Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Poch zaslužio pobjedu

I kako je, zaboga, Tottenham uspio preokrenuti ono sinoć?

Zadnja izmjena: 10. svibnja 2019. Profimedia

Ako uhvatite trenutak kod golova kao što je ovaj koji je u 96. minuti zabio Lucas Moura, jedino što povezuje dvije momčadi je bezumlje. U trenutku kada su najdalje na svijetu, kad jedva da imaju ikakve dodirne točke, dvije nogometne momčadi spaja jedino to da su odvojene od stvarnosti. Momčad koja je dala gol slavi bez da je svjesna što je točno napravila, a momčad koja je primila gol u nevjerici pokušava pohvatati što se dogodilo.

I ta izbezumljenost je sve. To je nogomet u svojoj suštini, ono najbolje i najgore od njega.

“Nije bila stvar taktike, ovo je bila utakmica koju je odlučila borba, srce i to je način na koji smo dobili ovu utakmicu“, izjavio je Christian Eriksen za BT Sport nakon utakmice. “Bilo je suludo, bili smo stvarno daleko od prolaza dalje u finale Lige prvaka, pokušali smo se vratiti i stvarno smo imali sreće u tome i u načinu na koji smo zabili treći gol duboko u sudačkoj nadoknadi. Žao mi je Ajaxa, odigrali su jako dobru utakmicu protiv nas.”

Sve, ali baš sve u ovom dvomeču je stalo u tu jednu promjenu i sve ono što je ona donijela na teren. Ona je odlučila

Eriksen je definitivno u pravu, Tottenham je na kraju imao veliku dozu sreće. Međutim, u povratku iz mrtvih je, uz borbu i srčani pristup, značajna bila i taktika.

Nakon što je na utakmici u Londonu Mauricio Pochettino promijenio stvari na terenu tako što je u sredini terena postavio romb i time privukao Ajaxove vezne igrače koji se oslanjaju na obranu čovjek-na čovjeka, u drugoj utakmici je povukao još jedan taktički potez kojim je promijenio dinamiku utakmice u drugom poluvremenu. Uveo je Fernanda Llorentea i utakmica je tim taktičkim potezom dobila sasvim drugačiji moment koji je potpuno promijenio razvoj događaja na terenu.

Ključna promjena

Tottenham je u prvom poluvremenu ukupno dobio samo pet zračnih duela, a u drugom poluvremenu je Llorente sam imao osam uspješnih. To je znak da je s njegovim ulaskom Tottenham dobio jasnu referentnu točku u napadu. Međutim, to što je postao svjetionik napada Spursa bio je tek manji dio njegova značaja na terenu.

Tottenham je tom promjenom zapravo dobio dvije referentne točke svog napada. Llorente je ušao u igru umjesto Victora Wanyame, što je nužno značilo preslagivanje ekipe i zauzimanje drugačijih uloga u posjedu. Eriksen se spustio nisko, a Dele Alli je dobio ulogu drugog napadača koji daje dubinu napadu tako što napada prostor bez lopte.

Pochettino je spuštanjem Eriksena preuzeo rizik da još ozbiljnije strada u Ajaxovoj tranziciji s obzirom na to da Wanyama može pokriti puno više prostora u obrani. Međutim, u situaciji kad je ionako gubio, puno važnije je bilo što je tako dobio igrača preko kojeg može organizirati napad i kroz cirkulaciju lopte između prve i druge faze posjeda smiriti tempo koji je Ajax nabijao. Spuštanjem Eriksena Pochettino je dobio možda i važniju referentnu točku napada nego što je to bio Llorente; dobio je igrača koji je miran na lopti i može donijeti rutinu u igri. Tottenham nije više morao tražiti opcije i igrači nisu morali previše improvizirati u izgradnji napada jer su odjednom dobili jasno rješenje pri gradnji napada — tražiti Eriksena.

Međutim, tu se nisu zaustavile implikacije koje je Llorente donio svojim ulaskom. Još je Cristiano Ronaldo u prvoj utakmici četvrtfinala pokazao gdje je Ajaxova slaba točka i kako se u produženim napadima može iskoristiti zona terena koju brane Lasse Schöne i Frenkie De Jong.

S Llorenteom Pochettino nije dobio izravnu opasnost po gol, s obzirom na to da je samo jedan njegov udarac išao u okvir gola. Međutim, dobio je tu referentnu točku, dobio je činjenicu da je svojim prisustvom okupirao stopere i vezao ih uz sebe. To je nužno značilo da ni Matthijs de Ligt ni Daley Blind nisu mogli iskakati u prostor ispred obrane i pomagati Schöneu i De Jongu da se nose s Lucasom Mourom i Allijem koji su se pozicionirali između linija blizu Llorentea kako bi kontrolirali odbijene lopte baš u toj zoni koja se ponovo pokazala kao Ajaxova slaba točka.

Vjera u sudbinu

Sve, ali baš sve u ovom dvomeču je stalo u tu jednu promjenu i sve ono što je ona donijela na teren. Ona je odlučila.

Erik ten Hag je to, naravno, znao. S obzirom da mu je momčad čak i u nizozemskom prvenstvu povremeno imala slične probleme, pokušavao je izmjenama uspostaviti barem neku ravnotežu na terenu. Izvadio je Schönea i podigao je Noussaira Mazraouija s desnog beka prema naprijed kako bi pojačao vezni red dinamičnijim igračem koji može lakše osvajati druge lopte. Nije pomoglo, baš kao što nije pomoglo vađenje Kaspera Dolberga, koji je veći dio utakmice bio beskoristan, te stavljanje dodatnog veznog igrača; kao ni uvođenje Lisandra Magallána u zadnjim trenucima utakmice ili davanje puno većih obaveza u praćenju bekova svojim krilima koja su inače bila bez velikih obaveza u igri. Naprosto, Ajax je izgubio konce utakmice i ostalo je jedino pokušati preživjeti.

Imao je, doduše, Ajax svoje prilike čak i u takvim uvjetima. Nije imao onu prepoznatljivu igru dolazaka u završnicu s velikim brojem igrača s obzirom na to da su veznjaci i bekovi bili potpuno fokusirani na branjenje prednosti, ali šanse su se otvarale s obzirom na to da je Tottenham morao jako riskirati. Hakim Ziyech je pogodio stativu i Ajax je mogao već tada do finala koje se činilo nadohvat ruke.

A onda se pojavio Lucas Moura i izbezumio sve.

“Naravno da vjerujem“, odgovorio je Pochettino na pitanje novinara vjeruje li u sudbinu. “Pričali smo o sudbini prije utakmice. Ali ne vjerujem u sudbinu zato što riječ dobro zvuči. Vjerujem u nju, prije svega, kada marljivo radim. Nakon toga, ako si pošten prema tom radu, moraš vjerovati da ćeš biti nagrađen. Prije ili kasnije, nagrada će stići.“

Lucas Moura, čovjek kojeg je Tottenham 31. siječnja 2018. platio 25 milijuna funti i koji je zadnje pojačanje kluba, čovjek koji je golom u 85. minuti na Camp Nou zaradio ključni bod koji je odveo Tottenham u drugi krug. Taj igrač je zabio tri gola i zasluženo nosi titulu junaka. Međutim, ako je itko zaslužio pravu nagradu, onda je to Pochettino.

U utakmici koju nitko nije zaslužio izgubiti, on je zaslužio pobijediti.

Ne propusti top članke