Talijani su još jednom pokazali koliko su loši organizatori. Ali i koliko ih nije briga za to što su loši sve dok se stvari nekako mogu pokrpati u zadnji čas.
Apsolutni kaos vladao je ovih dana na milanskoj fieri; dan prije početka eventa dvorana u kojoj se igra NextGen je izgledala kao da turnir počinje za tjedan dana. Prvog dana turnira program je kasnio gotovo sat vremena. Redovi i stolice na tribinama nisu bili numerirani, ljudi koji su kupli karte online nisu imali gdje podići ulaznice, nedovoljan je broj bio zaštitara i organizatora, a bijesna rulja do pola sata nakon službenog početka prvog meča nije mogla ući u dvoranu u koju se ulazi na jedan jedini ulaz.
Turnir je osvojio Korejac Chung Hyeon, dobivši sve svoje mečeve i u finalu savladavši Rusa Andeja Rubljova. Borna Ćorić prošao je skupinu također sa sve tri pobjede, ali u polufinalu izgubio od Rubljova, a zatim predao meč za treće mjesto od Daniila Medvedeva.
Međutim, mimo natjecateljskog dijela treba se osvrnuti na širi kontekst, pogotovo zato što je NextGen donio mnoštvo novih, eksperimentalnih pravila s ciljem popularizacije i modernizacije tenisa. Mišljenja publike o njihovu uspjehu još se ne mogu jasno ocrtati.
U razgovoru s Britancem Chrisom Kermodeom, predsjednikom ATP-jeva Upravnog odbora, primijetio sam ogromnu dozu frustracije naspram razine organizacije, a kaže i kako mu se e-mail inbox uoči turnira punio pismima kritika kako pokušava novim pravilima ubiti tenis, ali da je mišljenje ATP-a kako stvari treba probati prije nego ih se prihvati ili odbije. Ta teza definitivno ima rezona.
Evaluacija novih pravila
Nedostatak linijskih sudaca na terenu je nešto o čemu je još rano za donositi zaključke.
Naime, istinita je tvrdnja teniskih fanova kako će se izgubiti ta ljudska komponenta u kojoj nervozni igrač ulazi u svađu sa linijskim sucem i urla na njega kako je slijep. Istovremeno razumljivo je i ATP-jevo stajalište koje se temelji na bržoj i atraktivnijoj igri, a koja je nerijetko isprekidana i odužena prepirkama između igrača i sudaca. Također, kad bi igrač mislio da je vidio loptu bolje od suca, zaustavio bi igru i pozvao challenge. Ovako tog nema, jer ako je Hawk-Eye tehnologija ‘vidjela’ loptu vani, automatski je ‘zove’ unaprijed snimljenim glasom čovjeka koji uzvikuje „out“.
Slična je stvar i s coachingom.
Za televizijske je gledatelje zanimljivo čuti razgovor između igrača i trenera na kraju seta i vidjeti u kojem smjeru je postavljena taktika – kao, recimo, u Formuli 1. S druge strane, tenis je specifičan sport upravo zbog toga što coachinga nema i igrač je sam na terenu. Za ljubitelje tenisa je ovo zanimljivo, pogotovo zato što je ATP sugerirao igračima da pričaju na engleskom, ali za igrače i trenere se ipak možda radi o mani. Uostalom, Chung je osvojio turnir bez ijednog poraza, ne iskoristivši coaching niti jednom. Njegov trener ima problema s engleskim jezikom pa nisu ni mogli zadovoljiti ATP-jeve želje. Uostalom, ako je Chung osvojio turnir bez coachinga, onda možda igrač koji ga koristi i nije u tolikoj prednosti?
No-let pravilo je zapravo izmišljeno davnih dana na koledžu, gdje nije bilo sudaca u stolici, pa bi protivnik prilikom primljenog asa zvao ‘let’ ili ‘nec’. Ovdje se prijenjuje samo u svrhu ubrzanja igre. I sam Borna Ćorić je pohvalio ovo pravilo nakon što mu je nec pomogao da dobije poen na svoju meč loptu. No, i bilo je za očekivati da će oni koji budu profitirali od novih pravila, ta ista pravila i pohvaliti. I sam Jared Donaldson je uoči turnira rekao: „Ako osvojim turnir, nova pravila će mi biti super, a ako prođem loše bit će najgora na svijetu’. Donaldson je otišao kući s tri poraza.
Po mom mišljenju, najveći plus ovog formata je sistem bodovanja.
Meč koji se igra do četiri gema u setu i na tri dobivena seta može završiti prije nego set do šest uz dva dobivena, a pritom je daleko zanimljiviji. Nema dugih i iscrpnih setova u kojima je gledateljima teško održati fokus; ovdje set počne, a već nakon 10 minuta može biti pri kraju. Iznimno fokusirani moraju biti igrači, jer uz no-ad sistem mogu vrlo lako izgubiti svoj servis i naći se u sekundi pred gubljenjem seta. Pohvalno je da u ovom sistemu no-ada prednost ima server pri odabiru strane, čime se ipak donekle čuva prednost servera.
Margina za grešku je smanjena, shot-clock ubrzava tempo između poena i zapravo se meč sastoji od puno više krucijalnih momenata, a kraće traje i višeg je intenziteta. Iako je shot-clock natjerao igrače teoretski na još bolju fizičku spremu, zapravo je samo smanjio dužinu fizičkog podražaja, a povećao intenzitet i repetitivnu snagu.
Je li to primjenjivo na Tour?
Dojma sam kako su svi koji su bili u Milanu ugodno iznenađeni time kako ova nova pravila funkcioniraju u praksi i mišljenja su da će gledatelji pred malim ekranima biti više zalijepljeni za ekran, a time će i ATP lakše prodavati svoja TV prava. Postoji mogućnost da i Amazon Prime, koji je jedan od sponzora turnira, dobije prava na sve ATP turnire, a čak možda i ekskluzivna prava kroz predstojeće godine.
Ovaj event je poslužio kao pokusni kunić za novu eru tenisa i revoluciju u pravilima. Realno gledano, male su šanse da se išta od navedenog usvoji na ATP Touru, jer su navike igrača koji po 30 godina igraju po jednim pravilima duboko usađene i sigurno neće biti oduševljeni nikakvim promjenama.
Međutim, svakako je dobro da je ATP potpisao petogodišnji ugovor s Talijanskom teniskom federacijom za održavanje Next Gena u Milanu, te će isprobavanjem raznih novih revolucionarnih pravila skrenuti pozornost javnosti dovoljno na sebe da neka od tih promjena budu uvedena i na Tour kroz dogledno vrijeme (ako ATP uspije oguglati na talijanski organizacijski kaos). Zaista smatram kako su neke od ovih promjena iznimno pozitivne za budućnost tenisa. Igrači se moraju prilagođavati, a u tom prilagođavanju će opet isplivati najbolji.
