Bruno Petković nije mogao izabrati bolju večer za povratak u formu. Dinamov 26-godišnji centarfor bio je u golgeterskoj, pa i općoj krizi, ali sinoć se izdignuo iz nje i vratio u velikom stilu.
I nije bilo samo do golova. Za onaj prvi je, recimo, napravio klizeći start u početku tranzicije samo da bi nekoliko kasnije zatresao mrežu za Dinamovo vodstvo, zaradivši pritom i udarac šakom u glavu od vratara Jevgenija Gorodova. Kod trećeg je ‘odvezao’ slalom kroz trojicu igrača prije pravovremenog i ključnog dodavanja. Između te dvije fantastične akcije našao se i drugi gol — njegov četvrti u pet europskih utakmica ove sezone — ali u usporedbi s ostalima, taj nije bio ni približno toliko impresivan usprkos jednakoj važnosti. Petković je dobio 16 duela na utakmici, a u 86. minuti smo ga mogli vidjeti kako još jednim klizećim startom guši Krasnodarov prodor po desnoj strani, još jednom pokazujući svoju vrijednost na terenu u obje faze igre.
Naravno, pobjeda od 3-2 u gostima je sjajan rezultat za momčad Zorana Mamića, ali prolaz, iako blizu, još uvijek nije ostvaren. Rusi su sinoć pokazali koliko su kvalitetna i opasna momčad usprkos neuigranosti i trenutnoj pauzi u domaćem prvenstvu. U sudaru dviju momčadi koje vole posjed i držati loptu u svojim nogama, Krasnodar je ipak preuzeo kontrolu nad susretom i u nekoliko navrata ozbiljno prijetio vratima Dominika Livakovića, naposljetku i dvaput zatresao mrežu.
Ipak, Dinamo je znao što ga čeka, a Mamić dobro posložio kockice kako bi usmjerio susret u pravom smjeru.
Uz malo sreće, poneko zaleđe i ratnički duh do samog kraja, ta klimava obrana nije popustila. Štoviše, pred kraj je dobila novu dozu energije
Činjenica da je Dinamo susret završio sa 34 posto posjeda u svojim nogama možda zvuči iznenađujuće, ali moramo razumjeti da je Krasnodar također momčad koja voli dominirati loptom. Pa ipak, uzevši u obzir koliko je ruska momčad tehnički potkovana, kombinatorna, ali i snažna u duelima, upustiti se s njom u direktnu borbu za prevlast terena moglo je završiti pogubno. Mamić je odlučio igrati na Dinamove poznate adute, spustiti se u već ukalupljenu obrambenu strukturu 4-1-4-1 u srednjem bloku te suparniku blokirati sve kanale za progresiju kroz sredinu.
Naposljeku, iako je sinoć Petković bio na nevjerojatno visokoj razini u napadu, obrana je ono što je Modre dovelo do ovog stadija natjecanja i što im je, uz ponešto štucanja pred kraj, omogućilo pobjedu u Rusiji.
Doziranje agresije i pucanje po šavovima
Krasnodar je također znao što i kako želi napraviti. Domaćin je u posjedu i prvoj fazi napada tražio rupe u Dinamovoj strukturi te pokušavao doći do ključnih igrača na poziciji osmica u halfspaceu.
Kao što možemo vidjeti na slici ispod, ideja je bila preopteretiti čovjeka između linija jer u toj situaciji je nemoguće da jedan igrač pokrije dvojicu u isto vrijeme.
No, Dinamo je kroz kompaktnu strukturu uspio natjerati Krasnodar da izvlači svoje najveće kreativce izvan druge linije i duboko prema svojoj polovici terena. Ta taktika najbolje se vidjela kroz prvih pola sata igre i u tim trenucima je Dinamo odlično dozirao svoju agresiju kad god je lopta došla do srednje trećine.
Petković je držao pivota u svojoj sjeni, a Modri ne bi često izlazili u visoki presing usprkos veoma agresivnom pristupu u obrambenoj fazi igre. Nebrojeno puta su Arijan Ademi, Joško Gvardiol ili pak stoperski par izlijetali na čovjeka u posjedu koji prima loptu leđima okrenutima ka golu. Ponekad je to služilo kao odličan okidač za brzu tranziciju, a ponekad samo kao brzo gušenje ruskog napada. Dinamo je utakmicu završio sa 18 prekršaja naspram Krasnodarovih sedam i sama ta činjenica već nam dovoljno govori o Mamićevu planu na sredini terena. Pa ipak, usprkos odličnom ulasku u utakmicu, u drugom poluvremenu je ta kompaktna struktura počela pucati po šavovima.
“Mi nismo ekipa koja se zna braniti 90 minuta”, rekao je Mamić nakon susreta i, naravno, bio je u pravu. Dinamo je u prvih 25 minuta izgledao za klasu bolji od svog suparnika, ali naivne pogreške dale su Rusima priliku da se vrate u utakmicu i uspostave kontrolu nad zagrebačkim klubom. Da, Gvardiol je morao puno bolje reagirati kod prvog gola, ali zašto nitko nije čuvao Marcusa Berga koji potpuno slobodan šalje raketu kroz Livakovićeve ruke? Isti taj Berg kasnije driblingom šalje Rasmusa Lauritsena natrag u Zagreb nakon što je Danac punim petama ostao ukopan na zemlji. No, ponovno je individualna pogreška obrambenog igrača popraćena nepostojećim markiranjem u petercu, a Viktor Claesson, sam baš poput Berga ranije, šalje loptu u mrežu pored nemoćnog vratara.
Nažalost, nije to slučajno jer Krasnodar ima tu kvalitetu za napraviti kombinaciju na malom prostoru i poslati loptu iza zadnje linije i točno u noge napadača koji se kreću iznimno inteligentno i uvijek kroz prostor koji bi Dinamovi braniči ostavili između sebe. Ta kompaktnost i agresija koju smo vidjeli u prvom dijelu počela je kopnjeti kako je vrijeme prolazilo. Ista ta ruska ekipa koju su Modri na početku sveli na preskakanje igre, jer kombinacija kroz obrambenu strukturu jednostavno nije bila moguća, sada je izgledala opasno u svakom napadu, pa makar od svojih 20 ubačaja pogodila svega tri. Dinamo je znao što dolazi, a opet je to bilo teško zaustaviti.
Uz malo sreće, poneko zaleđe i ratnički duh do samog kraja, ta klimava obrana nije popustila. Štoviše, pred kraj je, posebice nakon pogotka za još jedno vodstvo, dobila novu dozu energije.
Plan A i Plan B
No sve bi to bilo uzalud da Dinamo, uz malenu pomoć Petkovića i samog Gorodova, nije odradio odličan posao na drugoj strani terena. Dinamo u Europi znatno se razlikuje od onog u HNL-u prvenstveno po tome kako pristupa utakmicama. Europski Dinamo se ne ustručava prepustiti inicijativu suparniku te onda udariti preko tranzicije. Nešto slično gledali smo i sinoć.
Uz visoku zadnju liniju i agresivnost na lopti i bez nje, momčad je snažno krenula u utakmicu. No, nakon prvog pogotka domaćih, Modri su se vratili na Plan A, a taj je uključivao prodor preko krila i brzu kombinatoriku kako bi ih se izbacilo u prazan prostor u čim manje dodira. Izolacija prvenstveno Luke Ivanušeca ili Mislava Oršića bila je prioritet i Dinamo je na nekoliko načina dolazio do tih situacija.
Ona jednostavnija sekvenca uključivala bi duge lopte iza Krasnodarove visoko podignute zadnje linije. Zagrepčani su sinoć uputili ukupno 51 dugu loptu. Često bismo vidjeli dijagonale s jedne strane terena prema drugoj kada bi Gvardiol nakon dobivenog duela direktno tražio Ivanušeca. Druga solucija težila je identičnom rezultatu, ali Plan B bio bi na više pozicijski način doći do izolacije. Modri bi preopteretili jednu stranu terena tako da bi u nju nagomilali mnogo igrača, namavivši pritom i suparnike onamo, samo da bi onda posjed u sljedećih nekoliko sekundi selio na drugo krilo.
Petković se spuštao dublje, kao kod prvog pogotka kad je ukrao loptu za početak tranzicije. Mamić se kasnije i u potpunosti prilagodio novoj i mnogo agresivnijoj taktici Murada Musajeva koji je, kako je vrijeme odmicalo, slao sve više i više ljudi u završnicu. Pa su tako su Petković i Oršić u nekim dijelovima utakmice zamijenili mjesta, što je više odgovaralo tranzicijskom nogometu kakav je Dinamo u tom stadiju utakmice u potpunosti preferirao. Tim potezom su gosti imali brzog čovjeka visoko na terenu i prijetili kontrom svaki put kad Krasnodar izgubi loptu.
Ovoj novoj strukturi nije trebalo puno da pokaže zube, ali Oršić na kraju pogađa Igora Smoljnikova u samoj završnici akcije te napad propada. No, Krasnodar je bio itekako ranjiv u ovom napadačkom sistemu i Mamićev potez da svom napadu doda još vatre i brzine preko Iyayija Atiemwena urodio je plodom.
Statistika će na kraju pokazati da je Dinamo uputio 17 udaraca naspram ruskih 11 te stvorio tri velike prilike naspram suparničke dvije, ali ne može se reći da je u potpunosti držao utakmicu pod kontrolom.
Naravno, to je sada manje važno, jer izboren je ogroman rezltat. No, baš kao što je Ademi upozorio nakon susreta, još ništa nije gotovo; ovaj Krasnodar pokazao je da se itekako može nositi s Dinamom i baš zbog toga ne smije ga se podcijeniti.
