Playoff intenzitet. Taj pojam obično vežemo uz NBA košarku, ali čini se da ga možemo primijeniti i u Euroligi: sinoć su Panathinaikosovi igrači u OAKA Arenu došli igrati playoff košarku. Gosti iz Madrida došli su igrati običnu ligašku utakmicu, kao da su pomiješali datume na kalendaru. Ishod te zabune bilo je gaženje toliko brutalno da će u Madridu ostati upamćeno desetljećima kao primjer budućim naraštajima kako se ne smije ući u doigravanje.
Oko 18.000 navijača obojilo je OAKA Arenu u zeleno, od njihovih zaglušujućih zvižduka nije se mogla čuti niti jedna nota Euroligine himne. To očito nije bilo dovoljno da se razbude Realovi igrači. Neka je ponašanja zaista teško objasniti – sudačko podbacivanje, Anthony Randolph grabi loptu. Umjesto da je dodijeli nekom od bekova, on nonšalantno kreće driblati u suparničku polovicu. Naravno, Nick Calathes mu krade loptu i odlazi na polaganje. Slovenski Amerikanac ni tu opomenu nije shvatio ozbiljno. On odmah ofrlje baca pas prema Luki Dončiću koji siječe Mike James i potom se tricom iz kuta upisuje u rubriku strijelaca.
Ni iz čega 5:0 nakon 15 sekundi igre, a to je bio samo početak.
I na tribinama i na parketu Grci su namirisali strah i krenulo je bjesomučno naganjanje po parketu. Svaki igrač Panate išao je u kost svom čuvaru, a posebno dovitljiv potez Xavija Pasquala bilo je stavljanje Thanasisa Antetokounmpa na Dončića. Stariji brat NBA zvijezde nije ni približno toliko talentiran; dapače, u napadu je koristan samo kada mu se sve servira, a ni u obrani nema potrebni košarkaški IQ da zasluži više od 10 minuta u prosjeku. Međutim, posjeduje zastrašujuće fizičke predispozicije – na 2,01 metar visine istesao je skoro 100 kilograma mišića, a zbog mase nije izgubio ni na brzini ni na skočnosti. Thanasisa pritom uopće nije briga hoće li ući u probleme s prekršajima, zna da se i ovako i onako neće naigrati, stoga u utakmicu ulazi potpuno nabrijan i bez ikakvih kočnica: spreman da sprinta, spreman da skače, spreman da bije.
Dončić je pokušao ostati pribran, ali sve je rekao izraz boli na njegovu licu prilikom jednog prekršaja kad ga je Thanasis odvalio po rebrima. Luki je trebalo neko vrijeme da se uvjeri da nije zalutao u oktogon, a dok je on dolazio sebi, njegovi suigrači izgledali su kao pačići bez majke – primali su žestoke blokade, šutirali airballove, bacali lopte u aut i učas je bilo 20:0. Realovci su se upisali, i to jedva jedvice, tek nakon pet minuta loptanja.
Profesor iz Hogwartsa
Što se tiče napada, Pasqual je odlučio krenuti s Calathesom i Jamesom u paru, za razliku od nedavnog dvoboja u Madridu kada je Amerikanca čuvao kao impuls s klupe. Ta kombinacija pokazala se nezaustavljivom.
Jamesa se neki sjećaju iz KK Zagreba, za koji je odigrao prve europske utakmice, a u međuvremenu je izrastao (Baskonia, Pao) u sjajnog euroligaškog beka. Činilo se ljetos i da je prerastao tu razinu, uputio se u Phoenix i odigrao jako dobre 32 utakmice za Sunse (10,4 poena i 3,8 asistencija) da bi mu uoči Božića nenadano stigla ispisnica. U siječnju je potpisao za Pelicanse, ali uskoro traži raskid ugovora kako bi se vratio u omiljenu Atenu. Na kraju je za Pasquala ispalo bolje nego da je prošlog ljeta ostao – ovako je dobio igrača u naponu snage (27 godina) koji je čeličenjem kroz NBA dobio dimenziju više u svojoj igri. Njegovi ulazi postali su još ubojitiji, a s tricom 3/3 pokazao je da je prebolio šutersku krizu koja ga je tresla u ligaškom dijelu sezone (7/42 u osam utakmica). On je individualnom klasom i silinom uništavao Realovu obranu, ali to nije bilo ništa naspram onog što joj je radio Calathes.
Njega je trebao čuvati Dončić, ali više je promatrao čudesa koja Calathes izvodi nego što ga je čuvao. Magija se očekivala prvenstveno od njega, a onda ga je Grk odškolovao u maniri profesora iz Hogwartsa i to ga je vjerojatno zaboljelo više od Antetokounmpovih udaraca.
U njegovu obranu, kako uopće čuvati takav tip razigravača?
Calathes ima ogromnu manu, a to je šut. Logično je odmicati se od njega na dovoljnu udaljenost da vas ne probije, ići mu ispod bloka u pick igri… Tako se mogu spriječiti njegovi poeni, ali kako zaustaviti njegove asistencije? Gotovo nikako kada je ovako raspoložen, a pogotovo ne udvajanjem, što je jedna u nizu gluposti koje smo vidjeli od momčadi Pabla Lasa.
Uobičajeno je pravilo kod visokih igrača da se dobra obrana igra tako da se napadaču onemogući stupanje u prednju poziciju. Međutim, kada suparnici u sastavu imaju vizionara Calathesove klase, onda je možda bolje pustiti centru prednju poziciju pa neka lijepo primi loptu i krene se guzlati ka košu. Ovako smo vidjeli da su se Panathinaikosovi centri zaključavali, ali sa stražnje strane, pa bi uslijedio okret, brzi skok i divljačko prikucavanje lopte koja se kirurškom preciznošću našla na jedinom pravom mjestu u jedinom pravom djeliću sekunde.
Nema mrvicu lijevo ili mrvicu desno, mrvicu prije ili mrvicu kasnije. Sve osim točno te putanje je izgubljena lopta. Zamislite koliko je teško kroz šumu ruku plasirati jedno takvo dodavanje, a Calathes ih je izveo čitavu plejadu – za 25 minuta igre čovjek je podijelio 16 asistencija, jednu ljepšu od druge, izgubivši samo dvije pišljive lopte. Tome je dodao 11 poena i šest skokova.
Harlemska ljepota u Paovoj surovosti
Ovo što je Calathes sinoć izveo bila je jedna od najdojmljivijih predstava u povijesti Eurolige, poezija u pokretu. Šteta što nije kročio na parket u posljednjoj četvrtini. Znam da se igra u žestokom ritmu, svaki odmor dobro dođe, rizik od ozljede, bla-bla-ba… Ali Pasqual zaista nema duše kada je prekinuo svu tu čaroliju na njenom vrhuncu, ne gine mu nagrada za partibrejkera sezone. No, trenerima je posao da budu racionalni, nadajmo se da je Nick sačuvao nešto i za iduće susrete.
Isto tako se nadajmo da su Madriđani naučili lekciju te da će početi igrati hrabro i fokusirano. Do Final Foura u Beogradu se ne može doći ako svaki igrač ne pruži svoj energetski maksimum. Real je u seriju ušao kao favorit zbog Dončićeva talenta, ali i fluidnosti koja krasi njegov napad. Pokazali su je Madriđani i sinoć (čak 18 asistencija na mizernih 67 poena, i to bez ijedne Dončićeve), ali sama protočnost nije dovoljna. U kombinaciji s mlitavošću (12 skokova manje, 16 izgubljenih lopti, četiri primljene blokade) ona je uzaludna, i zato je Pao slavio s nemilosrdnih 28 razlike.
Očajnih 15,8 posto uspješnosti za tri poena, odnosno više nego dvostruko lošije u odnosu na ligaški dio, odličan je pokazatelj straha koji se uvukao u kosti igrača. Real osim Dončića nema karakternog igrača koji bi povukao konce kada Slovenca uhvate tinejdžerske mušice. Dončić je još uvijek u fazi karijere kada mu je potreban Goran Dragić ili Sergio Llull da mu skinu dio bremena s mladih leđa, a ozljeda rezervnog razigravača Facunda Campazza sve je dodatno pogoršala.
Da bi Real uhvatio potrebnu gostujuću pobjedu, Dončić mora preko noći odrasti i trebaju mu Rudy Fernandez i Felipe Reyes u starom izdanju. Njih dvojica napravili su po jedan prekršaj. Ljudi s reputacijom najprgavijih prljavaca u povijesti europske košarke. Ne znam što se događa unutar Lasove svlačionice, ali Madriđani se naprosto trebaju početi tući, koliko god to ružno zvučalo, jer drugačije u doigravanju neće ići.
Calathes je Paovoj surovosti dao dozu harlemske ljepote i tako je nastao spoj od koje se i najindiferentnijem gledatelju ježi koža. Rijetko koje gaženje bilo je zanimljivo za gledati kao sinoćnje, ali ipak bi svima bilo draže da se i drugi suparnik pojavi na terenu i da odluče klasa, nadmudrivanje, a ne psiha. Calathesova dodavanja mogu se ograničiti sjeckanjem tranzicije prekršajima, striktnim praćenjem igrača u zoni oko obruča, a bilo bi korisno i napasti preko njega na drugoj strani terena, pokušati ga opteretiti prekršajima…
Već sutra ćemo vidjeti mogu li Kraljevi uzvratiti udarac ili će Dončićeva europska bajka stići korak do naprasnog kraja.
