Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kiks na kiks

Kako je Sevilla zaustavila Barcelonu i još zakuhala utrku za naslov u La Ligi

Zadnja izmjena: 20. lipnja 2020.

Za razliku od Premier lige u kojoj je jasno da je Liverpool prvak koji svoj naslov može matematički potvrditi već u prvom kolu nastavka prvenstva, kao i od Bundeslige u kojoj je Bayernu trebalo svega nekoliko kola da matematički riješi ono što je svima bilo jasno, pitanje prvaka u La Ligi je još uvijek otvoreno.

Barcelona je u nastavak ušla s dva boda prednosti, ali i s nizom otežavajućih okolnosti na svojoj strani. Za početak, raspored je brutalan i momčad će u 36 dana morati odigrati 11 utakmica. Isto čeka i Real Madrid, ali Barcelona ima stariju jezgru momčadi. Gerard Piqué, Jordi Alba, Sergio Busquets, Ivan Rakitić, Arturo Vidal, Luis Suárez i Lionel Messi su svi redom stariji od 31 godinu i teže će podnositi utakmice svaka tri dana nego Real Madrid u kojem Zinédine Zidane, koji i inače rotira kadar i mnogo koristi mlađe igrače kojima redovito daje šansu, starijih od 31 ima Sergija Ramosa, Marcela, Luku Modrića i Karima Benzemu. Druga stvar je raspored. Dva boda su dobra prednost, ali Barcelona je do kraja na svom rasporedu imala derbi s Atlético Madridom koji je Real već riješio.

Međutim, ova sezona La Lige ionako nije svedena na velike derbije, nego na konstantno izbjegavanje kikseva. Najbolje je to pokazao Real koji je pobijedio Barcelonu u izravnom dvoboju na Bernabéuu, ali je kolo ranije izgubio na gostovanju kod Levantea, a onda i kolo kasnije na gostovanju kod Betisa, tako da ga je pauza stigla u poziciji u kojoj je imao dva boda minusa, iako je uzeo sva tri u derbiju.

Sličnu ranjivost pokazala je i Barcelona koja je na prisilnu pauzu otišla s pet prvenstvenih poraza. To je zanimljiv podatak jer u zadnjih 10 sezona Barça je samo dvaput skupila po pet poraza na uzorku cijele sezone, a ove godine je do petog poraza došla već u 26. kolu.

Napadačka trojka je prilično statična i čeka loptu u međuprostoru, tako da se napad, kad dođe do 30 metara od suparničkog gola, obično zaguši

U takvoj situaciji gdje su i jedni i drugi skloni gubiti bodove, gostovanje Barcelone kod Seville se nametalo kao jedna od ključnih utakmica za eventualno rješavanje prvenstva. Upravo to se i dogodilo, Sevilla i Barcelona su odigrali 0:0, a Real je tako dobio priliku da uhvati vrh tablice.

“Nakon ovoga što smo pokazali u zadnja dva kola, bit će jako teško osvojiti prvenstvo”, izjavio je Piqué nakon utakmice sa Sevillom. “Po onome što sam gledao, Real Madrid će teško prosuti bodove.”

Vezivanje Busquetsa

Koliko je za Barcelonu utakmica bila važna možda najbolje pokazuje to što je Marc-André ter Stegen na kraju utakmice krenuo u napad, pokušavši iskoristiti svoju visinu u skoku prilikom kornera. Iz te perspektive jasno je kako iz Piquéa u dobrom dijelu izjave progovara frustracija i razočaranje nakon utakmice za koju su svi znali da nosi posebnu težinu i da ju je ključno dobiti. Međutim, razočaranje i frustracija ne znače da Piqué ipak nije u pravu i da Barcelona nije odigrala lošu utakmicu.

Prva stvar koju je Julen Lopetegui odlučio napraviti bila je ograničiti Busquetsov utjecaj tako što je za njega zalijepio Ólivera Torresa. Na kraju je Busquets imao 87 točnih dodavanja, 9/12 osvojenih duela i generalno jako dobru utakmicu, ali Sevilla je s Torresom ionako ciljala na nešto sasvim drugo.

Uskim markiranjem Busquetsa u prvoj fazi organizacije napada, Sevilla je uspješno usmjeravala napad prema lijevom boku. Luuk de Jong je položajem tijela odsijecao opciju dodavanja prema Piquéu, Torres je sprječavao Busquetsa da se ponudi Ter Stegenu i da zatvori trokut sa stoperom, a to sve skupa je vodilo tome da je Barcelona morala graditi napad na lijevoj strani, što nije običaj; Barcelona obično voli kreirati preko desne strane jer tu lakše može doći do Messija.

Svrha Sevillina plana bila je, naravno, otežati dolazak lopte do Messija i samim time zakočiti Barcelonu koja je ovisna o tome, ali važan aspekt je bio u tome što su na lijevoj strani Alba i Martin Braithwaite.

Očito je da Braithwaite nema posebnu kvalitetu niti u organizaciji igre niti u driblingu, tako da se Sevilla nije posebno bojala da će joj on naštetiti u pozicijskom napadu. Međutim, on je bio sporedan, ključni zadatak je bio usmjeren na Albu. On je taj koji inače daje širinu na lijevoj strani terena u napadačkoj trećini kad ode visoko, on je ispušni ventil napada i jako dobro surađuje s Messijem koji ga obično gađa dijagonalama iz desnog halfspacea. Vezivanjem Busquetsa u prvoj fazi napada Sevilla je prisilila Albu da ostane nisko kako bi Barcelona mogla izaći iz svoje polovice bez nabijanja lopte, a to je značilo da je Barça često ostajala bez vrlo važne figure u postavljenom napadu. Lopetegui se jednog na toj lijevoj strani nije bojao, a drugog se jest bojao, tako da ga je prisilio da radi nešto u čemu nije posebno opasan.

To što je Alba bio prisiljen spustiti se nisko je uvjetovalo da Barcelona nije mogla razvući Sevillu po punoj širini terena u ranoj fazi napada i pronaći rupe u obrani. To što je momčad kvalitetno usmjeravala izgradnju igre na lijevu stranu omogućavalo je Sevilli da organizira kvalitetnu zonsku obranu na svojoj polovici s dovoljnim brojem igrača iza lopte, a to je opet na vidjelo izvuklo dvije ključne mane u Barceloninom napadu — lošu strukturu u veznom redu i nedovoljno kretanja bez lopte u napadu.

Real Madrid izgleda bolje

I jedno i drugo je problem koji se ponavlja neovisno o trenerima.

Struktura veznog reda je u izravnoj korelaciji s igračkim profilima. Busquets je imao 87 točnih dodavanja, ali njegova se igra često svodila na bezidejno vraćenje lopte oko zone jer Vidal uopće ne traži brzu predaju lopte, dupli pas i igru u ritmu, a Rakitić postavljen na ovu višu poziciju nema brzinu reakcije u gužvi kakvu je nekoć imao Andrés Iniesta i ne može probiti liniju driblingom kada se otvori prilika. Raketa traži priliku za udarac i pokušava na taj način, ali to nije ono što Barcelona traži od svojih veznjaka kako bi igra bila protočna. U isto vrijeme napadačka trojka je prilično statična i čeka loptu u međuprostoru, tako da se napad, kad dođe do 30 metara od suparničkog gola, obično zaguši i obrane nemaju težak zadatak.

Kad Quique Setién uspije iskoristiti Busquetsa kao protiv Mallorce, kada je napravio razliku prebacivanjem težišta i oslobađanjem Messija prije nego što se obrana potpuno formira, onda Barcelona izgleda ubojito. Kad mora igrati protiv duboko postavljenog suparnika, onda je puno sretnije rješenje kombinirati Busquetsa i Rakitića kao protiv Leganesa kada je treći veznjak bio Arthur i kada je na krilu počeo Ansu Fati. Bilo je to daleko od sjajnog, ali na taj način Barcelonina igra barem dobije drugačije konture, bude puno sličnija onome što bi željela igrati i što joj već neko vrijeme ne uspijeva i zbog čega je Piqué u pravu kad kaže da se ne može osvojiti prvenstvo na taj način.

Iako ta izjava govori jako puno o samopouzdanju i povjerenju u vlastitu momčad, Piqué je u krivu s onim dijelom izjave u kojem proglašava prvenstvo gotovim. Real Madrid izgleda bolje i uvjerljivije, ali već u ovom kolu ima gostovanje u San Sebastiánu kod Real Sociedada, do kraja ga čekaju Getafe, Athletic Bilbao i Villarreal. Imajući na umu da su i Real i Barcelona već dovoljno puta pokazali da su ranjivi i da je ovo prvenstvo kikseva, pitanje prvaka La Lige je još uvijek sasvim otvoreno i drastično drugačije od stanja u Bundesligi ili Premier ligi.

Ne propusti top članke