Jedan od ključnih problema Formule 1 proizlazi iz toga što je približavanje savršenstvu prilično dosadna stvar.
Najbolje ekipe teže angažiranju najboljih vozača, onih koji što manje griješe. Usto, kada je momčad na vrhu, pokušava ondje i ostati te nerijetko, s obzirom na bolju startnu poziciju, tijekom sezone čak i povećava inicijalnu prednost. Ukratko, svi teže prema stvaranju nepobjedivog pogona koji će dominirati i u kvalifikacijama i u utrci, ne ostavljajući pritom prostora za ubacivanje ma kojeg nepredvidivog elementa.
Takve dominacije viđali smo u podosta navrata tijekom povijesti Formule 1, a ona kojoj svjedočimo posljednjih sezona u režiji Mercedesa i Lewisa Hamiltona među najintenzivnijim je, stoga i najiritantnijim takvim razdobljima. Uistinu sam znao uživati promatrajući savršenstvo Lewisove izvedbe, čovjek je definitivno dosegao razinu zrelosti na kojoj sam vidio samo nekolicinu vozača u povijesti — ali prosječnom će gledatelju, onome kojeg zanimaju borbe i neizvjesnost, to prije biti iritantno nego dojmljivo.
Ništa ne može tako izmiješati karte kao utrka s promjenjivim vremenskim uvjetima
Možemo pričati o savršenstvu obrane brazilske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1994., kojoj su do finala suparnici uspjeli, ako se dobro sjećam, uputiti samo šest ili sedam udaraca na gol u svim utakmicama zajedno, ali vi ćete pamtiti promašeni penal Roberta Baggija ili suspenziju Diega Maradone s tog prvenstva. Možemo pričati o najboljem tenisu u karijeri Gorana Ivaniševića, usprkos čemu je u tie breaku izgubio prva dva seta finala Wimbledona od još nevjerojatnijeg Petea Samprasa, ali vi ćete pamtiti kako je puknuo u trećem i izgubio 6:0.
Pogreške su naprosto zanimljivije od savršenstva.
A jučer smo vidjeli utrku prepunu pogrešaka, uključujući i dvije Lewisa Hamiltona, čovjeka koji ih iznimno rijetko radi. Nekada im je bio daleko skloniji, ali razina njegove vožnje posljednjih sezona iznimno je visoka te je ovo danas došlo kao poprilično iznenađenje — mada je naknadnim kaznama za druge vozače čak i ušao u zonu bodova. Ne i presedan, viđali smo u više navrata kako vrhunski vozač ulazi u niz pogrešaka; najrecentniji je primjer crno razdoblje Sebastiana Vettela koje je trajalo najmanje godinu dana, od prošle VN Njemačke, mada i raniji nastup u Bakuu nije bio za pamćenje.
Leclerc ima sve
No, velikom vozaču — a Vettel to nedvojbeno jest — ponekad je dovoljan samo jedan sjajan nastup za povratak samopouzdanja i ulazak u visoku formu. A nastup u Njemačkoj bio je sjajan.
Proboj s posljednjeg startnog mjesta — ne izazvanog vlastitom pogreškom, nego tehničkim problemom — do druge pozicije bio je naprosto izvrstan. Različiti su se tipovi guma u raznim dijelovima utrke vrlo različito ponašali, pa je svaki vozač imao boljih i slabijih dijelova nastupa, ali Vettel je sveukupno najmanje oscilirao.
Max Verstappen mnogo je više griješio, od katastrofalnog starta do kasnijeg plesa po stazi, ali izvukao se iz svega, još jednom pokazavši raskoš svog talenta koji ga u kišnim ili promjenjivim okolnostima počinje pretvarati u prvog favorita. Zapravo, ove godine Max vozi osjetno zrelije i pretvara se u uistinu vrhunskog vozača po svakom kriteriju. Nažalost, razina arogancije kojom je i dalje bez premca na gridu, osim možda Kevina Magnussena, teško da će ga ikad učiniti i simpatičnom osobom. Borbe sa Charlesom Leclercom na prethodnim dvjema utrkama najbolja su najava zanimljivosti nadolazećih sezona — malo bi se tko kladio da baš njih dvojica neće uskoro početi obračune i za vozačke naslove.
Leclerc za to, dakako, još mora proći proces sazrijevanja. Ovog je vikenda, ne prvi puta ove sezone, bio najbrži vozač na gridu, ali to nije uzmogao i materijalizirati. Završio je u ogradi i upropastio utrku koja je u tom trenutku (mada se još štošta moglo promijeniti do kraja) činila dobivenom. Nije to ništa čudno, mnogo smo puta gledali takve situacije, dolazak na sam vrh je težak, ali vozač iz Monaka ima sve potrebno da u tome uspije.
Valterri Bottas također je prokockao veliku šansu, izlijetanjem na istom mjestu. I dalje je drugi u poretku, ali teško da će mu Hamilton davati još mnogo prilika poput ove i prosipati bodove. Za zelenim stolom osvojeni bodovi podigli su njegov niz na 23 uzastopne utrke u bodovima, samo 10 manje od rekorda, koji drži — on sam. Kako god, Mercedesov 200. nastup u Formuli 1, pred domaćom publikom, onaj koji im je vjerojatno značio najviše od svih utrka ove sezone, završio je fijaskom.
Sjena na startu
Zanimljivo je da je i Maxu ovo bila 20. uzastopna završnica u bodovima, usprkos svim bliskim kontaktima koje je imao s drugim vozačima u tom periodu. Njegov momčadski kolega Pierre Gasly od ove će utrke upamtiti samo finu četvrtu poziciju u kvalifikacijama; u utrkama i dalje ostavlja dojam da naprosto nije dovoljno dobar za mjesto u jednoj od tri vodeće momčadi.
A momci iz momčadi Toro Rosso opasno mu dašću za vrat, pogotovo nakon današnjeg nastupa.
Od 2016. do danas nitko izvan prvih triju ekipe nije uspio pobijediti u nekoj utrci, pa čak niti doći do drugog mjesta. U samo šest navrata pojavljivali su se na postolju, od toga triput Sergio Pérez. Jednom Bottas, u tada još dobrom Williamsu, jednom u istoj momčadi Lance Stroll, koji je i sada na Hockenheimu bio blizu: završio je četvrti, a nekoliko krugova prije kraja nakratko čak i poveo utrku. No, do mjesta na postolju je, treći put u karijeri, došao Daniil Kvjat.
Rus je propustio priliku u Red Bullu 2015.-2016., a nakon što je potkraj sljedeće sezone izbačen iz momčadi i pauzirao lani, malo tko je očekivao uspješan povratak. No, dosad je prilično redovno završavao u bodovima, a u Njemačkoj, u utrci voženoj u danu nakon što je dobio kćer, uzeo ponuđeno i donio drugo postolje u povijesti za Toro Rosso, prvi put nakon senzacionalne Vettelove pobjede u Monzi davne 2008. Realno, nisu ni on ni Stroll učinili ništa spektakularno, samo su odabrali pravi trenutak za prelazak na slickove i to ih je lansiralo u vrh. Kvjatov momčadski kolega Alexander Albon tijekom većeg dijela utrke bio je impresivniji, ali prekasno je promijenio gume i završio iza. Svakako, obojica vozača Red Bullove B momčadi sve otvorenije pogledavaju prema Gaslyevu sjedalu.
Od ostatka, vrijedi spomenuti da je Nico Hülkenberg izgledao odlično do izlijetanja i činilo se da bi napokon mogao biti na pragu velikog rezultata koji ga nekako zaobilazi čitavu karijeru. Dvojac Alfa Romea impresivno je startao i čitavo vrijeme utrke bio dobar, ali naknadno je penaliziran jer je utvrđeno da njihova spojka sadrži elemente strogo zabranjene kontrole proklizavanja pri kretanju s mjesta, što onda baca sjenu na taj start.
Priroda donijela uzbuđenje
Zapravo, ako je točno obrazloženje kazne, onda nažalost i opet mogu zaključiti da je današnja Formula 1 lakrdija. Ilegalni bolid ni u kojem slučaju ne bi trebao značiti dodavanje vremena na kraju utrke, nego samo i isključivo diskvalifikaciju i brisanje plasmana. Alfa Romeo je najavio da će se žaliti na izrečenu kaznu, tako da nije nemoguće ni da dođe do nekog naknadnog prekrajanja rezultata.
U čitavoj toj gunguli na kraju je na 10. mjesto promoviran Robert Kubica. Nije to samo prvi Williamsov bod ove sezone, nego i obaranje jednog od najstarijih rekorda u povijesti Formule 1. Poljak se našao u krugu osvajača bodova nakon osam godina, osam mjeseci i 14 dana! Dosadašnji je rekorder bio Lucien Bianchi, koji je trećim mjestom za Cooper u Monaku 1968. osvojio bodove nakon sedam godina, 11 mjeseci i sedam dana. Čestitke Robertu, mada je sigurno i on sam želio do boda doći na stazi, a ne ovako…
Odavno znamo da ništa ne može tako izmiješati karte kao utrka s promjenjivim vremenskim uvjetima, koji potiču momčadi na različite strategije. Vozači su po pet ili šest puta išli u boks, birali posve različite strategije, u nekim slučajevima i posve pogrešno, pa to kasnije ispravljali… Priroda se pobrinula za taj dio, a klasična trkaća staza, na kojoj se izlijetalo barem dijelom u šljunak, ne oprašta lako pogreške. To su ključni razlozi zašto je ova utrka pred ekrane prikovala i mnoge od onih koji Formulu 1 prate sporadično, a ne samo nas redovne manijake.
Veliki irski pilot John Watson svojedobno je predlagao da se dijelovi staza ciljano polijevaju vodom, kako bismo na svakoj utrci dobili promjenjive uvjete i pojačali zanimljivost, ali to je odbijeno i od struke i od publike kao još jedno besmisleno umjetno povećanje zanimljivosti. Škrgutali smo zubima i na DRS, pa smo ga na kraju ipak prihvatili… Takvo što, naravno, ne bi riješilo suštinske probleme ovog sporta, postoje druge stvari koje je mnogo bitnije mijenjati.
No, lijepo je povremeno se prisjetiti kako sjajne i uzbudljive utrke mogu biti i zašto Formula 1 ostaje toliko jedinstvena i zanimljiva. Ako već uništavamo planet klimatskim promjenama, nadam se da će one barem donijeti i više ovakvih, kišnih trkaćih vikenda.
