Kako je Mamić dobio derbi

Osijek je uistinu pobijeđen vlastitim oružjem

Zadnja izmjena: 14. veljače 2021.

Obično se kategorija ‘želje’ u nogometu pretvori u bezvezno nagađanje o motiviranosti i sipanje praznih floskula koje miješaju agresivnost i karakter. Kada igraju dvije momčadi koje dijele prvo mjesto na tablici, teško da na terenu postoji ijedan sportaš koji nema maksimalnu želju za pobjedom.

Ipak, jedna je stvar u utakmici Dinama i Osijeka bila indikativna. Osijek je u cijeloj utakmici napravio osam prekršaja, a Dinamo je čak 21 put faulom zaustavio suparnike. Ovog je proljeća momčad Zorana Mamića protiv Gorice, Rijeke i Istre napravila po osam prekršaja, protiv Šibenika i Hajduka po devet, a protiv Lokomotive 11. U tom kontekstu 21 faul protiv Osijeka dobro ilustrira koliko je Dinamo bio agresivniji nego obično.

“Prvo poluvrijeme smo pobijedili Osijek njegovim oružjem”, rekao je Mamić nakon utakmice u izjavi za Arenasport. “Bili smo okomiti i čvrsti, to je put kojim Dinamo treba ići i igrati, pogotovo u Europi. Pokazali smo karakter, Osijek je imao šutove izvana i nisu stvarali šanse, što pokazuje da smo bili fokusirani i kompaktni, to je put kojim trebamo ići i dalje raditi.“

Nakon što je Kristijan Jakić dobio treći žuti karton u utakmici protiv Istre, Mamić je morao donijeti odluku kako ga zamijeniti. Protiv Lokomotive je na njegovoj poziciji igrao Robbie Burton, ali ovo je bila ipak malo ozbiljnija utakmica. Odlučio se za formaciju 4-2-3-1, a na poziciju zadnjeg veznog je stavio Bartola Franjića i time pokazao kakve planove ima, odnosno da neće eksperimentirati s Lovrom Majerom i Lukom Ivanušecom kao centralnim veznjacima ispred Arijana Ademija.

Bjelica nema igrača kojeg može baciti na desetku i da mu taj igrač može donijeti ili kreaciju između linija, ili opasnost po gol ulascima iz drugog plana

Franjić je odigrao dobre epizode u Europskoj ligi i, koliko god Jakić i Ademi bili standardni prvotimci, tu je dokazao da je najbolji Dinamov veznjak što se tiče držanja pozicije. Jakić je mobilniji, više se kreće i atletičniji je; svojim profilom je dosta sličan Ademiju, a Franjić je igrač koji je bolji u držanju zone. U ovakvoj utakmici u kojoj je Mamić planirao napasti Osijek njegovim oružjem, to su idealne karakteristike.

Napasti Osijek njegovim oružjem u praksi znači kontrolirati druge lopte.

Svi su radili svoj posao

Osijek je ove sezone primio daleko najmanje golova u HNL-u. U 20 utakmica prije Dinama inkasirao je tek 15, a kada se oduzmu prva tri kola u kojima je na klupi bio Ivica Kulešević, dolazimo do računice da je Nenad Bjelica u 17 utakmica primio 10 golova, od čega mu je Gorica natrpala četiri komada u jednoj utakmici. Ključ tako dobre obrane je u tome što Osijek stoji ekstremno kompaktno, linije su relativno blizu i zato Bjeličini igrači ne moraju biti savršeni u osvajanju duela jer ionako gotovo svaka odbijena lopta obično završi kod njih. Najbolji način za poremetiti Osijek je oduzeti mu kontrolu drugih lopti, a to je najbolje pokazala baš Gorica koja je u sredini parirala fizičkom snagom Joeyja Suka, Anthonyja Kalika i Hrvoja Babeca, nakon čega je brzo okretala strane i koristila činjenicu da kompaktnost u jednom dijelu terena znači više prostora na drugom.

Tu je do izražaja dolazio Franjić, ali i ostatak Dinamove momčadi. Uostalom, vjerojatno je zato Mamić odustao od kombinacije Mario Gavranović-Bruno Petković koja je igrala u obje prethodne utakmice protiv Osijeka ove sezone. Trebao mu je dodatni čovjek kako bi lakše kontrolirao sredinu terena.

Postavljanje Franjića i Ademija usko i blizu zadnje linije je imalo dvostruki učinak. Prvi prioritet je bio zadržati kompaktnost linija, smanjiti razmak između vezne linije i obrane te doći u dobru poziciju za kontrolu svih odbijenih lopti. Drugi prioritet je bio pomoći stoperima s Ramónom Miérezom, onemogućiti pristup lopte prema njemu i na taj način anulirati to da se Bjeličin napadač dosta kreće i tako muči stopere, pomičući ih iz zadnje linije.

Nakon što je Osijek ostao bez Miéreza kao svjetionika, referentne točke napada preko koje može iskoristiti Goričin poučak i prebaciti loptu na suprotno krilo, Dinamo je došao na svoje.

Usmjeravao je Osijek prema aut liniji, smanjivao je teren za aktivnu igru na malu površinu na kojoj je bilo puno igrača, a svi su radili svoj posao. Majer je bio aktivan u obrani, Mislav Oršić je ionako jedan od najdiscipliniranijih krilnih napadača koji jako dobro razumije zahtjeve u obrani i koji je svojim postavljanjem odsijecao opcije za povratne lopte, a tu su bili još Franjić i Joško Gvardiol, koji su odlični u individualnim duelima. Četvorica domaćih igrača na jako malom prostoru, Ademi kao osiguranje i tu je bilo vrlo lako osvojiti loptu. Na kraju krajeva, tu je do izražaja dolazila agresivnost i iz takvih su situacija posljedično dolazili prekršaji kao ilustracija Dinamove aktivnosti u fazi obrane.

Cijena agresije

Dinamo je u prvom poluvremenu ograničio Osijek, uvodeći ga u uvjete igre kakve je Mamić planirao kada je odlučio napasti Osijek njegovim vlastitim oružjem. Osijek naprosto nije mogao okrenuti stranu kada bi ga Dinamo usmjerio prema aut liniji; Josip Vuković i Petar Brlek to nisu mogli napraviti dovoljno rano u izgradnji napada, bez Ante Majstorovića stoperi su tek prosječni na lopti i u odigravanju dijagonala, László Kleinheisler nije međulinijski igrač koji se snalazi u malom prostoru i koji se može osloboditi nekim driblingom ili se riješiti suparnika okretom već u primanju lopte, a pristup Miérezu je bio blokiran i suigrači ga nisu mogli koristiti u situacijama kada se izvuče, primi loptu i okrene stranu.

Dinamo je na ovaj način ne samo učinio Osijek bezopasnim i učvrstio vlastitu obranu koja je ove sezone bila klimava, nego je iz ovakvih situacija i vrlo lako izlazio u tranzicijske napade.

Naprijed se tražio Petković. Mile Škorić i Danijel Lončar ga nisu striktno pokrivali, nisu ga pratili i disali mu za vratom. Dapače, stajali su neobično nisko i otvarali veliki krater prostora između obrane i Vukovića kao zadnjeg veznog, zonu u kojoj Petković i inače voli ordinirati. S ovoliko prostora što mu je Osijek ponudio, suigrači su uvijek imali opciju za okomito dodavanje nakon oduzete lopte, a Petković poziciju u kojoj ili može odložiti loptu Majeru ili se može okrenuti licem prema golu i tražiti opcije, što je najčešće radio.

Gol je pao iz velike pogreške Igora Silve koji je Oršiću ostavio loptu na poklon, a takav poklon Oršić ne promašuje. Međutim, Dinamo je imao više prilika, bio je opasniji i bliže golu. Neke situacije je poništio VAR, ali ostaje dojam da je Dinamo bio bolji i da je Mamić uspio u svom planu igre.

Osijek je prodisao u drugom poluvremenu. Dinamove linije su se malo razvukle, a agresivni pristup je došao na naplatu. Stefan Ristovski je dobio žuti karton nakon što je Petković izgubio loptu na sredini terena kad su iza njega bila tek petorica suigrača, a drugi žuti nakon što je Dinamo imao napadački korner iz kojeg je Miérez zaljuljao Kévina Théophilea-Catherinea i bio na rubu prolaska dalje. To je bila cijena agresivnijeg pristupa na koji se odlučio Mamić. Kad više nije bilo toliko kompaktnosti i kad prednja linija nije usmjeravala napade prema aut liniji, onda su mu igrači bili osuđeni na zaustavljanje suparnika prekršajima.

Teniski break za Dinamo

Osijek je s igračem više bio bolji i pokazao je da nije slučajno na vrhu ljestvice s Dinamom. Imao je veći posjed lopte, iskorištavao je bočne pozicije, više je pucao i nije radio ništa taktički posebno, ali je pokazao rutinu i kvalitetu s kojima je dolazio u opasnije situacije.

Dinamo više nije oduzimao lopte kao u prvom poluvremenu, imao je igrača manje i branio se pasivno, a tu je do izražaja došla najveća mana ovog Osijeka — Bjelica nema igrača kojeg može baciti na desetku i da mu taj igrač može donijeti ili kreaciju između linija kroz dribling i dodavanje, kao što to u Dinamu radi Majer, ili opasnost po gol ulascima iz drugog plana, onako kako to rade Mijo Caktaš u Hajduku ili Franko Andrijašević u Rijeci. Dmitro Lopa i Kleinheisler su najopasniji u udarcima s distance, a kada se suparnik povuče kao što se Dinamo povukao u završnici utakmice, taj element ne dolazi do izražaja, tim više što u momčadi ionako imaš Petra Bočkaja.

Osijek s njima dvojicom naprosto nije uspio dovoljno opteretiti kazneni prostor i prostore između stopera, iako je na kraju tražen kazneni udarac zbog igranja rukom — što je uvijek moguć scenarij kada imate velik volumen dolazaka pred gol. Damjan Bohar imao odličan udarac za izjednačenje i priliku za uzeti veliki bod koju je obranio Dominik Livaković.

Ovom pobjedom Dinamo bježi tri boda, ali i radi dodatnu prednost nad Osijekom. Osim bolje gol razlike, sada ima i zacementiran bolji međusobni odnos, tako da ima prednost čak i u slučaju nekog pristojnog poraza u zadnjoj međusobnoj utakmici. Međutim, odigrano je tek 21. kolo i u igri je još 45 bodova. Teniskim žargonom, Dinamo je upisao break i stekao osjetnu prednost, favorit je, ali prvenstvo je još živo.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.