Na kako niske grane su Los Angeles Lakers spali zadnjih godina najbolje opisuje situacija pred početak ljeta. Upražnjeno mjesto glavnog trenera, nastalo odlaskom Lukea Waltona, nije htio nitko. Što o franšizi govori informacija da su dvojica trenera kojima se nudio posao, odgovorila s “ne, hvala” i odabrali manje atraktivne poslove? Tyronn Lue, šampionski trener u Cleveland Cavsima 2016., prihvatio je ponudu LA Clippersa i postao asistent kod Doca Riversa, a Monty Williams je radije odabrao Roberta Sarvera za vlasnika i pustinju umjesto Hollywooda, preuzevši Phoenix Sunse.
Generalni menadžer Rob Pelinka na kraju je odabrao valjda jedinog čovjeka koji je htio neglamuroznu stolicu Jezerčana — Franka Vogela.
On je trenersko ime stekao u Indiana Pacersima od 2011. do 2016, koji će nam najviše ostati u sjećanju po tome što su u dva navrata (2013. i 2014.) u finalima Istočne konferencije tijesno gubili od Miami Heata. Nakon Pacersa, Vogel je odmah preuzeo Orlando Magic i ondje doživio debakl. U dvije sezone ostvario je ukupno samo 54 pobjede i dobio otkaz. Ukratko, Vogel se činio kao jeftino, prijelazno rješenje i eksperiment dok se ne pojave skuplje i karizmatičnije opcije vrijedne žuto-ljubičaste klupe. Još kada su mu Lakersi kao glavnog asistenta dodali Jasona Kidda, koji njeguje prisno prijateljstvo s LeBronom Jamesom, Vogelova budućnost nije izgledala sjajno.
Ali evo nas na početku prosinca, Lakersi imaju najbolji omjer lige i sa samo dva poraza suvereno drže vrh u Zapadnoj konferenciji. LeBron igra kao MVP. On i Anthony Davis se savršeno nadopunjuju, dok ostatak rostera izvrsno funkcionira u svojim rolama. A Vogel? E pa, njegovi otisci su posvuda i najjasnije se očitavaju na defenzivnom identitetu ekipe.
U središtu defenzivnog uspjeha Lakersa ipak nije Vogel, nisu defenzivne sheme i nije LeBron. Anthony Davis je srce obrane
“You come to play the Lakers, you are going to get hit”, precizno je Vogel izdao upozorenje ostatku lige pred početak sezone, a onda izgradio jednu od fizički najmoćnijih ekipa koja rezultatske aspiracije gradi na defenzivnom sistemu. Za vrijeme njegova mandata u Indianapolisu, Pacersi su, predvođeni Paulom Georgeom na perimetru i Royom Hibbertom u reketu, dvaput imali najbolji defenzivni rejting u ligi, još triput bili u top 10, a samo u Vogelovoj rookie sezoni, u kojoj je vodio 38 utakmica, završili su izvan top 10 (kao 12. u ligi).
U prijevodu — Vogel je defenzivni mastermind. Njegov defenzivni sistem ne poznaje kompromis. Većina trenera se pri slaganju obrane vodi motom something gotta give. Ne i Vogel. On protivniku želi oduzeti sve: perimetar, reket, slobodna bacanja, napadački skok, tranziciju. I još će njegovi momci podijeliti batine.
LeBron se više ne šverca
Teško da je Vogel mogao dobiti bolji roster za sprovođenje svoje filozofije od ovog.
Tu je hrpa trenutnih, bivših i budućih defenzivnih specijalista i članova All-Defense petorki: Avery Bradley, Danny Green, James, Davis, Dwight Howard, Rajon Rondo. Tu su i igrači koji su u stanju pouzdano izvršavati defenzivne zadatke: Kentavious Caldwell-Pope, Alex Caruso i JaVale McGee. Ekipa ukupno ima tri nagrade za defenzivnog igrača godine, 13 izbora u prvu defenzivnu petorku lige i osam izbora u drugu.
Purple & Gold družina trenutno ima 10. defenzivni rejting u ligi. Obrana se lagano srozala u zadnja dva tjedna, što je posljedica napadačkog klika koji se dogodio. Lakersi trenutno tako dobro trpaju da obranu igraju koliko treba da dobiju utakmicu, te u zadnja dva tjedna imaju treći napad lige. Međutim, od početka sezone pa do sredine studenog, obrana ih je nosila do 10 pobjeda u 12 utakmica. Imali su prvu obranu lige u kojoj su primali 101 poen na 100 posjeda, iako treba reći da su u tom periodu samo četiri puta igrali s ekipama koje su tada bile u top 10 po ofenzivnom rejtingu.
Lakersi su atipična defenzivna ekipa. U periodu kada većina timova većinu utakmica provodi igrajući sa small-ball postavama, Lakersi igraju s dvojicom klasičnih visokih i s LeBronom na niskom krilu. Pritom im mobilnost ne pati, kao što se možda moglo očekivati. Osim toga, igraju i bez klasičnog razigravača, što sve skupa ekipu čini fizički impozantnom. U startnoj petorci najniži igrač je Bradley sa 190 cm. Svi igrači mogu braniti nekoliko pozicija, nema defenzivne rupe niti u jednoj liniji i protivniku je jako teško pronaći mismatch. Ono što je trebao biti njihov minus pretvorili su u prednost.
Vogel je zaslužan za početni obrambeni štih kod Lakersa, ali je i LeBron važan faktor.
Koliko Vogelu i Lakersima u globalu znači što James nakon nekoliko godina obrambene hibernacije konačno opet aktivno sudjeluje u odrađivanju posla na toj strani parketa? Neizmjerno. Zbog njegove napadačke moći često smo skloni zaboravljati koliko je James bio dobar defenzivac na vrhuncu moći. Svakako jedan od najraznovrsnijih u povijesti zbog sposobnosti da čuva svih pet pozicija, preuzima u obrani, čuva obruč, čita suparničku igru i sam drži stranu bez lopte kao helper. Nakon godina raubanja na oba kraja parketa, autor najpoznatije defenzivne sekvence u povijesti ipak je morao usporiti, što se vidjelo u nekoliko zadnjih sezona. Jednostavno je izgubio obrambeni intenzitet i na račun IQ-a se počeo švercati u obrani.
“Znam da lani nisam igrao obranu, ali ovo je nova godina”, nedavno je Lebron rekao sucu na utakmici protiv Oklahoma City Thundera. I zaista, James odavno nije izgledao ovako dobro i energično. Kao glavni razlog obrambenog preporoda navodi zdravlje i objašnjava: “Volim izazove. Trener me izazvao, A.D. me izazvao, izazvao sam sam sebe. Naporno sam radio preko ljeta da bih vratio brzinu reakcije, vratio odraz i brzinu nakon što sam lani bio ozlijeđen”.
Uvijek je tu netko da popravi stvar
Da je LeBron u nekom novom filmu možemo svjedočiti u svakoj utakmici. Njegova zatvaranja prema perimetru su nešto posebno. Brzina i preciznost kojom se ispali iz reketa prema šuterima su impresivni. Njegova tehnika zatvaranja je sjajna jer je jedna ruka gotovo uvijek ispružena prema šuteru, a noge se nikada ne odvajaju od parketa, čime je rizik od napravljenog faula minimalan.
Osim closeout tehnike, James je ove sezone na visokom nivou kada se treba probijati kroz blokove pored kojih sjajno navigira, a preuzimanja su mu precizna i dobro ih komunicira sa suigračima. Korištenje Jamesa kao nominalno nisko krilo dalo je Vogelu fleksibilnost, pa James može čuvati spot-up šutere na perimetru fokusirajući se istovremeno na free-safety ulogu, ili ovisno o matchupu čuvati najboljeg protivničkog strijelca. Ovo drugo je posebno važno jer Lakersi osim Jamesa nemaju dodatno krilo koje može to odraditi, pa će Jamesova uloga, posebno u doigravanju, biti ekstremno bitna.
“Njegova obrambena energija je zarazna”, govori Vogel i dodaje: “Kad on igra tako i vodi primjerom, to se prenosi na sve ostale igrače, što se onda osjeti na parketu”. Vogel je savršeno svjestan koliku vrijednost za njega ima LeBronova obrambena uloga jer se osobine lidera često preslikaju na cijelu momčad. Sve dok je James aktivan, Vogelov autoritet može ostati netaknut, a svlačionica pod kontrolom.
A pod kontrolom kod Lakersa je i reket, čiju je obranu Vogel označio kao krucijalnu u defenzivnim zadacima i u izgradnji žuto-ljubičastog zida.
Igranjem s Davisom na ‘četvorci’ i McGeejem na ‘petici’ stvoren je obrambeni bedem u reketu, a na njih dvojicu odlično se nadopunjuje i Howard. McGee je upitan pri donošenju odluka u igri i razumijevanje igre mu je pomalo strano, ali ako mu pojednostaviš zadatke i automatiziraš mu reakciju, može biti jako koristan kao čuvar obruča, bloker i skakač. Howard, na drugoj strani, više nije na vrhuncu, ali je iskustvo jasno vidljivo u svakom njegovom potezu. Prihvatio je rolu defenzivnog specijalca s klupe i defenzivnog libera koji još uvijek na visokoj razini može igrati rolu čistača i pick and roll defenzivca.
Zbog ovog trojca, obrambeni igrači na perimetru mogu igrati jaki presing na loptu, rano preuzimati protivničke igrače na njihovoj polovici i usmjeravati ih upravo na svoje centre (Bradley i Green su sjajni u toj takozvanoj ice obrani pick and rolla). Ovime je Vogel dobio ravnotežu između zaštite obruča i trice. Čak i ako se probije prva linija obrane i nadigra timska obrana, uvijek je tu netko da popravi stvar. Lakersi trenutno imaju petu najbolju obranu obruča i devetu obranu trice. Osim toga, u ligaškom vrhu su po broju ukradenih lopti, izgubljenih lopti protivnika i najbolja su blokerska momčad lige. Samo Denver Nuggets, Toronto Raptors i Miami imaju bolju obranu na postavljene napade.
Ekipa za clutch momente
U središtu njihova defenzivnog uspjeha ipak nije Vogel, nisu defenzivne sheme i nije LeBron. Anthony Davis je srce obrane. Njegovo čitanje igre i pravilno pozicioniranje, u kombinaciji s atleticizmom i fizikalijama, zastrašujući su.
A.D. je ove sezone jedan od glavnih kandidata za najboljeg defenzivnog igrača godine. On ima tri specijalnosti koje su zapravo ključne za rolu visokih igrača u obrani u današnjoj košarci. Prvo, dok nije izrastao, Davis je u srednjoj školi igrao beka. To se vidi po njegovom lateralnom kretanju i brzini koju ima u nogama, što mu omogućuje da preuzima niže igrače kad se Lakersi prebace u small-ball. Drugo, Davis je elitni pick and roll defenzivac. Pogledajte ovu sposobnost pravilnog pokrivanja prostora, gdje je postavljen zonski, ali istovremeno pozicioniranjem pokriva igrača s loptom, visokog igrača i prostor iza leđa. I konačno treće, Davis je ponajbolji zaštitnik obruča u ligi. S 2,8 blokada prosječno je najbolji bloker u ligi, blokira čak 7,2 posto svih pokušaja na obruču, pri čemu suparniku realizacija pada za 6,3 posto kada ga Davis čuva.
“Dužina i defenzivni instinkti su u rangu Hakeema Olajuwona. Blokira šutove s obje ruke”, izjavio je nedavno Jim Boylen, trener Chicago Bullsa i nastavio: “Podsjeća i na Kevina Garnetta načinom na koji pokriva prostor. Jednu stranu parketa može sam pokriti. To je kao da zonu igra jedan čovjek.”
Brojke kažu da je Davis 66 posto svojih minuta ove sezone odigrao kao visoko krilo. Ovih 34 posto je odigrao kao centar i to uglavnom u clutch momentima ili u periodu kada Lakersi dostižu zaostatak, pa umjesto centra ubace šutera. A Lakersima su ove sezone upravo guste završnice specijalnost i jako dobar indikator koliko je njihova obrana dobra.
A brojke kažu da je dobra kad je najvažnije.
Clutch momenti se definiraju kao zadnjih pet minuta utakmice u kojima je razlika +/- 5 poena. Lakersi su dosad odigrali devet takvih utakmica i ostvarili omjer 8-1. Pritom u gustim završnicama primaju samo 85,5 poena na 100 posjeda. Zanimljivost je da Lakersi u posljednje tri utakmice s gustim završnicama protivnicima uopće nisu dopustili šut za izjednačenje ili pobjedu, što dovoljno govori koliko su fokusirani na obranu. U spomenutim utakmicama ključne role su odigrali upravo Davis i James.
Ipak, ako biste negdje tražili napredak koji Lakersi mogu postići u obrani, to bi svakako bili defenzivna tranzicija i obrana bez faula. Samo pet ekipa suparniku dopušta više prilika za razvoj tranzicije od Lakersa, dok samo tri momčadi dopuštaju više poena iz kontre.
Povremena nonšalancija sigurno izluđuje Vogela koji inzistira na osnovama. Jedna od njih je i obrana bez faula. Na prvom treningu, dok je McGee izvodio slobodna bacanja, Vogel je zaustavio trening i zahtijevao od igrača da pokušaju blokirati ili zasmetati McGeeju dok izvodi penale. Poanta je bila jasna — nema fauliranja. Igrača koji izvodi bacanja ne možeš braniti i to su, najčešće, besplatni poeni. Lakersi su trenutno ligaški prosjek po broju faulova i slobodnih bacanja koje dopuštaju suparnicima, a to nije ono što zadovoljava Vogela.
“Želimo postati najbolja obrambena momčad lige, ekipa koju će biti teško pobijediti”, izjavio je Davis pred početak sezone.
Možda neće postati najbolja obrana lige, ali u ranoj fazi sezone uspostavljeni obrambeni identitet, koji utjelovljuju dvojica najboljih igrača ekipe, održiva je stvar na koju će se Lakersi moći osloniti i kada dođu najvažnije utakmice.
