U razgovoru s novinarima pred ponovni susret s Paris Saint-Germainom u Ligi prvaka, Bayernov trener Hansi Flick naglasio je kako je ovo posve drugačija utakmica od one lanjske u velikom finalu.
“To je u potpunosti nevažno za nas”, rekao je Flick. “Ovo je nova utakmica, drugačiji igrači, a i PSG ima novog trenera. Moramo biti jako koncentrirarni na susret”, dodao je. I naravno, Flick je bio u potpunosti u pravu. Sinoć smo, unatoč više-manje istom sistemu, gledali novi Bayern i novi PSG.
Bayern je unatrag nekoliko godina bio dominantna napadačka sila, ali to bi kombinirao s čvrstom, staloženom i agresivnom obrambenom fazom igre. U sezoni 2018./19., primjerice, Bavarci su u Bundesligi dopuštali svega 1,9 udaraca na svoj gol po utakmici, dok su godinu kasnije to čak uspjeli smanjiti na 1,8. No, u ovoj sezoni Bayern zasada suparnicima dopušta do 3,5 udaraca po utakmici, što je drugi najviši broj u ligi. I baš zbog ove informacije, a i nešto manje uvjerljivih nastupa u zadnje vrijeme, sinoćnji rezultat toliko ni ne iznenađuje. Flick se morao barem malo prilagoditi suparniku. Nemogućnost da se odmakne od svojih ideala sinoć ga je koštala glave, a Bayern možda i šanse da obrani titulu europskog prvaka.
U nogometu postoje mnoga pravila, ona pisana i ona nepisana. Jedno od onih potonjih itekako je aktualno u modernom nogometu koji se bazira na brzini, efikasnom presingu i kontrapresingu te tranzicijskom stilu igre. Ono je vrlo jednostavno: ako momčad ne vrši presing na suparničkog igrača koji je na lopti, njena se zadnja linija mora spustiti mnogo dublje. Ekipe koje insistiraju na visokoj obrambenoj liniji suparniku ne smiju dati dovoljno prostora i vremena kako bi pronašao svoje igrače na drugoj strani terena. To je Liverpool koštalo poraza protiv Real Madrida, a istu je pogrešku napravio i Flick protiv PSG-a.
Jedna je stvar ostati vjeran sebi, ali što je točno Flick očekivao s tako visokom obrambenom linijom protiv jednog od najboljih (i najbržih!) igrača na planetu?
Znali smo da će se Bayern postaviti iznimno agresivno u samom startu utakmice. Naposljetku, Bavarci su već i poznati po vrlo efikasnom visokom presingu koji im omogućava gušenje suparnikove prve faze izgradnje napada i eventualno otvara vrata vraćanju posjeda u opasnim zonama. Uz 12 presiječenih lopti sinoć, možemo reći kako je Flick i dalje ostao vjeran svojim idealima.
PSG je, s druge strane, pokušavao odolijevati tim agresivnim izlascima igrača u crvenom i nekako pozicijskom igrom izaći iz svog ‘dvorišta’. Eric Choupo-Moting obično bi držao jednog od pivota u svojoj sjeni te u isto vrijeme vršio pritisak na igrača na lopti, dok je Thomas Müller izlazio na drugog stopera. U tom slučaju bi se krila, Kingsley Coman i Leroy Sané, podizali iz druge linije i markirali bekove. Kako bi uspješno iznijeli loptu, PSG-ovi su se glavni kreatori često spuštali duboko te preuzimali posjed i na svojoj polovici terena ako je to bilo potrebno.
Teorija i praksa
Neymar je bio ključ u tome; sinoć smo gledali nevjerojatnu Brazilčevu izvedbu.Uz njega, dublje se spuštao i Ángel Di María te bi Argentinac i mladi Colin Dagba pokušavali preopteretiti čovjeka u Bayernovoj prvoj liniji presinga. Kako bi to izbjegli, Bavarci su odmah visoko podizali i Lucasa Hernándeza te Leona Goretzku ili Joshuu Kimmicha, ovisno o situaciji, te se tako na bokovima često stvarala situacija tri-na-tri. Pa ipak, PSG je s kvalitetnim stoperima i dalje uspjevao provući loptu do Neymara, a ovaj bi je onda dalje pomicao prema Kylianu Mbappéu.
I baš je u tim situacijama Bayernovo inzistiranje na visokoj liniji, usprkos brzini i okretnosti mladog Francuza, bilo pogubno. Nakon što se Hernandez također upustio u visoki presing, najednom se otvarao prostor za Mbappéa koji bi hitrim korakom stizao pred Manuela Neuera. Slična se situacija odvila i za prvi pogodak gostiju.
Neymar je bio taj koji se spušta duboko i dobrom kombinacijom s Di Maríjom izvlači loptu prema suparničkoj polovici. Tu onda vidimo kako Hernandez i Kimmich pokušavaju brzim kontrapresingom nekako doći do lopte, ali bez uspjeha. Pošto je Hernandez napustio svoju poziciju, David Alaba primoran je zatvoriti tu rupu, ali dobrom kretnjom i Neymara i Mbappéa PSG lako dolazi do prednosti.
No, tu je i druga fatalna pogreška u Bayernovu obrambenom sustavu.
Prije susreta Flick je također izjavio kako je njegova momčad u odnosu na onu prošlogodišnju “kompaktnija, s više kohezija i dobro zatvara rupe” te također nagasio kako će to “biti od velike važnosti protiv PSG-a”. Iako je njemački strateg to dobro zaključio u teoriji, praksa je bila sasvim nešto drugo. Sinoć smo gledali jako razdvojene Bayernove linije i to pogotovo kada je u pitanju ona zadnja u odnosu na ostatak ekipe. Često bismo vidjeli prve dvije linije jako visoko i onda stoperski par desetak metara preduboko. Možemo pretpostaviti kako je to bila neka mjera predostrožnosti protiv brzih PSG-ovih napadača, ali na kraju im je to dalo još više prostora.
Goretzka i Kimmich krenuli bi u jednom smjeru, a Alaba i Niklas Süle u drugom, što bi Mbappéu otvorilo put prema bavarskim vratima. Sve što je bilo potrebno jest lansirati loptu prema mladom Francuzu, a za ostalo će se pobrinuti on sam.
Nada za uzvrat
Unatoč nedvojbeno velikom porazu na domaćem terenu, teško se oteti dojmu da je usprkos svim svojim manama Bayern i dalje bio bolja momčad na terenu. Sve ono što Flickova ekipa prepusti suparniku u obrambenoj fazi, vrati u napadu. Sinoć je, međutim, nedostajalo i malo sreće.
Bayern je od same izgradnje napada pa do stizanja u kazneni prostor taj dio plana odrađivao gotovo rutinski. Sve je dobro teklo i PSG-ova defenzivna formacija 4-4-2 ili 4-4-1-1- nije tu imala mnogo za reći. Pokušao je Mauricio Pochettino postaviti svoje igrače u visoki presing, ali domaćin se toga lako rješavao. U situacijama kada se PSG podizao visoko, Bayern bi brojčanu nadmoć stvarao preko Neuera koji bi komotno izašao iz svog prostora te bi progresija kretala ili od stoperskog para ili preko pivota. Takav stil igre podrazumijeva tehnički potkovane igrače kakve njemačka ekipa svakako ima. Naravno, velik je fokus bio i na krilnim pozicijama gdje se Bayern općenito kretao kako bi došao u dobre situacije za ubačaj u kazneni prostor.
Glavna je ideja bila je izolacija krilnih napadača sa suparničkim bekovima te pristup njima kroz duge lopte i mijenjanje strana. Često bismo vidjeli dijagonale s jedne strane terena na drugu ili jednostavno Kimmichove lopte ’s očima’ koje su pronalazile slobodnog čovjeka uz rub terena. Jedan od načina progresije bio bi i direktni vertikalni pas iz zadnje linije prema spuštajućem krilu. Coman ili pak Sané primakli bi se kroz svoj halfspace kanal, primili loptu direktno iz obrane te je slali prema krilima. Zbog toga i ne iznenađuje činjenica da je Bayern uputio čak 44 ubačaja i da su mnoge velike prilike stvorene upravo iz takvih situacija.
Nažalost, tu se osjetilo i izbivanje Roberta Lewandowskog koji obično takve situacije rutinski posprema. Druga opcija bila je progresija lopte preko stoperskog para, pri čemu je Alaba bio ključ. Njegov trk s loptom u nogama bio je jako oružje za spajanje linija i još jedan način pronalaska glavnih kreatora u zadnjoj trećini. Bayern je napadački sve dobro odradio osim same završnice kada bi stigao u kazneni prostor. U pomalo nadrealnom ambijentu snijegom zametene Allianz Arene njegovu je produktivnu napadačku igru zameo Keylor Navas s 10 obrana, ali činjenica je da su Bavarci promašili četiri od šest velikih prilika te jednom zatresli i gredu, što dovoljno govori samo za sebe.
Ipak, usprkos dominaciji većinom susreta, Flick sam sebi ‘pucao u nogu’ s pretjerano riskantnim pristupom s obzirom na suparnika. Jedna je stvar ostati vjeran svojoj filozofiji, ali što je točno očekivao s tako visokom obrambenom linijom protiv jednog od najboljih (i najbržih!) igrača na planetu?
Unatoč porazu kod kuće i tri pogotka u gostima za PSG, Bayern je pokazao da je i dalje moćan u napadu i to mu daje nadu za uzvrat. Aktualni prvak nije već otpisan, za očekivati je još dosta vatrometa u Parizu.
