Kako osloboditi Zupca i Žižića?

Reprezentacija ima odlične centre, ali mora ih pustiti s lanca

Zadnja izmjena: 21. lipnja 2022.

Stiglo je vrijeme za nova uzbuđenja s hrvatskom košarkaškom reprezentacijom, ali ovaj put s onom ‘pravom’. Ni ovaj put, doduše, Hrvatska neće biti u punom sastavu, ali je zato Damir Mulaomerović za sudbonosne okršaje sa Slovenijom i Finskom okupio sve kandidate koji su zdravi i žele biti tu.

Najveća pojačanja u odnosu na krnje sastave iz prethodnih dvaju FIBA-inih prozora su Bojan Bogdanović i Mario Hezonja, ubojiti bekovski tandem koji posve mijenja krvnu sliku inače kvalitetom siromašne vanjske linije. Za pretpostaviti je da će Mulaomerović igru graditi oko njih dvojice, baš poput Veljka Mršića u lanjskim olimpijskim kvalifikacijama, kojemu je tada bio pomoćnik. Međutim, Hrvatska će biti strašno ojačana i pod obručem: nakon dugo vremena minutažu će na petici dijeliti Ivica Zubac i Ante Toni Žižić.

Zanimljivo je da su ovi 25-godišnjaci zajedno odigrali tek dvije službene utakmice u hrvatskom seniorskom dresu i teško da su im one ostale u dobrom sjećanju — riječ je o kobnim porazima od Litve i Poljske otprije četiri godine u kvalifikacijama za posljednje Svjetsko prvenstvo. Međutim, prije toga su upisali mnogo zajedničkih nastupa u mlađim reprezentativnim kategorijama, a posebno važna bila je njihova epizoda u Ciboni pod vodstvom aktualnog izbornika.

Dok se Zubac temeljnim košarkaškim elementima učio kroz omladinsku školu Vukova i preko nje zaslužio mjesto u seniorskom kadru, Žižić je pod Toranj došao već uvelike formiran kroz Akademiju Nikole Vujčića, odnosno u momčadima Splita i Kaštela. Premda je Žižić i pod tandemom Slaven Rimac & Jurica Golemac bio u prvom planu, Zupcu je vrlo brzo nakon Mulaomerovićeva dolaska dosadilo grijanje klupe, stoga je uz veliku popratnu aferu otišao iz Cibone u Megu.

Još uvijek se među razigravačima ne nazire čovjek koji bi centrima bio idealni partner. Puno veća nada za iskorak leži u Hezonjinim i Bogdanovićevim rukama

U to je vrijeme Zubac bio revoltiran jer ga je Mulaomerović zapostavljao zbog Antina starijeg brata Andrije, dok se Mula pravdao činjenicom da se Cibona u to vrijeme borila za ostanak u ABA ligi te da je mladom centru nedostajalo strpljenja. Bilo kako bilo, vrijeme je pokazalo da se Zubac kroz Lakerse i Clipperse uspješno afirmirao kao vrlo produktivni NBA centar, dok Žižić nije uspio napraviti isto u dresu Cavaliersa, pa se odlučio vratiti u Europu te se u Maccabiju prometnuo u jednog od najboljih euroligaških centara.

Izbornika, dakle, čeka vrlo delikatan zadatak. Ponovo je na raspolaganje dobio dva centarska dragulja, samo ovaj put mnogo izbrušenija, a danas je Zupčev sjaj jači od Žižićeva. Pustite priče o višem interesu u svrhu kojeg svi u reprezentaciji zatomljavaju svoj ego; povijest nas uči da su individualna nezadovoljstva vrlo često imala devastirajući učinak na momčadsku kemiju nacionalne vrste. Zubac opravdano očekuje svojevrsnu zadovoljštinu u vidu statusa prvog centra, stoga Mulaomerović mora biti vrlo oprezan u raspodjeli minutaže pod obručem, bez obzira na koncepcije suparnika protiv kojih će igrati, kako ne bi došlo do nove erupcije nezadovoljstva zbog izazivanja duhova prošlosti.

Riješiti se starih navika

Međutim, veći problem od toga hoće li prvi centar reprezentacije biti Zubac ili Žižić je to što se ta pozicija u Hrvatskoj (kada je u punom sastavu) u praksi obično pokaže kao uloga prvog šljakera momčadi. I to traje već jako dugo vremena — Hrvatska na svakom okupljanju ima vrlo kvalitetne centre u kadru, ali nekako se uvijek ispostavi da se u reprezentativnom okruženju iz njih ne izvlači maksimum.

Posebno to važi za napadački dio igre.

Jedan od glavnih uzroka tome bila je uloga Darija Šarića. On je dugi niz godina praktički u svakom hrvatskom sastavu bio druga napadačka opcija te je ogromna većina akcija za unutarnju liniju odlazila na njega. Tako je u spomenutom porazu od Litve potrošio 15 lopti, odnosno gotovo dvostruko više od Zupca i Žižića zajedno (svaki po četiri šuta iz igre). Međutim, Šarića prošlog ljeta nije bilo, a Žižić i njegove alternative Miro Bilan i Darko Planinić svejedno su ostali na zajedničkih osam šutova po utakmici.

Umjesto da se Šišijev izostanak iskoristi kako bi se otvorilo više prostora za doprinos petica, napravljena je dodatna neravnoteža u distribuciji napada na štetu unutarnje linije: Bogdanović je trošio gotovo 15 lopti po utakmici, Hezonja preko 13, a tome treba dodati i sedam Roka Ukića. Udarni bekovski dvojac koristio je centre pretežito da im svojim tijelima otvaraju prostor za dobar pogled na koš, a vrlo su se rijetko odlučivali odigrati pick & roll do kraja, odnosno proslijediti im pas na zicer.

Treći, možda i najvažniji uzrok centarskoj bljedunjavosti kronični je hendikep na razigravačkoj poziciji. Hrvatska nikako da stvori klasičnog organizatora igre zadovoljavajuće kvalitete, odnosno čovjeka koji u pick igri pliva kao riba u vodi i centrima kreira hrpu laganih pozicija pod obručem. Budući da su Zubac i Žižić najjači upravo u rolanju k obruču, bez vrhunskog playa njihov napadački potencijal ostaje zavezan. Mulaomerović se treba pobrinuti da u nadolazećim utakmicama radikalno promijeni stvari. Bilo bi fatalno da Hrvatska izađe na megdan Sloveniji Luke Dončića s tako moćnim centarskim tandemom koji će ostati ograničen na zaštitu obruča, pravljenje blokova i vrebanje skoka u napadu. U svojim dosadašnjim reprezentativnim nastupima Zubac i Žižić bili su držani na kratkoj uzici; Mulaomerović ih treba osloboditi.

Kako to napraviti? Nažalost, iako je krvna slika razigravačke linije donekle promijenjena, još uvijek se u njoj ne nazire čovjek koji bi centrima bio idealni partner. Lovro Gnjidić je previše pasivan, Roko Rogić već je pokazao da nije taj tip jedinice, dok su Goran Filipović i Mate Kalajžić kao igrači koji su igrali samo domaće prvenstvo velika nepoznanica za ovakav kvalitativni skok. No, prije nekoliko mjeseci svjedočili smo nadahnutoj Filipovićevoj predstavi u Švedskoj, stoga treba sačuvati nadu da je u stanju opet odigrati na takvoj razini.

No, puno veća nada za iskorak leži u Hezonjinim i Bogdanovićevim rukama. Nominalne jedinice u praksi će organizirati mali broj napada jer će nakon prenošenja lopte dati lopte u ruku udarnom hrvatskom dvojcu. Oni se, pak, trebaju riješiti starih navika te u Žižiću i Zupcu gledati ravnopravne partnere, a ne samo pokretne zidove koji im otvaraju koridore prema obruču. Optimizam budi Hezonjina sezona u Uniksu, gdje je mnogo igrao s loptom u rukama i pokazao da može u kontinuitetu hraniti centre na ziceru.

Hrvatsku čekaju teška iskušenja u praktički eliminacijskoj utakmici u prepunim Stožicama. Da bi na njih odgovorila, Zubac i Žižić moraju biti pušteni s lanca.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.