Kako pobijediti Pepa

Chelsea je dobio City u utakmici u koju su oba stratega ušla neočekivano ziheraški

Zadnja izmjena: 9. prosinca 2018.

Kad je prošle sezone Manchester City u Ligi prvaka otišao u goste Napoliju, Pep Guardiola je prije utakmice izjavio kako su Maurizio Sarri i on izašli iz iste škole nogometa koja ih je naučila jako slično razmišljati o nogometu. O tome koliko je bio u pravu najbolje govori činjenica da je ove sezone prije međusobne utakmice razlika između ukupnih točnih dodavanja Cityja i Chelseaja bila tek 41. Za usporedbu, treći na ljestvici ukupnih dodavanja zaostaje za njima za oko 2.000dodavanja. Stvorili su i najviše izglednih šansi za gol, 215 i 208, a prvi iza njih ima 163.

“Ne znam, izgubio sam svaku utakmicu protiv Pepa Guardiole”, odgovorio je Sarri na pitanje novinara o receptu za pobjedu nad Cityjem koji je u subotnju utakmicu ušao s nizom od 22 ligaške utakmice bez poraza. “Stvarno ne znam odgovor, morat ćete to pitanje postaviti nekom drugom.”

Valjda pod utjecajem tih dviju prošlogodišnjih utakmica, ili pod utjecajem tek jedne pobjede u zadnja četiri kola, ili pod utjecajem toga da jače ekipe uvijek rade cirkus oko Jorginha, Sarri je odlučio promijeniti pristup koji je uzrokovao da njegova momčad uđe u utakmicu s 9.438 točnih dodavanja ove sezone. Odustao je od svojih postulata, prepustio je loptu Cityju i povukao se u zonu računajući da je u momčadi ostalo dovoljno rutine od prethodne dvojice trenera koji su često koristili tu strategiju.

Svejedno je, barem veći dio prvog poluvremena, Sarri opet izgledao kao da nema odgovor na pitanje kako dobiti Guardiolu.

Obojica trenera su ušla ziheraški. Pep je žrtvovao kreaciju kroz halfspace kako bi dobio stabilnost u tranziciji i otpornost na presing, a Sarri je odbacio u svoju filozofiju

City je imao gotovo 70 posto lopte i potpunu kontrolu nad svim događanjima na terenu. Svaki Chelseajev pokušaj da oduzme loptu suparniku kroz presing i dovede ga u situaciju na koju nije naviknut završavao je tako da bi ga City upio na lijevoj strani i izvukao Chelseajev vezni red u pritisak, a onda bi izašao preko Johna Stonesa. Svaki pokušaj kontre koji je Chelsea pokušavao završavao je jalovo jer su igrači loptu osvajali daleko od suparničkog gola i morali su prijeći preveliku distancu do opasne zone. Svaki pokušaj izlaska posjedom se razbijao o Cityjev presing i dobru strukturu podrške u sredini terena. Zapravo, cijelo prvo poluvrijeme je bilo na Cityjevoj strani.

Stabilna zona, nekonkretni napadi

A onda je N’Golo Kanté donio Sarriju odgovor.

Iz prvog udarca na utakmici, Chelsea je poveo i narativ utakmice se potpuno promijenio. Dotadašnja priča o dominaciju gostiju pala je u vodu, a u prvi plan priče je prešlo to kako City nije konkretan u svom planu napada i kako se Chelsea uspješno brani. Velik dio objašnjenja i zašto je Pepova ekipa bila nekonkretna u posjedu i zašto se Sarrijeva uspješno branila dolazi u ovoj situaciji koja obuhvaća strategiju na koju se City oslonio.

S obzirom na to da je Sergio Agüero bio ozlijeđen, Guardiola se odlučio igrati bez pravog napadača. Oslonio se na Raheema Sterlinga, Leroya Sanéa i Riyada Mahreza, čiji je temeljni zadatak bio razvući Chelseajevu zadnju liniju po horizontali i donijeti fluidnost napadu izmjenom pozicija. I taj zadatak su uspješno ispunjavali. Međutim, postali su nulti faktor u utakmici usprkos ispunjavanju zadataka jer se problem u igri Cityja događao puno ranije.

Kako bi se osigurao od tranzicije i kako bi imao dovoljno opcija protiv presinga, Guardiola je ostavljao obojicu bekova nisko na svojoj polovici. S bekovima i krilima u bočnim zonama, City nikako nije mogao naći višak kroz halfspace zone, koje je Chelsea branio krilima i osmicama i u kojima je uvijek imao igrača više. Lopta je kružila oko zone, ali nedostajalo je asimetrije u igri koja bi otvorila koridore kojima bi loptu dostavili do Davida Silve, visoko postavljene osmice u lijevom halfspaceu i jedinog igrača koji se otvara u međulinijskom prostoru.

Bez osnovnih manipulacija prostorom — bez kretanja napadača koji je trebao napadati prostor kroz centralu, opteretiti zonu između stopera i dati potencijalnu dubinu ako se lopta odigra uz aut liniju, te bez asimetrije kroz prve dvije faze posjeda — obrambena zona koju je Chelsea pripremio ostala je stabilna, a Cityjevi napadi su ostali nekonkretni jer nije bilo pravih pokušaja da se otvori koridor za dodavanja na Silvu u prostorima koji su ključni za kreaciju u sustavu na koji se Guardiola oslanja.

Upravo njegova odluka da zbog stabilnosti u branjenju tranzicije i opcija protiv presinga ostavi bekove prilično konzervativno postavljene ubila je Cityjeve šanse da otvori sredinu terena koju je Chelsea zakrčio.

Respekt s obje strane

A kad su Cityjevi bekovi odlazili visoko, Sarri je imao spremljeno rješenje.

I Chelsea je u utakmicu ušao bez napadača. Kako bi se osigurao od Edena Hazarda i njegova nevoljkog vraćanja u obranu, Sarri ga je postavio u špic, a na krila je stavio igrače s visokom radnom etikom. I to se isplatilo u ovoj situaciji, jer Pedro potpuno disciplinirano prati svog beka i s Marcosom Alonsom ima situaciju dva-protiv-dva sa suparničkim bekom i krilom. Međutim, ključ je u Jorginhovu spuštanju u zadnju liniju u kanal između stopera i beka koje omogućuje Alonsu iskakanje. Jorginhovo kontroliranje prostora omogućava Pedru i Alonsu da kontroliraju suparnika, a opet je zanimljivo da nema nikoga u desnom halfspaceu. Krilo i bek su u širokoj zoni, Sterling — koji je ovaj put zauzeo ulogu napadača — ide kroz centralu, a osmica je ostala nisko kako bi City ostao siguran od tranzicije.

Obojica trenera su u utakmicu ušla ziheraški. Pep je žrtvovao kreaciju kroz halfspace kako bi dobio stabilnost u tranziciji i otpornost na presing, a Sarri je potpuno odbacio u svoju filozofiju igre i odlučio se prepustiti loptu i čekati. Obojica bez klasičnog napadača, obojica s respektom prema onom drugom.

I možda je odgovor na pitanje o receptu pobjede nad Cityjem stvarno toliko jednostavan — treba imati malo sreće i zabiti gol iz prvog udarca i iz prvog kornera. Ali ipak, ključ je u tome što je igra koju je Sarri imao kroz sezonu natjerala Guardiolu da prije samog početka utakmice napravi adaptacije u planu igre i da odustane od onih stvari koje su mu donijele uspjeh. Respekt prema onome što je očekivao od Sarrija ga je natjerao da se prilagodi. A tu je, bez obzira na odličnu Chelseajevu zonu i iznenađenje koje je napravio Sarri, već napravio prvi korak kojim je izgubio utakmicu — jer prvi uvjet da pobijedite Pepa je da ga izbacite iz uvjeta u kojima je navikao igrati.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.