Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kakva je Danska?

Analiza: Što čeka Hrvatsku u osmini finala SP-a

Zadnja izmjena: 29. lipnja 2018. Profimedia

“Bilo je onih koji nisu vjerovali da ćemo zaigrati na prvenstvu, ali osluškivali smo razgovore i bili svjesni situacije. Kada smo dobili službenu potvrdu, bilo je jasno da moramo sudjelovati na prvenstvu. Nismo mogli odbiti, jer to ne bi pomoglo odnosima UEFA-e  i Danskog nogometnog saveza.”, priča za engleski BBC Kim Vilfort, bivši danski reprezentativac i sudionik bajke iz 1992. U jednoj od najčudnijih nogometnih priča ikad ispričanih, Danci će tjedan pred prvenstvo papuče za plažu zamijeniti kopačkama i već idući mjesec će biti europski prvaci.

Sukob unutar Jugoslavije koji je otvorio vrata danskom uspjehu nije bio jedini u to vrijeme. Danski nogomet je proživljavao ideološki rat koji je kuluminirao povlačenjem braće Laudrup iz reprezentacije uslijed neslaganja sa stilom igre izbornika Richarda Møllera Nielsena. Dok je Brian uspio naći zajednički jezik sa izbornikom i nastupiti na Euru, Michael Laudrup, vjerovatno najbolji igrač u danskoj povijesti, ostao je vjeran prvobitnoj odluci zbog koje će žaliti čitav život.

Iako će i Michael par godina kasnije povući svoju odluku i vratiti se u reprezentaciju, ideološki rat u danskom nogometu, između onih koji vjeruju da “skandinavski Brazilci” moraju napadačkim nogometom opravdati svoj nadimak s jedne strane i onih koji tvrde da je pragmatizam jedina šansa za uspjeh nacionalne selekcije s druge strane, nikad neće biti službeno okončan.

Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. pod vodstvom Norvežanina Boa Johanssona Danci su, igrajući napadački nogomet, zabilježili najbolji rezultat na Mundijalu. Tijesno ispadanje u četvrtfinalu od Brazila označilo je kraj reprezentativnih karijera braće Laudrup, ali i otvorilo vrata progresivnoj struji koja će bez prekida dva desetljeća vladati danskim nogometom.

Ako Danci žele ispisati nove stranice svoje bajke, morat će ponovo pokazati da, iako nemaju najbolje igrače, imaju najbolju momčad

Tri poraza u grupi na Euru 2000., uzrokovana upitnom selekcijom igrača, donijela su otkaz Johanssonu. Mediji u domovini su vrlo brzo pronašli sličnost između junaka danske kinematografije Egona Olsena i njihovog novog izbornika. Došlo je vrijeme za Olsenovu bandu.

Neokrunjeni kralj Skandinavije

Iskustvo iz Ajaxa bivšeg kapetana nacionalne selekcije Mortena Olsena značajno je pomoglo modernizaciji danskog nogometa. Pri preuzimanju reprezentacije naredio je da sve selekcije prijeđu na sustave 4-3-3 ili 4-2-3-1 umjesto dotadašnjeg 4-4-2 koji je forsirao njegov prethodnik, pritom zaprijetivši ostavkom ukoliko se ne bude poštovala njegova odluka. I dok oko sustava igre nije bilo diskusije, Olsen je vrlo brzo shvatio da radi malog broja kvalitetnih igrača koje je imao na raspolaganju nije mogao ostati dosljedan svom drugom zahtjevu. Bio je prisiljen nastaviti pozivati igrače koji nisu bili standardni u svojim klubovima. Za 15 godina koliko je proveo na klupi, Dance je odveo na četiri velika natjecanja postavši pritom drugi najuspješniji izbornik u njihovoj povijesti. Međutim, propustivši posljednja dva, bio je primoran odstupiti.

Imenovanjem neokrunjenog kralja Skandinavije za izbornika danski nogomet pravi zaokret. Norvežanin Åge Hareide jedini je trener koji je osvajao ligaške titule u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Teško da postoji neko tko bolje poznaje navike i mogućnosti igrača koji dolaze s tog podneblja. Sagledao je njihova ograničenja i zaključio da njegova reprezentacija nije skrojena od materijala koji će podnijeti nadigravanje sa suparnicima. Umjesto toga će približavanjem igre igračima i stilom u kojem se svi osjećaju potrebnim izvući maksimum iz onoga što ima na rasplaganju.

Kao drugoplasirani u svojoj kvalifikacijskoj grupi za Svjetsko prvenstvo, Danci su kroz doigravanje tražili svoje mjesto u Rusiji. Nakon 0:0 u prvom susretu, simultankom Christiana Eriksena, koji je na Aviva Stadiumu postigao tri od pet golova svoje reprezentacije, porazili su Irsku rezultatom 5:1 i osigurali nastup na Mundijalu.

Iako je Eriksen u posljednjih 18 nastupa pred Svjetsko prvenstvo postigao 16 golova, a onda na samom prvenstvu asistirao za jedan i postigao drugi koji je odveo Dance u iduću fazu natjecanja, izbornik Hareide nije upao u zamku da ekipu gradi po slici svog najboljeg igrača. Svjestan da postoji ogromna razlika u kvaliteti između Eriksena i njegovih suigrača, ekipu je organizirao oko 193 cm visokog 24-godišnjeg Yussufa Poulsena. Napadač Red Bull Leipziga izvučen na krilo u postavci reprezentacije naviknut je na jednostavan stil igre koji uključuje mnogo dugih lopti i osvajanje odbijanaca koji potom slijede.

Smislen i organiziran napad

Kontrapresing na taj način postaje ključni sastojak danskog napada. Nisu slučajno oba gola na prvenstvu postigli nakon tranzicije.

Poulsenova visina predstavlja prednost u skok-igri protiv većine bekova koji se nađu s druge strane. To je vrlo često i jedini kvalitativni višak koji Danci imaju na terenu. Hareideova odluka je pragmatična, pogotovo jer za konačni cilj ima osloboditi njegova najboljeg igrača na dijelu terena gdje se najbolje osjeća i gdje ga par dodavanja dijeli od prilike da ugrozi suparnički gol. Eriksen je možda isključen iz organizacije napada svog tima, ali je zato ključni igrač u njegovoj završnici.

Metodičnost kojom Danci pristupaju takvom napadu najbolje govori o ozbiljnosti ove reprezentacije. Rijetko traže igru kroz sredinu terena, umjesto toga će pomicanjem lopte kroz kvadrat koji čine stoperi Simon Kjær i Andreas Christensen s veznim igračima Thomasom Delaneyem i Lasseom Schöneom (koji se u početnoj postavi našao nakon ozljede Williama Kvista u utakmici protiv Perua) osvajati teren, čekajući da se stvore preduvjeti za upućivanje lopte na krilo. Obično pas Christensena ili Delaneya (u situaciji iznad, Kvista) iz lijevog međuprostora služi kao okidač za zatvaranje obruča oko Poulsena. Na dijelu terena gdje zahvaljujući kvalitetnog pripremi obično imaju igrača viška, Danci po osvajanju odbijene lopte koriste nekoliko pasova da smire napad prije nego što upute loptu Eriksenu koji traži način kako da završi napad.

Puo rjeđe organiziraju napad na lijevoj strani. U tom slučaju obično pasom preko obrane traže Jensa Larsena, koji potom upućuje centaršut na drugu stativu koju napada Poulsen.

Za razliku od napadačke faze igre, koja, usprkos očiglednim kadrovskim ograničenjima izgleda smisleno i organizirano, Danci teško provociraju suparničke pogreške. Razlog tome je nekoordiniran visoki presing koji najčešće koristi Eriksonovo čitanje igre kao okidač. Naviknut da bude dio fenomenalnog Tottenhamova presing stroja koji je neodvojivi dio identiteta londonskog kluba, Eriksen bez adekvatne pripreme često bira loše situacije za izlazak u presing, omogućavajući suparniku da se s nekoliko pasova riješi pritiska. Zahvaljujući tome Danci ovise o povratnoj trci svojih napadača i srednjem bloku.

Protiv Hrvatske još jednom autsajderi

Vođeni primjerom svog najboljeg igrača koji se nakon utakmica drugog kola našao na drugom mjestu ljestvice igrača koji su pretrčali najviše kilometara na prvenstvu, usprkos agresivnoj postavci te čestim i uglavnom neuspješnim izlascima u presing Danci vrlo brzo vraćaju igrače iza lopte. Međutim, reakcije unutar srednjeg bloka su jednako upitne koliko i one prilikom visokog presinga.

Postavljeni u raspored 4-4-2, danski napadači su zaduženi za markiranje suparničkih veznih igrača, ali Nicolai Jørgensen se često zna isključiti iz igre, što prvu liniju obrane čini beznačajnom. U utakmici drugog kola povlačenjem igrača iz veznog reda u zadnju liniju Australci su oslobađali Trenta Sainsburyja, koji je vodio igru svog tima i otkrio sve nedostatke suparničke defenzivne postavke, koja je izuzetno osjetljiva na spuštanje igrača između zadnje i vezne linije.

U situaciji prikazanoj iznad, Delaney sasvim nepotrebno napušta svoju poziciju u bloku i izlazi na Toma Rogica, što je znak za Andrewa Nabbouta da se spusti između linija. Kako Delaney tijelom ne brani liniju dodavanja prema Nabboutu, a Christensen je zabrinut utrčavanjem Robbieja Krusea iza leđa odbrane, Australci su s dva pasa u stanju izbaciti šestoricu suparničkih igrača i stvoriti situaciju četiri-na-četiri pred golom Kaspera Schmeichela. Danci tako ostaju ovisni o Schmeichelovim bravurama na golu i kvaliteti igre svojih stopera na širokom prostoru.

Nakon utakmice protiv Perua Heraide je džentlmenski priznao da njegova ekipa nije zaslužila pobjedu. Promašen jedanaesterac Christiana Cueve, par čudesnih odbrana Schmeichela Juniora i jedan kontranapad bio je dovoljan za tri boda. Kada je Mile Jedinak pogodio svoj jedanaesterac i poravnao rezultat u utakmici protiv Australije, bilo je jasno da Dancima treba bod protiv Francuske u zadnjem kolu za drugo mjesto u grupi. Izmješana postava Didiera Deschampsa objeručke je prihvatila ponudu i odigrala jedinu utakmicu bez golova u dosadašnjem tijeku prvenstva.

Nenadahnuti i bezidejni Francuzi su prošlost. Pred Dancima, u kojima će svijet još jednom vidjeti autsajdere bez šanse, reprezentacija je koja je pokazala najviše na prvenstvu. Hrvatska bez razmišljanja uzima sve što joj se ponudi. Ako Danci žele ispisati nove stranice svoje bajke, morat će ponovo pokazati da, iako nemaju najbolje igrače, imaju najbolju momčad. Onako kako su Vilfort i ekipa napravili prije 26 godina.

Ne propusti top članke