Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Zadar izgubio od Cibone i još jednom skresao euforiju svojih navijača

Kup (ni)je naš

Konačno je došlo doba sezone kada se dijele prvi trofeji. Iako su završnice kupa samo zagrijavanje za ono nas očekuje na proljeće, ipak je riječ o natjecanju koje zbog uzbudljivog turnirskog sustava pobuđuje velik interes ljubitelja košarke. Međutim, premda se u zraku već osjeća miris ranog proljeća, za Zadrove se navijače nastavlja ciča zima koja, poput onih iz Igre prijestolja, traje već 11. godinu. Toliko će se u lipnju navršiti od posljednjeg osvojenog trofeja.

Navijače nekako najviše boli što se doima kako je svake godine Zadar sve udaljeniji od neke ozbiljne šanse da se potuče za trofej. Način na koji je Zadar pred de facto domaćim tribinama u Splitu izgubio od Cibone, momčadi koju je već dvaput ranije u sezoni pobijedio, ostavlja u zraku mnoge upitnike. Kako je moguće pobijediti nekoga 30 razlike na gostujućem terenu i potom ovako izgubiti u polufinalu kupa?

Kada se sagledaju najvažnije činjenice, to uopće nije toliko neočekivano.

Za početak, istina je da Ante Nazor na raspolaganju ima nešto kvalitetniji kadar od svog kolege Ivana Velića, ali problem predstavlja velika neravnoteža u raspodjeli te kvalitete na terenu — Zadar je na pozicijama od 3 do 5 izrazito jak, dok je na bekovskim pozicijama kritično tanak, ponajviše zbog Mislava Brzoje i Petra Marića koji su šuterski potpuno podbacili. S druge strane, Cibonina koncentracija kvalitete tek je blago na strani vanjskih pozicija — ekipa je mnogo ujednačenija, a posljedično je i igra protočnija nego kod Zadra.

U utakmici prije tri mjeseca Zadar je igrao na posve drugačiji način — momčad je bila posve podređena Luki Božiću. Njegove su vještine najviše dolazile do izražaja kada su u reketu bili upareni Domagoj Vuković i Kristijan Krajina. Unatoč svim svojim limitima, ovaj dvojac je odlično otvarao reket za Božićeve prodore te bi se uglavnom našao na pravom mjestu da mu se podvali lopta u slučaju udvajanja.

Nakon dolaska Vladimira Dašića i Luke Žorića, Božić se naprosto ‘ugušio’. Zbog slabe kondicije veteranskog dvojca, više nije bilo prilike za njegove neumorne kontranapade nakon skoka u obrani na račun kojih je Zadar postizao mnogo poena. Na postavljenoj obrani i zagušivanjem reketa njegove vještine izgubile su na značaju, dok je u prvi plan je izbila njegova najveća mana: skoro pa nepostojeći vanjski šut. Naizgled jedino rješenje bilo je da ga trener počne ubacivati s klupe kada prva postava ide na predah, ali Nazor nije imao srca dojučerašnjeg glavnog igrača izbaciti iz prve petorke.

Dok je Nazor razmišljao…

Dakle, nova je Nazorova strategija bila dobiti Cibonu na snagu, kao što je to napravio prošle subote u okviru ABA lige. Kada su na terenu zajedno Kwame Vaughn, Mario Little, Božić, Dašić i Žorić, svaki je fizički jači od svog čuvara. No, nije baš idealno kada gotovo svatko u petorci ima želju odigrati leđima, a nema kome baciti povratni pas na šut. Usprkos takvoj nagužvanosti Zadar je izvukao pobjedu prvenstveno zato što je uspio šuterski parirati, pa i nadmašiti Cibonu.

Zabrinut zbog iskustva iz te utakmice, Velić se u Splitu u početku odlučio prilagoditi suparniku gurnuvši u početnu petorku Krešimira Ljubičića, svog jedinog pravog centra. Izgubivši povjerenje u igru s lažnim peticama (Damir Markota i Filip Bundović), Velić je odlučio odustati od načelno dobrog plana da bi bar donekle zauzdao Zadrove veterane u reketu.

Međutim, nakon što je u prvoj četvrtini osjetio da su njegovi puleni konačno šuterski raspoloženi, odmah se vratio staroj taktici i povukao Ljubičića na klupu do kraja susreta. Velićeva glavna napadačka premisa bila je iskoristiti prednost u brzini — Cibonini bekovi neumorno su probijali prvu liniju obrane, a potom u slučaju zatvaranja reketa bacali povratne pasove, pri čemu bi zbog teretne postave Zadrana u velikoj većini slučajeva netko dobio dovoljno prostora za neometan šut. Za razliku od subotnjeg ogleda, sada su ih Vukovi počeli pogađati, a prednjačio je Josip Bilinovac koji se iz obrambenog specijalca pretvorio u šuterskog za ovu noć.

Kada su stvari krenule po zlu, Nazor se našao u dvojbi: ustrajati u svojoj prvotnoj strategiji nadajući se da će suparnika uskoro stati šut, ili promijeniti plan i prilagoditi se okolnostima spuštanjem petorke. Dok je on razmišljao, tu je dvojbu presjekao Žorić zaradivši isključenje zbog napucavanja lopte.

Nakon neuspjelog pokušaja da ga se odmijeni sa Šimom Špraljom, konačno je postavio Dašića na peticu, Božića na četvorku i Littlea na tricu. Nakon početnih poteškoća i potonuća na -20, vjerojatno zato što takva postava nije bila ni uigravana, uskoro su stvari počele sjedati na pravo mjesto. U obrani su se počeli pokrivati prostori za šutove, u napadu se Božić oslobodio i krenuo igrati svoju igru, dok je Little svoje inače štetne solo-epizode pogađao u iznenađujuće visokom postotku. K tome još Zadar nije izgubio prednost u skoku; dapače, posve je dominirao pod obručem.

Kritična masa iz drugog plana

Cibona je uspijevala odbijati žestoke nalete i nakon što joj je oduzet šut zahvaljujući vižljastom Marku Ljubičiću koji je prodorima koristio novonastali prostor u reketu. No, nakon što je ispao iz igre zbog pete osobne, činilo se da će uslijediti potpuni preokret. Bez prvog razigravača igra Vukova postala je potpuno bezidejna.

I onda, kada je trebalo zadati konačni udarac ošamućenom suparniku, Nazor radi presudnu pogrešku.

U završnici je na parket vratio Lovru Bašića, koji je zbog Vaughnove ozljede bio jedini plej na raspolaganju. Međutim, najbolje minute Zadar je odigrao kada na parketu nije bilo pravog razigravača, već su prijenos obavljali Brzoja i Little, stoga je nejasno zašto se u posljednju akciju kod -1 išlo na Bašića. Još je manje jasno zašto je Bašić krenuo srljati u reket, premda je poznato da su mu prodori najslabija točka. Marin Rozić mu je znalački oteo loptu, odjurio u kontru i to je bilo to, iako će se povlačiti pitanje jesu li suci na samom kraju opravdano osujetili Littleov pokušaj namjernog promašaja bacanja.

Zadar je izgubio usprkos tome što je imao 12 skokova viška (ukupno čak 14 skokova u napadu), izgubio je unatoč tome što je Little igrao mnogo nadahnutije nego inače i što je Božić iznenađujuće obogatio svoj repertoar tricama. Zadar je izgubio jer je Nazor ustrajao na démodé stilu zagušenog reketa, ne računajući da bi Vukovi ovog puta mogli pogađati brojne otvorene šutove (13/28, odnosno 48 posto trica naspram subotnjih 12/36, tj. 33 posto i mizernih 3/28 u studenom). Kada se to počelo događati, ispoljila se velika nervoza kakva se i mogla očekivati zato što je Zadar ove sezone pogubio gotovo sve važne domaće utakmice.

S druge strane, Vukovi su imali daleko manji pritisak na plećima te su zasluženo iskoristili slabosti Zadrana. Velić je na vrijeme shvatio da je usprkos subotnjem porazu igra s lažnom peticom najbolja opcija za pobjedu nad individualno kvalitetnijim suparnikom. To vjerojatno ne bi bilo dovoljno da kritična masa igrača iz drugog plana (Bilinovac, Rozić i Ivan Novačić) nije odigrala mnogo bolje nego u proteklim međusobnim okršajima.

I tako, Cibonu čeka finale u kojem se nada da će uhvatiti Cedevitu na krivoj nozi, dok su Zadrani po tko zna koji put naglo skresali euforiju svojih brojnih navijača.

Ne propusti top članke