Kako pobijediti Nadala u Parizu

Naravno da je opet prvi favorit. Ali kako uopće protiv Rafe na 'njegovom' terenu?

Zadnja izmjena: 2. lipnja 2021.

Ponekad je teško shvatiti koliko je zapravo Rafael Nadal dominantan na Roland Garrosu.

Naravno, osim toga što je čovjek od 102 meča pobijedio u njih 100, postoje i druge frapantne brojke. Na stranu sad kakva je bila konkurencija, ali 2008. i 2017. godine su kad je ta njegova dominacija dosegla svoj vrhunac. Te 2008. Nadal je u sedam mečeva ispustio 39 gemova, što će reći da su suparnici po meču osvajali 5,6 gemova, a u finalu je smlavio Rogera Federera sa 6-1, 6-3, 6-0. Devet godina kasnije sad već 31-godišnji Nadal u šest je mečeva — ne računajući onaj koji mu je predao Pablo Carreño Busta — prepustio 33 gema, njih 5,5 po meču, a u finalu je Stan Wawrinka nastradao sa 6-2, 6-3, 6-1.

U 16 nastupa na Roland Garrosu Rafa je izgubio 27 setova, odnosno 1,7 po turniru, a osim ta dva izgubljena meča, samo su ga dvaput suparnici odveli u peti set; godine 2011. to je u prvom kolu uspjelo Johnu Isneru (naravno, uzeo je dva tie-breaka), a dvije godine kasnije Nadal i Novak Đoković odigrali su jedan od svojih krvavih mečeva, kad je Nole posrnuo nakon četiri sata i 37 minuta igre, izgubivši peti set s 9-7.

Kad ovako dominirate, onda se događa i to da je velika većina suparnika poražena još i prije nego što kroče na teren s vama. Većina njih, među kojima često i neki top igrači, jednostavno ne vjeruju da mogu pobijediti Nadala. Taj se defetizam može razumjeti; većina ga igrača naprosto ne može pobijediti, čak ni onda kad igraju svoj najbolji tenis.

“Kad igrate protiv Nadala na Chatrieru, imate dojam da morate uložiti dvostruko više truda nego na ijednom drugom terenu na svijetu”

“Mislim da je jako bitno svima pokazati da si na terenu da pobijediš”, lako je reći Robinu Söderlingu, čovjeku koji mu je, reći će neki, nanio jedini ‘pravi’ poraz na Roland Garrosu.

Danas se nećemo baviti gatanjem ili pak pisati ono što je prilično očito; nećemo predviđati tko bi mogao biti iznenađenje i slično, a nećemo pisati ni analizu koja predvidivo kaže da je Nadal opet prvi favorit, a Đoković opet prvi izazivač. Umjesto toga, pozabavit ćemo se time što je u teoriji potrebno da biste, na tom prostranom centralnom terenu Philippe Chatrier, uspjeli pobijediti Rafaela Nadala.

Intenzitet koji fizički cijedi

“Znao sam da, ako želiš pobijediti Rafu, ti moraš biti taj koji diktira igru i preuzima inicijativu”, opet su riječi Šveđanina Söderlinga koji je, usput budi rečeno, koji tjedan prije tog meča iz 2009. u Rimu od Nadala izgubio 6-1, 6-0. “To je jedini način da ga pobijedite. Ne možete ga pobijediti ako samo vraćate lopticu nazad i pokušavate ga pretrčati. Morate igrati agresivno i uzeti stvar u svoje ruke”, rekao je. pa jednom drugom prilikom istaknuo sljedeće: “Iako morate biti agresivni, morate biti i oprezni te ići za svojim udarcima u pravom trenutku. Teško ti je u glavi jer istovremeno moraš biti strpljiv, ali i jako agresivan”, pokušao je objasniti koliko je teško ne ogresti u preveliki broj neforsiranih pogrešaka ili preveliku pasivu, a onda i neminovni poraz.

Postoji razlika između Nadala iz 2009. i današnjeg Nadala na zemlji.

Ondašnji Nadal bio je nešto defenzivniji igrač i često je suparnike znao lomiti upravo brutalnim intenzitetom; današnji je ipak nešto agresivniji, onaj koji takoreći misli na sutra. Unatoč tome što se mrvicu sporije kreće, i dalje je sjajan u defenzivi i može vas lomiti intenzitetom, ali ipak nastoji malo više ići po poene.

Bez obzira na te razlike, ono što ne želite jest dati mu vremena, pogotovo ne kako bi počeo diktirati igru forhendom, gurati vas polako izvan terena, iako je zbog tog procesa prilagođavanja danas i bekend znatno opasniji udarac. Postoje, doduše, neki mitovi oko njegova forhenda, barem je to vidljivo na pristojnom uzorku od 12 mečeva u Monte Carlu (od 2017. do 2019.), ali najznačniji podatak je onaj da je 23 posto forhenda udarao unutar osnovne linije, dok su suparnici to činili u 18 posto slučajeva. Drugim riječima, ti suparnici nisu uspjeli biti dovoljno agresivni i svi su, osim demona Fabija Fogninija, gubili.

Također, često se zanemaruje upravo i taj intenzitet koji Rafa donosi na teren, a koji vas i psihički i fizički cijedi; kad je na svojoj prepoznatljivoj razini, samo uzeti mu set često je nadljudski napor, a čovjek je pritom u stanju igrati pet setova bez značajnijih padova u igri. Užasno je teško igrati toliko dugo uz odgovarajuću dozu agresije, a bome i fizički sve to pratiti.

Izvantjelesno iskustvo

“U usporedbi s drugim igračima, Rafael Nadal zna trenirati četiri-pet pet sati zaredom, što je jako teško te rijetko tko na taj način trenira”, rekao je jednom Patrick Mouratoglou, trener Serene Williams i Stefanosa Tsitsipasa. “Sjećam se da bi na nekim turnirima ostajao na terenu i trenirao puno duže od svojih kolega.”

Uoči tog meča četvrtog kola protiv Söderlinga Nadal je inače od Monte Carla iz 2005. na zemlji bio na nebuloznom omjeru od 131 pobjede i tri poraza, ne računajući još i mečeve na zemlji koje je dobio u Davis Cupu. Naravno, na Roland Garrosu dotad nikad nije bio izgubio (31-0), a od ta tri poraza dva su se dogodila protiv Federera, dok jedan u drugom kolu Rima protiv Juana Carlosa Ferrera. Bez obzira na to što Söderling — koji će, nažalost preuranjeno karijeru okončati zbog mononukleoze — nije bio bauk od igrača, malo je reći da je poraz bio šokantan. Meč je završio 6-2, 6-7, 6-4, 7-6, a još tamo negdje nakon prvog seta Šveđanin je ušao u zonu.

“Sve što vidite je teren i loptica, a publiku uopće ne čujete”, pokušao je objasniti o kakvoj se razini fokusa radi, pa i o svojevrsnom izvantjelesnom iskustvu.

Naravno, ako nemate odgovarajuće ‘alate’, teško da će vam pomoći i to što ste ušli u zonu. Šveđanin je servisom gradio dobru poziciju, ulazio je više u teren te svojim flat udarcima konstano vršio pritisak na Rafu. Na koncu je prikupio i 71 neforsiranu pogrešku, njih čak 17-18 po setu, ali to je bio dio koncepcijskog rizika s kojim ili živite, ili ginete.

Jednu je stvar, međutim, teško prešutjeti, a to je da je Nadal taj meč ipak odigrao loše. Kao što će i sam kasnije istaknuti, loptice mu naprosto nisu imale dovoljno dubine; nije to bilo samo zbog Söderlinga, već i zato što se nešto sporije kretao, a što je inače jako teško zamijetiti. Činjenica je i da je nakon ovog meča pauzirao dva i pol mjeseca, odnosno da su ga vjerojatno omeli problemi s koljenom. S druge strane, kvaliteta Trojke upravo je i u tome što mečeve dobivaju i kad igraju loše, protiv puno bi igrača Rafa to izvukao, ali Söderling je tog dana jednostavno bio predobar; zaustavit će ga inače tek Federer u finalu, a iduće godine opet u finalu upravo Nadal.

Živjeti na rubu

Tako dolazimo do toga da Nadal, kad je bio na svojoj uobičajenoj razini, de facto nije izgubio meč na Roland Garrosu.

Ne radi se tu o nikakvom podcjenjivanju drugih; to je nešto što zasigurno ‘pali‘’ i Đokovića, koji ga je 2015. pomeo dok ovaj nije bio svoj, iako je i takav do četvrtfinala stigao uz samo jedan izgubljeni set.

“Kad igrate protiv Nadala na Chatrieru, imate dojam da morate uložiti dvostruko više truda nego na ijednom drugom terenu na svijetu”, započeo je jednom Nole. “Zato što ima toliko puno prostora i imate dojam da ne možete pogoditi winner”, dovršio je, misleći i na to da je centralni teren dva do tri metra duži od standardnih veličina.

Doduše, Đokoviću je najveći problem taj što mu je na zemlji teže biti agresivan nego Söderlingu, ali pričamo o čovjeku koji ima najbolji bekend na svijetu — što je iznimno bitno u matchupu s Rafom — pa i puno varijacije u igri. Uostalom, ako postoji nešto što ga rajca, onda su to baš ovakvi izazovi i zapravo je prava šteta što ćemo ogled Nadala i Đokovića, ako ne bude velikih ‘potresa’, gledati već u polufinalu.

Najbliže ‘pravoj’ pobjedi Nole je inače bio baš u tom epskom polufinalu iz 2013., kad je u petom setu imao i break prednosti, upravo zahvaljujući vrlo odvažnoj i agresivnoj igri; napravio je tog dana 78 neforsiranih pogrešaka, njih 15-16 po setu — što je puno za njega, ali je naprosto dio koncepcijskog rizika koji morate preuzeti kad igrate protiv Nadala na Chatrieru. Jednostavno, morate stalno živjeti na rubu, nekih četiri do pet, pa tko zna, možda i šest i više sati.

Samo da biste, čini se, počinili jednu-dvije neforsirane previše i na kraju pokleknuli.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.