Ne tako davno, bivši suigrač Jimmy Butler ga je prozivao zbog mekanosti i luzerskog mentaliteta. Joel Embiid ga je prizemljio na Instagramu narugavši se njegovim defenzivnim sposobnostima, što se prije nekoliko dana prenijelo na parket kada su poslije međusobnog okršaja u trećoj četvrtini, obojica isključeni s parketa i iz, naknadno, dviju sljedećih utakmica. Dok se NBA divio unicornima poput Anthonyja Davisa, Giannisa Antetokounmpa ili Kristapsa Porziņģisa, Towns nije bio ičiji najdraži igrač.

Imamo centra koji igra kao bek, što je i bila ideja na početku ljeta

“I’ve barely shown shit”, nedavno je izjavio Towns aludirajući na dosad prikazane igre u ligi.

A zapravo je pokazao sasvim dovoljno. Bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti sposobna uprava i trener koji će upogoniti sve njegove talente i pustiti ga s lanca da zagospodari NBA dvorištem.

KATocentrični napad

Kad se na njegovu karijeru gleda s odmakom, KAT je bio žrtva fiks ideja trenera i uprava još od sveučilišta Kentucky. John Calipari ga je gurao na krilnog centra, zabranjivao mu šutiranje trica i držao ga na parketu samo 21 minutu u prosjeku. Tako je Cal doveo do situacije da je nekima Jahlil Okafor izgledao kao sigurnija oklada u NBA-u.

Od dolaska u Minnesotu franšiza je promijenila čak tri trenera u četiri godine, što dovoljno govori o samoj franšizi i uvjetima za razvoj koje pruža. U prvoj sezoni trener Sam Mitchell trenirao je strogoću na KAT-u ostavljajući ga van parketa u gustim završnicama. Tom Thibodeau je znao sastaviti napad u kojem je Towns bio tek peti potrošač lopti, nakon Derricka Rosea, Butlera, Andrewa Wigginsa i Jamala Crawforda. Kad mu je Thibs konačno počeo vjerovati, najnapredniji način kako ga je ofenzivno koristio bilo je bacanje lopte na lijevi blok. Defenzivno mu čak ni Thibs nikada nije pronašao rolu, zbog čega se opravdano sumnjalo da KAT ne kuži obranu.

Usprkos svemu tome i onda kad je trošio lopte kao prosječni igrač zadatka, a i onda, kao primjerice danas, kada troši posjede kao superstar i prva napadačka opcija, Dominikanac je brutalno efikasan strijelac. K tome i talentiran, s gomilom napadačkih vještina s kojima može nositi napad momčadi i unerediti suparnika. To sve napokon vidimo na početku nove sezone.

Wolvesi su početkom ljeta konačno presložili upravu koja je gotovo uvijek temelj za razvoj dobrih stvari na parketu. Predsjednik košarkaških operacija postao je Gersson Rosas, koji je dugo godina Darylu Moreyju bio desna ruka u Houston Rocketsima. Rosas je odlučio u franšizu ubrizgati svježu krv. Doveo je u upravu i na klupu gomilu analitičara, stručnjaka za salary cap i razvojnih trenera. Ulogu glavnog trenera dobio je Thibodeauov nasljednik od lani Ryan Saunders, iako sve konce iz pozadine vuče njegov asistent (a vjerojatno i nasljednik u budućnosti) David Vanterpool, jedan od najboljih u svom poslu i donedavno asistent u Portland Trail Blazersima.

Najvažniji korak za koji se nova uprava odlučila bio je dati ključeve momčadi Townsu u ruke. Nakon što je godinama dijelio dužnosti s kim je i trebao i nije trebso, konačno je kucnuo čas da Towns dobije potpunu slobodu i dokaže da može biti vođa čopora.

Svjestan nove uloge Towns je poput pravog lidera krajem osmog mjeseca, dok trening kampovi u NBA-u još nisu službeno počeli, samostalno organizirao treninge za momčad na Bahamima. Svi Minnesotini igrači su se okupili na Bahamima i krenuli raditi. Još prije toga, Towns je ljeto proveo u dvoranama diljem SAD-a. Individualno je radio sa svojim osobnim trenerom Mattom Mazareiom koji ga prati još od rookie sezone. Kako obojica kažu, radili su na bekovskoj igri.

“Želimo da novoj sezoni razmišlja kao bek”, kaže Mazarei. “Da uključi suigrače, da vidi cutere, svaku opciju. Detalj na kojem smo posebno radili je kontrola lopte.”

Stilski pomaci

Svi treninzi bili su u dogovoru s klupskim trenerskim štabom, a nerijetko su na njima sudjelovali Saunders, Vanterpool i glavni razvojni trener Kevin Hanson. Već tada su treneri znali u kakvoj roli žele gledati Townsa, a to je bio napadački sistem koji će se u potpunosti vrtjeti oko njega. Više nije bilo teoretske šanse da, kao nekad, nekoliko posjeda prođe bez da najtalentiraniji igrač uopće primi loptu u napadu.

“Želimo ga staviti u situacije u kojima kontrolira loptu na vrhu reketa ili trice, pri čemu napad ide preko njega”, govori Saunders. “Kao trener želiš da tvoj najbolji igrač igra s loptom u svakom napadačkom posjedu.”

U prve četiri sezone vođeni retrogradnim idejama, treneri su Townsa prvenstveno gledali kao snažno low post oružje. To je nasljeđe koje je donio sa sobom iz srednje škole i s Kentuckyja. U formativnim godinama je jednostavno bio viši i jači od konkurencije i dominirao je u blizini obruča na račun fizikalija. Kada na to dodate i mekani dodir oko obruča, horoge i poluhoroge koje koristi, finiširanje iz kontakta i dobru realizaciju sa slobodnih, nije teško zaključiti zašto su mu treneri non-stop gurali loptu dolje.

Međutim, problem s post-upom je što kao napadačka strategija pripada nekom davnom vremenu, a uz to je i neefikasan i donosi manje poena po posjedu od ostalih napadačkih opcija poput trice, poludistance, roll igre ili cutova. Usprkos tome, KAT je uvijek bio u ligaškom vrhu po poenima po posjedu iz post-up igre.

U novoj sezoni Towns je zadržao svoju kvotu šutova iz posta, ali uz prilagodbu da mu se lopta spušta na blok kada dođe do preuzimanja pa ima mismatch. U tim situacijama je neprikosnoven jer će izboriti ili koš ili faul nižeg igrača. Obrane zato vrlo često šalju udvajanje, što KAT koristi za demonstraciju nove vještine na kojoj je radio ovog ljeta — razigravanje.

Nevjerojatno dobro vidi parket iz posta, pa i kada je okrenut leđima. Zna gdje su mu igrači raspoređeni, zna koje lokacije može gađati dodavanjima i kojim koridorima idu njegovi cuteri. Rezultat toga je da je Towns danas asistent za 27 posto svih poena koje Wolvesi postižu, što je skok od čak 14 posto u odnosu na prve četiri sezone. Towns više nije samo finišer iz posta nego i dodavač, te nakon Shabazza Napiera i Jeffa Teaguea najbolji asistent ekipe gledajući prosjek po utakmici.

Ako opet pogledate ove primjere Townsovih razigravanja s niskog bloka, uočit ćete da su njegovi igrači uvijek u idealnoj formaciji što se tiče spacinga. To je još jedna promjena koja je Townsu pomogla da krene snažno u novu sezonu. Nakon što je četiri sezone proveo igrajući s još jednim klasičnim visokim igračem poput Kevina Garnetta, Gorguia Dienga ili Taja Gibsona, Wolvesi su sonačno odlučili osloboditi reket i dati mu prostor za manevriranje. Umjesto da na poziciju 4 ili 5 gurnu standardnog visokog igrača, oni su Townsu dodali tek Roberta Covingtona koji je nominalno nisko krilo te 3&D igrač zadužen za spacing. KAT-u napokon više nitko ne smeta u reketu i sve minute dosad koje je odigrao, odigrao je kao jedini visoki.

Novi vjetrovi

Minnesota je stalno u 4-out formaciji koja se redovito pretvara u 5-out postavku jer Towns se uvelike preselio na tricu. Nakon prve tri utakmice čovjek prosječno poteže 9,7 trica uz realizaciju od 51 posto. Nije loše za nekoga tko je kao rookie šutirao 1,1 tricu po utakmici.

Dakle, imamo centra koji igra kao bek, što je i bila ideja na početku ljeta, čime su Wolvesi u potpunosti okrenuli svoj napad u odnosu na uobičajeno. I dobro je da je Minnesota zaigrala na kartu Townsova šuta jer je to njegovo najjače oružje. Šut je ono što ga čini posebnim u odnosu na ostale unicorne i druge elitne visoke igrače u ligi. Giannis je atleta i finišer na obruču, Nikola Jokić je dodavač, Embiid low post i defenzivna neman, Davis je brz i triple-threat opasnost, a Townsova prednost u odnosu na ostale je šut i sposobnost da trice pogađa kao bek.

Glavni specijal su mu trice iz dotrčavanja, često iz velikih udaljenosti. Centri koji ga čuvaju još uvijek nisu razvili naviku da pri povratku u obranu moraju stajati bliže Townsu. Njihov prvi refleks je povratak u reket, a kada shvate da je Towns na vrhu trice — tad već bude kasno. Tu je još i klasična igra kroz pick & pop, ali i stepback trice kakve izvodi James Harden kada sam sebi kreira prostor i šutove. Kada ih pogodi nekoliko, tek tada protivničkim centrima postane jasno s kim imaju posla. Onda mu stoje bliže što posljedično otvara prostor njegovim suigračima, kao u ovoj situaciji gdje Jarrett Allen ne pokriva Teagueov ulaz jer se boji Townsova šuta.

Igranje na Townsove jake strane, ali i novi analitički vjetrovi u upravi najbolje se očituju u distribuciji Minnesotinih šutova. Dok su lani samo četiri momčadi uzimale manje pokušaja s trice od njih, a samo San Antonio Spursi više šutova s poludistance, ove sezone je potpuno drugačija slika: samo pet ekipa uzima više trica od Vukova, a samo Houston i Toronto Raptorsi potežu manje šutova s poludistance od njih.

Townsov napadački iskorak i nova ofenzivna filozofija kod Wolvesa užitak su za praćenje, a ništa manje nije uzbudljivo i na drugom kraju parketa. U defenzivi je KAT također napravio iskorak i pokazuje da za njega ima nade kao defenzivnog libera.

Dio ranog uspjeha u obavljanju defenzivnih zadaća vezan je uz obrambenu shemu. Defenzivni koordinator Vanterpool iz Portlanda je sa sobom donio konzervativnu obranu picka u kojoj je centar duboko usidren u zoni. Ostavlja se šut s distance, centar mora paziti na rollera, a ostali igrači zato mogu stajati bliže šuterima na trici. Da, to otvara prostor bekovima poput Kyrieja Irvinga da se dižu na tricu i poludistancu nakon što iskoriste blok, ali nešto moraš dati.

Bolji instinkt za blokadu

Nova shema olakšala je Townsu igranje obrane jer točno zna svoja zaduženja, drži se zone blizu reketa i glavna zadaća mu je paziti obruč. Tu se mora istaknuti da ove sezone puno manje lovi blokade i samim time manje faulira što mu je bila boljka. Razvio je bolji instinkt za blokadu jer dobro procjenjuje kad će protivnik krenuti u realizaciju. A da ja zaštita obruča trenutno na dobroj razini potvrđuju brojke. U prve tri utakmice protivnici su protiv Townsa na obruču imali realizaciju 10/29, a samo Toronto i Brooklyn trenutno imaju bolju zaštitu obruča u cijeloj ligi.

Osim toga, i čitanje igre je podignuo za nivo više i kvalitetno predviđa suparnikove poteze. Čak uopće nije rijetkost da u jednom defenzivnom posjedu odradi nekoliko sjajnih reakcija. Primjerice u ovom, gdje protiv Hornetsa prvo preuzima beka, zatim komunicira kickout switch da se vrati u reket pokriti centra, onda je opet u obrani picka koju je konačno okrunio blokadom. Sjajna sekvenca.

Ovo bi konačno mogla biti sezona u kojoj će se Towns prometnuti u jednog od najboljih igrača lige. Njegov specifičan set vještina s obzirom na poziciju omogućuju mu da bude poseban i kao takav franšizni igrač. Pobjeda je ovo i Minnesotine uprave koja mu je to omogućila. Velika stvar je kada je mladi igrač poseban i zbog franšize, a ne usprkos njoj.