Rusiji je trebalo 27 godina i domaćinstvo Svjetskog prvenstva da prvi put kao samostalna država osigura plasman u drugi krug natjecanja.
Iskoristili su Rusi činjenicu da je Saudijska Arabija vođena Juanom Pizzijem pokušala svirati simfoniju na instrumentima kupljenim u supermarketu. S pet golova u mreži Abdullaha Al Maioufa na otvaranju prvenstva podigli su samopouzdanje unutar ekipe, a navijačima dali nadu da bi na svom tlu mogli gledati nacionalni tim i nakon što sa aerodroma polete prvi avioni rezervirani za sudionike. Ozljedom Mohameda Salaha istraumatizirani Egipat nije mogao zaustaviti ekipu koja je u vrijeme odigravanja utakmice drugog kola već uveliko jahala na valovima euforije. Za Egipćane je prvenstvo svakako bilo gotovo onog trenutka kada je njihov najbolji igrač u suzama napustio kijevski stadion tijekom utakmice finala Lige prvaka.
U susretu za prestiž i prvo mjesto u grupi Rusija je izdržala 36 minuta protiv Urugvaja. Crveni karton Igora Smolnikova pri rezultatu 0:2 značio je da za domaću reprezentaciju nema povratka nazad u utakmicu. Završit će Rusi kao drugoplasirani i čekati pobjednika grupe B. Izbor između Španjolske i Portugala svakako se činio prividnim. Nakon pogotka Edinsona Cavanija za konačnih 0:3 javile su se i prve sumnje u mogućnosti ove reprezentacije. Pojedini navijači su smatrali da je sudar s ozbiljnom ekipom pokazao pravo stanje stvari. Izgledalo je poput bajke, sada je ona gotova, tvrdili su.
Sudar sa realnošću natjerao je izbornika Stanislava Čerčesova da za susret sa Španjolskom dodatno radikalizira svoj pristup.
„Morao sam uvjeriti igrače da je način na koji smo igrali jedini mogući put do uspjeha. Iako smo nerado pristali na to jer nam ovakva struktura ne odgovara, kapetana Sergeja Ignaševiča okružili smo dvojicom dodatnih braniča. Razgovarao sam individualno sa svakim igračem mnogo više nego ranije i siguran sam da smo uspjeli radi toga što su se igrači vjerno držati dogovora. Hvala Bogu pa su mi vjerovali.“, izjavio je Čerčesov nakon pobjede nad Španjolskom boljim izvođenjem jedanaesteraca.
Nedostatak talenta prikriven organizacijom
U utakmici protiv bivšeg svjetskog prvaka ruski izbornik se odrekao krilnog igrača Denisa Čeriševa radi uspješnog prelaska na formaciju 5-4-1 kojom je dodatno istaknuo najveću kvalitetu svoje ekipe. Rusi se mogu pohvaliti nevjerovatno organiziranom obranom koja još uvijek suparnicima nije dopustila gol iz igre. Dva gola nakon slobodnog udarca, dva nakon kornera i Salahov pogodak s bijele točke sve je što je završilo iza leđa Igora Akinfejeva na putu ka četvrfinalu.
U traganju za obrambenom stabilnosti spremno su se odrekli posjeda lopte. S 39,9 posto vremena provodenog s loptom u nogama nalaze se na začelju ljestvice koju čine preostale ekipe na prvenstvu. Posljedica takvog pristupa je kompaktan i uigran blok koji blokira put do gola i najtalentiranijim igračima na svijetu. Ukupno 1.107 kompletiranih dodavanja u utakmici druge runde nije poslužilo Španjolcima ni za plaćanje taksija do aerodroma, na taj način neslavno zaokružujući ciklus najkvalitetnije generacije u povijesti njihova nogometa.
Napadač Artjom Dzjuba je orijentir koji određuje ponašanje ostatka ekipe. Svojim pozicioniranjem, obično pokrivajući najdubljeg veznog igrača na suprotnoj strani, kontrolira vertikalnu kompaknost. Zahvaljujući tome vezni red može pravovremenim horizontalnim pomicanjem pratiti cirkulaciju lopte uvijek imajući dovoljno igrača u aktivnoj zoni. Ruse je teško uhvatiti razvučene u bilo kojem trenutku utakmice pa su proigravanja u najopasnijoj zoni terena, onoj između zadnje i vezne linije, izuzetno rijetka.
Navika da pobjeđuje pod teretom uloge favorita jedino je što dijeli Hrvatsku od toga da postane velika ekipa
Na bokovima, kombinacijom presinga na igrača u posjedu lopte i odsjecanja najbližih opcija za dodavanje, suparnika tjeraju na povratne pasove i resetiranje napada ili ubačaje iz nepripremljenih situacija među braniče koji imaju najviše dobivenih zračnih duela na prvenstvu.
Čerčesov je iskreno procijenio mogućnosti svoje ekipe prije prvenstva. Nedostatak talenta prikrio je ozbiljnom organizacijom, koja je na turniru suočenom sa dekadencijom u igri glavnih favorita otvorila Rusima put do završnice.
Napadačka organizacija u igri domaćeg tima je posljedica spleta okolnosti kroz koje su Rusi prošli tijekom prvenstva. Rezervist Dzjuba se nakon gola i asistencije u završnici susreta protiv Saudijske Arabije u nastavku natjecanja prometnuo u najvažnijeg igrača ove ekipe. Napadač Arsenala iz Tule visok 196 cm fokalna je točka staromodnog i jednostavnog napadačkog sistema ruske reprezentacije koji se sastoji od mnogo preskakanja igre.
Rusi će najčešće po osvojenoj lopti tražiti Dzjubu, čija igra leđima omogućava suigračima pridodavanje napadu i pomicanje težišta igre. Čerčesov čak i u dubokom bloku rijetko ostavlja Dzjubu izoliranog radi njegove uloge mantinele koja ima za cilj dovesti Aleksandra Golovina, najkreativnijeg igrača unutar ekipe, u situaciju da organizira tranzicijski napad.
Kvantiteta umjesto kvalitete
Upravo je kontrola Dzjubina napadačkog utjecaja na igru svoje ekipe preduvjet za uspjeh hrvatske reprezentacije u četvrfinalnom duelu, jer će bez ispušnog ventila Rusi biti izloženi konstantnom pritisku. Ujedno je to i prilika za popravni igračima koji su pali na sličnom ispitu u susretu protiv Danske prilikom pokušaja eliminiranja opasnosti koju stvara Yussuf Poulsen, najbolji igrač regularnog dijela te utakmice.
Vrsti posla koji slijedi nakon toga ne veseli se ni Pep Guardiola, guru napadačke organizacije koji za potrebe otvaranja protivničkih obrana na raspolaganju ima neiscrpne resurse, jer na ruskom bloku je već zube polomila najprofinjenija skupina igrača koja je doputovala u Rusiju. Postavljeni napad na ekipu koja u svakom trenutku drži desetoricu igrača iza lopte traži strpljenje, često i koji trik sa ulice.
Utakmica protiv Danske nije ponudila uvjerenje da Hrvatska, uprkos tome što posjeduje vjerovatno najkvalitetniji vezni red na prvenstvu, kroz posjed lopte može kontrolirati suparnika i kontinuirano ulaziti u izgledne prilike za postizanje pogotka.
Umjesto toga struktura golova koje je domaća selekcija primila tijekom prvenstva govori da izabranici Zlatka Dalića svoju šansu trebaju tražiti forsirajući kvantitetu umjesto kvalitete napadačkih akcija. Konfuzna organizacija prilikom prekida, koji su posljedica bombardiranja ruskog šesnaesterca, posebno je došla do izražaja u susretu protiv Urugvaja. Svojom prepoznatljivom agresivnošću Urugvajci su isprovocirali više kvalitetnih situacija pred golom Igora Akinfejeva nego suparnici u preostala tri susreta (ne računajući produžetke protiv Španjolske) zajedno.
Navika da pobjeđuje pod teretom uloge favorita jedino je što dijeli Hrvatsku od toga da postane velika ekipa. Trijumf protiv euforijom nošenog domaćina prvenstva može napraviti odlučujući korak u tom smjeru. Utakmica protiv Rusije neće biti šetnja kroz park. To nitko i ne očekuje, ali Hrvatska u svojim redovima posjeduje dovoljno kvalitete da se nađe u borbi za medalje. Nikoga neće zanimati ako to bude još jednom gadnom pobjedom. Pobjedici su uvijek gadni.
