanja na Fernandinha i potom zatvaranje zamki oko njega bi imalo mnogo manje rezona da se nije ozlijedio Fabian Delph. U skupoj svlačionici on je definitivno jedan od igrača s najmanjim potencijalom. Međutim, Pep Guardiola mu je našao novu poziciju i savršenu ulogu. Delph, inače vezni igrač, izvrsno funkcionira kao lijevi bek jer u fazi napada se ponaša kao lažni bek – ulazi u središnje zone terena i pozicionirajući se ondje nudi se kao opcija za dodavanje, rušeći strukturu suparnikova presinga. Danilo, iako prirodno dešnjak i samo prisilno postavljen na lijevu stranu, definitivno je bolji bočni igrač, ali u Guardiolinom sustavu igre ono što radi Delph je nezamjenjivo. Njega nije bilo, a Klopp je majstorski iskoristio ponuđeno.

Međutim, iako je to početak i kraj Kloppove igre, udarati presing Manchester Cityju svih 90 minuta jednostavno nije ni teoretski moguće. Bilo je potrebno zato planirati faze igre u kojima će se momčad braniti zonski.

U tim fazama utakmice ključno je bilo održati kompaktnost. Imati šansu oduzeti loptu bez velikog utroška energije moguće je jedino ako ćete održati pritisak na ciljanom dijelu terena s mnogo igrača. O tome kako je to Liverpool radio dovoljno govori ova slika u kojoj je iz zonske obrane s pojedinim striktnim markiranjima, cijela momčad presložena tako da su sedmorica igrača unutar 200 kvadrata terena, a samo je Salah izvan kadra, čekajući loptu na centru, vežući stopere i ne sudjelujući aktivno u obrani.

Ovakvu snimku je, između ostalog, omogućila i Cityjeva igra bazirana gotovo isključivo na desnoj strani. Također, bitna je karika i to što je Guardiola do u detalj znao kako će odigrati Liverpool –jednako kao što je Klopp znao kako će se postaviti City. Stoga se Pep odlučio na drugačiju kadrovsku križaljku kako bi podigao razinu kontrole na utakmici.

U teoriji, İlkay Gündoğan donosi Cityju dozu stabilnosti u posjedu, ali nema dinamiku i kretanje bez lopte kakvu ima David Silva, koji je nenadoknadiv u napadanju halfspace zona. Ono što Silva i Kevin De Bruyne donose Cityju teško je replicirati i ovakva bi obrana bila puno ranjivija da je on bio na terenu. Međutim, nije bio, i Klopp je ponovo uzeo ponuđeno. Glavne poluge napada su zaustavljene, ostalo je samo kazniti greške kroz prostor koji će City neminovno ostaviti.

Nije stvar u Salahu

Tu dolazimo do još jednog aspekta koji je važan – s taktičkog, ali i osobnog aspekta.

Još debelo prije početka sezone, napisao sam tekst koji je bio inspiriran Salahovim transferom i začaranim krugom u kojem se Liverpool već godinama vrti. Kako su naši profili dostupni u opisu svakog teksta, svatko toliko se netko javi porukom i notira kako sam pogriješio. U suštini analize je vraćati se na vlastite teorije i provjeravati ih, gledati koliko su se promijenili uvjeti i drži li teorija vodu, tako da sam ja – i bez poruka što anonimnih trolova s lažnih profila, što ljudi koji zaista argumentirano raspravljaju – itekako razmišljao o toj temi, kao i o većini drugih.

I zaista, u tom tekstu sam jako pogriješio.

Samo što greška nije bila vezana uz Salaha. On je to što jest, točno ono što je napisano u originalnom tekstu. „Salah zaista može svojim kretnjama bez lopte odigrati važnu rolu u sezoni, posebno u vrlo plitkoj rotaciji napadačke linije u kojoj se svaka ozljeda jako dobro osjeti. Njegov individualni učinak i nije toliko sporan, koliko činjenica da se plaća ovakva zamjetna cifra na pojačanje koje ne rješava strateške i sistemske probleme momčadi.“ Salah nije uporište sustava igre, on koristi sustav igre i prostor koji mu otvaraju drugi. Analizirati gol lobom s 40 metara koji je dao Cityju nema smisla, ali možemo se vratiti na utakmicu s Leicesterom, zadnju koju je riješio svojim golovima.

Ključ Liverpoolova sistema u napadu je kretanje Roberta Firmina koje zaslužuje posebnu analizu, jer on je taj na kojem počiva Liverpoolova igra. To je tako bilo i prije prodaje Philippea Coutinha, jer stvari koje Firmino radi u stvaranju prostora su jednostavno nenadoknadive. Njegovo kretanje prema sredini terena i kombiniranje s Canom izvuklo je i Wesa Morgana, kojeg je morao pratiti Harry Maguire, ali i Vicentea Iborru kojeg je pratio Wilfred Ndidi. Posljedično, to je otvorilo prostor u koji se s lijevog krila uvukao Mané, a Salahu je ostalo utrčati u prostor koji se otvorio i realizirati priliku.

On je ispušni ventil napada, testira obranu napadajući dubinu koju mu otvaraju suigrači. Slično je radio u Romi igrajući uz Edina Džeku koji je na sebe navlačio stopere, a sada koristi to što Firmino izvlači stopere.

Sve to ne umanjuje činjenicu da Salah zaista igra u velikoj formi. Njegov broj golova je dijelom posljedica toga da Liverpool stvara puno šansi, s obzirom na to da je upravo Salah promašio najviše čistih šansi u Premier ligi, ali Salah zabija. Međutim, zabijao je i u Romi i nitko nikad nije napisao da je loš igrač. Samo da ne rješava Liverpoolove goruće probleme i da ih ne podiže stepenicu iznad jer Liverpoolovi problemi nikad nisu bili zabijanje golova. Prošle sezone, nakon 23 kola Premier lige Liverpool je bio četvrti s 46 bodova u skupini četiriju klubova unutar jednog boda između drugog i petog mjesta; danas je treći s 47 u skupini tri izjednačena kluba između drugog i četvrtog mjesta. Prošle sezone zabili su Redsi 53 gola, ove 54.

Dakle, nakon što ponovo analiziram prvotnu teoriju, mislim da nisam pogriješio sa Salahom jer, usprkos njegovim golovima, nije se nametnuo kao nositelj sustava i kreator nego kao korisnik sustava i ispušni ventil, a Liverpool je praktički na milimetarski istoj poziciji s istim brojem bodova i golova kao i prošle sezone.

Liverpool dovodi kapitalce

Pogriješio sam jer sam potpuno promašio smjer u kojem će Liverpool pod Kloppom otići.

Umjesto rebuildinga kakav je napravio u Borussiji i odgajanja talentiranih igrača koji će preuzeti sistemski važne uloge, što sam ja ‘predlagao’, Liverpool je odlučio potrošiti novce i dovesti igrače koji mu trebaju. Čak i prije prodaje Coutinha, Liverpool je Virgila van Dijka, a Naby Keïta dolazi na ljeto s tim da su iz Liverpoola ponudili dodatni novac da Keïta prijeđe već u ovom roku. Američki vlasnici nisu odlučili ulagati odštete u više igrača za krpanje rupa, nego su doveli kapitalce koji – barem u teoriji – rješavaju sistemske probleme momčadi. I kako stvari stoje, i dalje namjeravaju trošiti jer treba im još popuna kadra.

Dakle, Liverpool je promijenio svoju transfernu politiku i približio se onome što rade Manchester United i Manchester City, a onda u tom kontekstu Salahov transfer uopće nije skup ni čudan. On nije niti doveden s namjerom da rješava probleme. Doveden je kako bi bio to što jest i što je opisano u originalnom članku – igrač koji je ispušni ventil napada i sistemska dopuna, a igrači koji rješavaju probleme su plaćeni i duplo više od njega.

S takvim igračima, Jürgen Klopp ima priliku još podebljati svoj pozitivni skor s Pepom Guardiolom. A iako je sada još par igrača daleko od toga, s novom transfer strategijom američkih vlasnika ima priliku i uključiti se u borbu za naslov u idućoj sezoni i probiti začarani krug u kojem se i ove godine našao.