Kako je Thiem probio led

Nije bilo spektakularno, ali uzeo je svoj prvi Grand Slam

Zadnja izmjena: 14. rujna 2020.

Bile su to, možda i preblago rečeno, porođajne muke Dominica Thiema i meč koji je, pogotovo o njegovu koncu, bilo mučno gledati. Mučno ne zato što je to bilo, mnogi će reći, ružno i kvalitetom oskudno finale u odnosu na ono što smo navikli, već zato jer morate suosjećati s načinom na koji su se obojica nosili s pritiskom, a zapravo gušili u njemu.

Već smo pisali o chokeu i o činjenici da se on zapravo događa velikom broju ljudi u svakodnevnom životu; imate ljude koji imaju strah od javnog nastupa, razne fobije i tjeskobe, napadaje panike i slično, i ono što neki percipiraju kao obično odrađivanje posla j drugima predstavlja noćnu moru koja se manifestira kroz razne psihoze. Odservirati za svoj prvi Grand Slam naslov kad vas budno prati auditorij od nekoliko stotina milijuna ljudi ili koliko već, koji vas pritom nesmotreno uspoređuju s neusporedivima, za neke predstavlja, ne biste rekli – problem. Zato imajte malo razumijevanja za ove dečke, pogotovo za Saschu Zvereva koji je izvukao deblji kraj i na koncu se ugušio u tom pritisku.

Uoči meča uzimalo se skoro zdavo za gotovo da Thiem neće ući nervozno u meč jer je već igrao tri finala Grand Slama, i to protiv najtežih mogućih suparnika, Rafaela Nadala na Roland Garrosu i Novaka Đokovića na Australian Openu. Također je bilo jasno da Zverev ne smije ući u meč s nestabilnim servisom i (psihološkim) problemima s dvostrukim pogreškama koje mu onda utječu i na ostatak igre. Protiv Borne Ćorića i Pabla Carreña Buste, koji objektivno nisu bili najteži mogući suparnici, takve su crne rupe prošle nekažnjeno, ali protiv Thiema, ili gotovo bilo kojeg drugog top 10 igrača, ta bi crna rupa postala provalija.

Pa ipak, dva su detalja prošla pomalo ispod radara.

Očito se trebalo tako završiti — neforsiranom pogreškom već debelo istraumatiziranog Zvereva na Thiemov lagani i dosta loše odigrani slice

Jedan je taj da je Zverev prikupio gomilu samopouzdanja jer je prvi put izvukao 0-2 u setovima, a preokrenuo je i meč protiv Ćorića, suparnika koji mu igrački ne odgovara. Drugi je onaj da je Thiem prvi put bio u ulozi favorita, pa i da je stvarno bilo za očekivati da će izaći kao pobjednik — dobrim dijelom i zato što je u matchupu Thiem u prednosti, to jest Zverev mora izaći iz svoje zone komfora da bi ga pobijedio. Nijemac je igrač koji voli stajati dosta iza osnovne linije, pa i pretjerivati u pasivi, a što protiv Thiema nikako ne može proći; čak i da je Zverev agresivniji od iza, na taj način naprosto ne možete probiti Austrijanca, već treba maksimalno kratiti poene i remetiti ritam igre; ako hoćete, treba ubiti igru s osnovne linije što većom varijacijom.

Jest, da, mnogi će istaknuti da je Thiem ušao vrlo nervozno u meč i u tome ima istine — to se ponajprije ogledalo u onome da nije mogao ubaciti prvi servis i da je na kraju seta imao mizernih 37 posto ubačenih prvih servisa. Međutim, sve ono što je kasnije uslijedilo, činjenica da nije mogao ‘disati’ tijekom prva dva seta, bio je plod fantastičnog game plana koji je složio suparnički tim i koji je Zverev ispunjavao gotovo savršeno.

Zverev je izgledao nepobjedivo

Drugim riječima, Zverev je Thiema činio nervoznim, a onda i neprepoznatljivim. Taj game plan ogledao se u tome da se Zverev približio osnovnoj liniji, igrao iznimno agresivno te na iole pliću lopticu izlazio na mrežu. U prva dva seta, primjerice, to se vidjelo na Thiemovoj statistici na drugom servisu — u prvom je uzeo samo pet od 17 poena, a u drugom pet od 13.

Vrhunac lucidnosti plana, međutim, bio je servis-volej koji je Zverev na iznenađenje svih prvi put odigrao u četvrtom gemu, i to na spori drugi servis te ga potom jako puno koristio, pogotovo u prva dva seta; ovo je još samo jedna potvrda da serve and volley itekako živi, pa i da ne mora biti samo taktičko iznenađenje u velikim poenima, već jedan od glavnih taktičkih alata.

Ukupno je Zverev u meču na mreži osvojio 43 od 66 poena — dakle, izlazio je cca 13 puta po setu u odnosu na dotadašnjih osam po setu tijekom turnira — od čega je u prva dva seta, kad se igrao i manji broj poena, na mreži bio 28 puta, uz 22 uspješna pokušaja; servis-volej, a ovo je moja evidencija, jer je ona na stranicama turnira štura, odigrao je otprilike 15 puta, od čega većinu u prva dva seta. Sveo je igru na ono što je želio — velika većina poena odigravala se u prve četiri izmjene i Thiem nije imao nimalo ritma. Naravno, tomu je kumovao i servis koji je savršeno štimao, udarao je povremeno i dva prva servisa, na reternu je bio puno slobodniji, i Thiem čak ni nakon svojeg prvog servisa ne bi dolazio do velike prednosti u poenu.

Sve u svemu – Zverev je izgledao nepobjedivo. Sve dok mu se po glavi nije počela vrzmati misao da bi mogao postati osvojiti Grand Slam i tad je polako, ali sigurno počeo napuštati načela svog game plana.

Bitno je istaknuti da je jako važan gem bio onaj osmi u drugom setu — bilo je 5-2 kad je Zverev servirao za set. Tada mu je stao prvi servis i prvi je put u meču napravio dvije duple u gemu; a kad Zverev počne raditi duple, znate da se u njega počinje uvlačiti nervoza. Thiem ga je tada prvi put brejknuo i bila je to prva natruha toga da Nijemac nije toliko leden, što je Thiemu svakako bilo pozitivno saznanje pri ulasku u treći set. Kako je meč odmicao, nervoza je kod Zvereva bila sve veća, a samim time i njegovo odstupanje od game plana. Bio je sve pasivniji, počele su prštati duple, a počeo je štekati i inače katkad problematični forhend; u trećem i četvrtom setu Zverev je izašao na mrežu ukupno tek 18 puta, na puno veći broj poena, bili su to lošije pripremljeni izlasci i gotovo da je prestao igrati sevis-volej.

Znakovito je primijetiti da mu je brzina drugog servisa u petom setu spala na ‘ženskih’ 129 km/h, a dotad je bila na prosjeku od 148 km/h. S druge strane, Thiem takvo što uopće nije dobro iskorištavao. Općenito govoreći, jedan od načina na koji je mogao odgovoriti na suparnikovu fantastičnu igru u prva dva seta, vjerojatno i jedini mogući, jest onaj da sam postane još agresivniji, tj. da ranije kupi lopticu, što je pak njemu samom izlazak iz zone komfora, iako je na tvrdim podlogama to bio kamen temeljac u Thiemovoj evoluciji.

Clutch momenti

Jučer je ta agresivnija varijanta Thiema podosta zakazala. Jest, ta se promjena počela događati na njegovom servisu, dijelom i zbog višeg postotka prvog servisa, ali Thiem je jako slabo iskorištavao činjenicu da je Zverev kopnio na drugoj servi — puno toga mu je na koncu poklonio Nijemac — i nije bilo jasno zašto na servise koji su išli i po 113 km/h stoji bogu iza nogu.

Općenito, Thiem je kroz cijeli meč djelovao pomalo iracionalno; primjerice, izvlačio se na forhend i onda kad to uopće nije bilo potrebno te se njegov bekend, pogotovo prepoznatljivi down the line, potpuno ugasio. Korištenje slicea je, pak, bilo jako dobro, poglavito u cross-court izmjeni. Zverev u izmjeni voli isti ritam, nerijetko jako dobro apsorbira brzu lopticu i takva mu je sporija nezgodna, a osim toga, za nekoga tko je visok 198 centimetra i ima dvoručni bekend takva niska i ‘skliska’ nije nimalo lagana za odigrati, uvlači ga u teren, te na koncu može poslužiti Thiemu kao priprema za sljedeći, agresivniji i dublji udarac kojim stječe potpunu kontrolu u poenu. Takvih je sliceova, kao i sve dužih izmjena, prema završetku meča bilo sve više i više.

I jedan i drugi zapravo su nekoliko puta gubili meč.

Zverev je servirao za meč, pa je kod 6-5 Thiem servirao za meč i grčevi koji su uslijedili nakon brejka bili su čista fiziološka reakcija na stres. Na trenutak je izgledalo kao da će se skljokati i da neće moći završiti, ali kad je vidio da je i Zverev potpuno izvan sebe, grčevi su se stišali. Thiem je potom i kod 6-4 u tie-breaku zakucao u mrežu za njega inače lagani forhend, potom još jedan poslao u aut, ali kod 6-6 odigrao onaj clutch poen kad je na mreži gotovo probio Zvereva, koji je pak prethodno sjajno reagirao na volejima. Naravno, imali su prethodno u meču i jedan i drugi tih clutch momenata, pogotovo je Thiem odigrao nekoliko fantastičnih poena u važnim trenucima, ali eto, očito se trebalo tako završiti — neforsiranom pogreškom već debelo istraumatiziranog Zvereva na Thiemov lagani i dosta loše odigrani slice.

Inače, gledajući od 2019., u međusobnim susretima Trojke i Thiema potonji ima najbolji omjer — sedam pobjeda i tri poraza. Protiv Rogera Federera ima 3-0, protiv Nadala 2-1, a protiv ‘nepobjedivog’ Noleta 2-2. Svu je trojicu dobivao na tvrdoj podlozi, a Nadala i Đokovića konačno i na Grand Slamu. To je ogroman psihološki kapital, onaj koji mu je poslužio i u ovom finalu, i bez obzira na to što je, mnogi će reći, to bilo ružno i kvalitetom oskudno finale, Thiem je titulu potpuno zaslužio.

Jest, da, postojale su neke olakotne okolnosti, ali s druge strane se Dominator, za razliku od velike većine ostalih na Touru, već neko vrijeme ne plaši Trojke. Način na koji je osvojio svoj prvi Slam zapravo i nije toliko bitan, pogotovo ne njemu samom — najvažnije će mu biti da je probio led.

Ne propusti top članke