Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je pao Zadar

Analiza: Domaćin pokleknuo u završnici kupa pred Žorićevom Cibonom

Zadnja izmjena: veljača 17, 2018 Dino Stanin/PIXSELL

Cijeli se Zadar već tjednima nabrijavao na košarkašku feštu koja se trebala dogoditi ovog vikenda. „Kup je naš!“ čulo se sa svih strana, vladalo je uvjerenje da miljenici Tornada konačno mogu prekinuti 10-godišnju sušu trofeja. Za pravo im je davala nedavna uvjerljiva pobjeda nad Cedevitom u hrvatskom prvenstvu, dok je najomraženiji rival Cibona pretrpjela sva tri poraza u sezoni te se stekao dojam da je polufinalna pobjeda već upisana.

No, Ante Nazor i njegovi Vukovi još su jednom pokazali da vrijedi ona da je ranjena zvijer najopasnija.

Većina trenera voli krenuti u utakmicu s najjačim petorkama, dok ih manji broj voli ostaviti nekog kapitalca na klupi da bi igra dobila jaku dozu kvalitete kada krenu rotacije. Aramis Naglić spada u potonje. Međutim, takav pristup donosi veliki rizik od pada u osjetniji zaostatak na samom početku susreta, a kad od prve minute moraš loviti rezultat, to potencira veliko mučenje i stres za igrače.

Upravo to se dogodilo Zadru. Domaćini su ionako bili pod ogromnim pritiskom zbog napumpanih očekivanja i pune dvorane, a start bez Stevena Graya značio je da su u eliminacijsku bitku krenuli bez najopasnijeg strijelca. Naglić je to planirao sakriti guranjem lopte u reket i napadanjem Luke Žorića, nadajući se da će tako izmoriti najboljeg suparničkog igrača, a možda ga i opteretiti prekršajima.

Međutim, unatoč početnim poenima Kristijana Krajine, vrlo brzo se pokazalo da Zadar nema individualnu kvalitetu na centarskim pozicijama da na taj način konstantno šteti suparniku – Marin Rozić i Marko Tomas sjajno su se skupljali u reket olakšavajući posao Žoriću, a povratne pasove domaći bekovi nisu koristili, dok je Gray te promašaje gledao s klupe.

Naglićeva ideja bila je da uvede u ritam Prestona Knowlesa na šutu (budući da je na jedinici startao Jakov Vladović), ali taj plan osujetio je Josip Bilinovac – bek gotovo beskoristan u napadu, ali očigledno ubojit kada treba izolirati suparničkog šutera. Knowles u prvih pet minuta jedva da je dotaknuo loptu, a potom je krenuo s promašajima, izmoren i frustriran neprekidnim naganjanjem.

Poput Ive Karlovića pod košem

S druge strane, Nazor je krenuo u utakmicu kako uvijek krene – spuštanjem lopte na Žorića. Naglić je odlučio prepustiti Krajinu na milost i nemilost ubojitom centru, a ovaj se pokazao nesposoban čuvati ga jedan-na-jedan – ili mu je stajao predaleko pa ga je ovaj kaznio šutom, ili mu je došao preblizu pa ga je u maniri beka probio i položio.

Kada je Naglić konačno uveo Graya, Zadar je već bio u dvoznamenkastom minusu. Tada je Knowlesa preuzeo Karlo Uljarević, a Bilinovac se uhvatio Graya, ali dobrano izmoren. Novi Zadrov Amerikanac to koristi i podiže momčad, i šuterski i obrambeno – Naglić je doista dobio željeni impuls, ali blato u koje je Zadar zaglibio činilo se preduboko.

Teško da bi se domaćin vratio u susret da nije bilo Branislava Ratkovice. Iskusnom srpskom razigravaču očito je loše sjeo odabir golobradog Uljarevića za startera u ovako važnom susretu, stoga je svojom indiferentnošću poklonio Zadru niz lopti, pa se domaćin tranzicijskom igrom učas vratio u egal, a Ratkovica na klupu.

Luka Žorić izgledao je kao Steven Seagal na osvetničkoj misiji

Pri početku druge četvrtine Zadar je imao momentum – Gray je ubacio tricu uz prekršaj za prvo vodstvo, a tribine su eksplodirale od oduševljenja. Tu su domaći imali priliku da odu na nekoliko posjeda razlike, pogotovo što se Žorić morao malo odmoriti na klupi. Kad izađe Žorić, a uđe Britanac Aaron Geramipoor, imate dojam kao da je izašao DeMarcus Cousins, a ušao Ivo Karlović. Cibona u napadu ovisi o svom prvom centru daleko više nego što bi to ikoja momčad trebala, a kada mu je zamjena igrač koji izgleda kao da je zalutao u ovaj sport, učinak na igru zaista je devastirajući.

Zadar to nije iskoristio jer su Vukovi i dalje grizli u obrani, a Naglića je skupo koštala još jedna njegova neobična karakteristika. Naime, kada bi neki od rezervnih i manje iskusnih igrača ulaskom s klupe donio više od očekivanog, on bi ga i dalje držao u igri i tolerirao mu greške, pa i pod cijenu da se starter skroz ohladi.

Ovaj put bio je takav slučaj s Mislavom Brzojom. Mladi bek zamijenio je indisponiranog i s distance neopasnog Luku Božića, pogodio prvi šut te energijom u obrani u velikoj mjeri pridonio preokretu. Međutim, kada mu je druga lopta iscurila iz obruča, ruka mu je izgubila mirnoću, a glava razboritost i samopouzdanje – počeo je nizati loše odluke, a Naglić ga je držao i držao u igri, definitivno predugo; kada ga je konačno izvadio, Cibona je već bila na šest razlike, a u završnici druge četvrtine to još podebljala.

Nazor nadmudrio Naglića

U drugom poluvremenu agonija Zadra se nastavila – ni Vladović, ni Knowles, ni Brzoja nisu uspjeli ništa kreirati, lopta je išla sporo i nedovoljno precizno, tako da su ih Vukovi konstantno tjerali na teške šutove pri isteku napada.

Možda je Lovre Bašić mogao to promijeniti: riječ je o mladom razigravaču s podosta mana i mušica, ali za razliku od ostatka bekova ima viziju i osjećaj za asistenciju, s njime i tehnički skromni zadarski centri izgledaju mnogo korisnije. Međutim, Naglić ga je na vlastitu savjest odlučio zamrznuti na klupi, kao i Luku Božića u drugom poluvremenu. Zadar je tako ostao na mizernih šest asistencija u 40 minuta loptanja, što je podatak koji više uznemirava od 6/28 (21 posto) za tri poena.

Kako je utakmica odmicala, Cibona je imala sve bolji protok lopte, pogotovo kad je Nazor upario Ratkovicu s Uljarevićem: 19-godišnji Zagrepčanin odigrao je možda i najbolju utakmicu neduge karijere, izvan linije za tri poena bio je nepogrešiv (4/4), pokazao vic u pick & roll igri i dokazao da je sposoban čuvati atletičnijeg beka kao što je Knowles. Nazor je konačno pronašao trećeg mušketira (Žorić, Tomas) potrebnog da momčad ostvari bitnu pobjedu.

Zadar se na račun publike i grozničavog presinga uspio u dva navrata primaknuti na dva posjeda razlike, ali uz takvu igru to je bio njihov maksimum. Luka Žorić izgledao je kao Steven Seagal na osvetničkoj misiji – vratio se u rodni grad da po tko zna koji put pokaže kakav talent im je nekoć davno prošao ispred nosa. Brojke od 30 poena i 14 skokova zastrašujuće su.

I tako je Nazor nadmudrio Naglića i pokvario zabavu svom bivšem klubu. Nervoza je pojela domaće igrače, a kada se uđe stisnuto u eliminacijski ogled, tu nema više spasa. Prevelika očekivanja pala su na pleća Zadrana, prepune tribine djelovale su kontraproduktivno. Zato su gosti imali šampionski gard i pokazali znake života nakon serije katastrofalnih rezultata. Potpuno zaslužen prolaz u finale, ostaje za vidjeti hoće li se moći nositi s kvalitetnijom i odmornijom Cedevitom.

Ne propusti top članke