Prvo finale koje je Argentina igrala na ovom Svjetskom prvenstvu bila je utakmica protiv Meksika. Nakon kiksa protiv Saudijske Arabije — kad nikoga, a posebno argentinske navijače, nije zanimalo to što je u prvom poluvremenu trebalo biti barem 3:0 i što su Saudijci zabili dva gola iz dva udarca — više nije bilo manevarskog prostora. Argentina je morala pobijediti Meksiko i svaka je pogreška značila eliminaciju sa Svjetskog prvenstva.
Činjenica da je Lionel Scaloni odmah na početku drugog poluvremena napravio tri izmjene najbolje svjedoči o pritisku. Ili možda još bolje to da je Scaloni čekao doslovno tri minute da se Cristian Romero zagrije prije nego što ga je ubacio u igru. Čim je Lionel Messi izvukao zeca iz šešira u vidu udarca s 20-ak metara kojim je slomio meksičku obranu, Scaloni je izvadio Ángela Di Maríju kako bi stavio još jednog stopera.
Aristotel je definirao da katarza nije samo iskupljenje lika njegovim djelima; ona treba prvo izazvati strah, a onda i sažaljenje gledatelja zbog patnje koju lik prolazi. Meksiko je za Argentinu bio katarza. To najbolje ilustrira način na koji je Messi pao na koljena nakon što je Enzo Fernández zabio za 2:0 i tako otklonio opasnost da Meksikanci jednim udarcem vrate utakmicu na početak, jer je svima bilo jasno da se Argentina iz tog ponora ne bi izvukla. Pritisak je bio ogroman, nervoza još i veća, a onda noge postanu teške i griješi se u najjednostavnijim dodavanjima. Uostalom, Argentina tijekom cijele utakmice nije stvorila nijednu poštenu šansu. Mučila se, igrala je u grču i borila se za goli život.
Valjda je zbog toga Argentina u pravom finalu bila toliko lagana.
Argentina je rasla i mentalno jačala tijekom turnira. Nosila se s pritiskom i u finalu je djelovala kao momčad kojoj to ne nosi dodatni pritisak nego joj je olakšanje biti tu
Dominirala je utakmicom i odmah na startu zaredala sa šansama. Prva su dva udarca uputili Alexis Mac Allister i Rodrigo De Paul, centralni veznjaci koji su često ostajali duboko na svojoj polovici i ondje čuvali loptu kroz pasivni posjed čekajući priliku da proigraju Messija. U finalu su njih dvojica došla naprijed i otvorila udarcima bez da ih je itko pokušao zaustaviti.
Francuska je bila pregažena u sredini terena. Antoine Griezmann, koji je igrao sjajan turnir i koji je katalizator francuske igre, neuspješno je pokušavao zatvoriti rupe koje su otvarale i kroz koje je Argentina dolazila na bokove. Konstantno je curilo, a Argentinci su naprosto bili brži u reakcijama. Osvajali su ničije lopte, napadali su prostor, odigravali duple pasove i igrali potpuno oslobođeno, dok je Francuska izgledala kao da se ne može snaći na terenu.
Argentinska dominacija
Francuska je zadržala svoju bazu. U trenucima kada je suparnik imao posjed lopte, igrala je u zoni 4-4-2 s Adrienom Rabiotom na lijevoj strani srednje četvorke i Griezmannom koji se spuštao u sredinu, a njihove su adaptacije omogućavale Kylianu Mbappéu da odmara i čeka priliku za bijeg u kontru.
Ali i Argentina ima okvir igre na koji se može osloniti. De Paul i Mac Allister (označeni strelicama) drže posjed i na sebe navlače suparnički pritisak. Kada se pojavi prilika, odigravaju na Messija koji igra dalje. Tako je bilo i ovaj put.
S obzirom na to da Mbappé nije bio pretjerano aktivan u obrani i da je francuska zadnja linija bila relativno nisko, De Paul i Mac Allister su mogli igrati visoko na suparničkoj polovici i imati jednaku mirnoću na lopti za kakvu su se protiv Hrvatske ili Nizozemske trebali povući na centar ili čak na svoju polovicu terena. Iz ovih pozicija su bez problema mogli nalaziti Messija (označenog zvijezdom), koji je s lijevog krila ulazio prema sredini. Nahuel Molina se podizao s desnog beka i priključivao napadu kako bi razvukao obranu u širinu te kako bi Argentina imala dodatnu opciju, a Messi je, nakon što bi se francuska obrana skupila oko njega, gađao Di Maríju, koji je držao širinu na lijevoj strani i puštao ga da driblingom pokuša razbiti suparničku obranu.
Fernández, Mac Allister i De Paul su bez ikakvih problema čuvali loptu u sredini, međusobno su izmjenjivali duple pasove ili su tražili Messija i Argentina je konstantno u sredini terena imala barem jednu figuru viška. Griezmann i Aurélien Tchouaméni su, u najboljem slučaju, dobivali pomoć od Rabiota, a Argentina je imala trojicu veznjaka i Messija koji se spuštao u tu zonu kao četvrti.
To je Argentini pružalo sve preduvjete za dominaciju na travnjaku. Kompaktnost koja je bila zaštitni znak ove Francuske raspadala se. Olivier Giroud nije pomagao s Fernándezom, a onda su se automatski otvarale linije dodavanja u džepovi prostora iza Griezmannovih i Tchouaménijevih leđa. Dovoljno je da Mac Allister ili De Paul uzmu loptu i malo izvuku Griezmanna ili Rabiota iz pozicije, a onda vrate loptu Fernándezu koji je služio kao mantinela čiji je zadatak bio što brže odigrati u prostor koji se stvorio kada bi ova dvojica zagrizla. Ondje je ulazio Messi koji bi loptu primio, zadržao je taman toliko da se obrana fokusira na njega i prebacio je na Di Maríju, kojem je ostajao relativno lagan posao.
Sve to se događalo prije nego što je dosuđen kazneni udarac. Nakon toga se Francuska dodatno otvorila i još više izgubila fokus, a samim time i onaj obrambeni identitet na kojem je gradila igru. Ali i prije toga je Argentina dominirala utakmicom, igrala je s nevjerojatnom lakoćom i bilo je samo pitanje vremena kad će negdje puknuti.
Svjesna svoje snage
Zapravo, do 80. minute i kaznenog udarca na drugoj strani Francuska nije napravila apsolutno ništa. Izbačena je iz svog rovovskog pristupa i nikako se nije snalazila. Argentina je vodila 2:0, u sredini terena je vukla trikove iz rukava koji su bili previše za francuske šablonske reakcije, a to je kulminiralo time da su veznjaci redovito dolazili u završnicu napada i Argentina je dominirala. A onda je Francuska u tri minute okrenula utakmicu kroz čistu Mbappéovu klasu i finale je odvela u vode u kojima boksač želi meč u kojem je bio izdominiran — u zadnju rundu u kojoj se izmjenjuju udarci bez garda i u kojoj u svakom trenutku može pasti lucky punch.
Međutim, Argentina je ostala mirna; baš kao što lik koji je prošao svoju katarzu ostaje miran u svim problemima.
Ne radi se samo o finalu. Argentina nije paničarila niti nakon što se Nizozemska vratila iz dva gola zaostatka. Scalonijeva je momčad potpuno kontrolirala situaciju i u drugom je produžetku imala 82 posto lopte u nogama, a iz tog posjeda je izašlo sedam udaraca na nizozemski gol. Da su Argentinci pucali i s centra, imati sedam udaraca u 15 minuta je impresivno, pogotovo nakon što su ispustili pobjedu na kraju regularnog dijela.
Svaka utakmica koju je Argentina igrala nakon onog poraza od Saudijske Arabije bila je finale za sebe. Već u utakmici s Meksikom je psihološki ulog bio ogroman, pa opet protiv Poljske nakon što je Messi promašio penal i protiv Australije kad je Emiliano Martínez obranio zicer na samom kraju utakmice. Ali Argentina je učila nositi taj uteg do te mjere da ga je prestala osjećati.
Putem se emocionalnim sazrijevanjem iskristalizirao i taktički dio s Mac Allisterom, Enzom Fernándezom i Juliánom Álvarezom u sastavu. Nijedan od njih nije igrao u početnoj postavi protiv Saudijske Arabije, a dvojica su i utakmicu protiv Meksika započela s klupe. Međutim, Scaloni je slagao mozaik i shvatio je da su to komadići slagalice koji se najbolje slažu oko Messija kao centralne figure.
Argentina je napokon sastavila funkcionalnu momčad oko njega. Bez nekih superzvijezda i s manje velikih imena koja su mu glumila pomoćnike nego ikad do sada, ali komplementarnu i logičnu momčad koja se uvijek mogla osloniti na svoje mehanizme. Ne pretjerano komplicirane i ne dovoljno dobre da sami nose pobjede, ali toliko stabilne da se na njih može osloniti svaki put kad se dogodi kriza i čekati da Messi povuče.
Argentina je momčad koja je rasla i mentalno jačala tijekom turnira. Nosila se s pritiskom i u finalu je djelovala kao momčad kojoj to finale ne nosi dodatni pritisak nego joj je olakšanje biti tu. Momčad koja je prošla svoju katarzu, odstrahovala svoj strah i koja je točno svjesna svoje snage. Moralo se patiti, moralo je boljeti i moralo je biti točno na ovaj način.
Jer to je Argentina.
