Taj čovjek je Andrej Plenković.

Hrvatski nogomet na svojoj upravljačkoj razini nije demokracija u kojoj ima prostora za drugačija mišljenja. HNS-ov Izvršni odbor sve važne odluke, pa tako i onu o potpori predsjedniku Davoru Šukeru za novi mandat, donosi jednoglasno; u tome ima i gotovo punu podršku županijskih saveza, a imat će je i dalje bez obzira na promjene Zakona o sportu. To je feudalni sustav koji kroz mrežu vazalskih odnosa ostvaruje ono što mu je primarna svrha, a to je zaštita svoje vlasti, moći i partikularnih interesa.

I kao što je feudalnim vladarima bio potreban pakt s crkvom, odnosno njen blagoslov kako bi zadržali status quo i nesmetano tlačili kmetove, tako je vladarima hrvatskog nogometa potreban blagoslov vladajuće partije da bi održavali svoj truli, hermetični sustav, umočen u korupciju i kriminal.

Zaštita s vrha, naravno, ne dolazi besplatno nego ju je potrebno plaćati – ako ničim drugim, onda barem lojalnošću. To, dakako, počinje na županijskoj razini; želite li biti nogometni dužnosnik s nekakvim utjecajem, morate imati odgovarajuću stranačku iskaznicu i(li) potporu partije, jer na županijskim skupštinama glasa se po stranačkoj liniji, a znamo i iz primjera u drugim društvenim sferama koliko je HDZ-ov uhljebnički ‘ruka-ruku-mije’ sustav učinkovit i discipliniran po pitanju glasovanja.

HDZ oduvijek kontrolira savez. U svakom danom trenutku od nezavisnosti naovamo je HNS-ov Izvršni odbor bio sastavljen pretežno, ako ne i gotovo isključivo od HDZ-ovih kadrova, članova i simpatizera.

Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Mario Stanić i Goran Vlaović ovih će se dana puno pojavljivati po medijima, govorit će – nadajmo se, konkretnije nego dosad – o svojim idejama i programu, možda će se odvažiti i žešće nego dosad kritizirati rad aktualnog vodstva saveza. Ali sve će im to biti uzalud jer, bez obzira što rekli i kakve ideje imali, oni sami po sebi naprosto neće moći skupiti potporu dovoljnog broja županijskih saveza da bi Šimić dospio do HNS-ove skupštine kao službeni kandidat.

Hrvatski nogomet nije demokracija i u njemu se ne glasa za onoga tko je popularniji ili ima bolji program. Da je tako, Šuker i cijela Mamićeva klika odavno bi bili na marginama. Do promjena je jedino moguće doći izravnim nalogom s vrha.

Dva su scenarija za to, od kojih je jedan posve nerealan.

Taj prvi je kad bi aktualni hrvatski nogometni reprezentativci imali muda – i kad bi im bilo dovoljno stalo do toga – ujedinjeno istupiti i reći da su za promjene u savezu. U tom slučaju ne bi bilo nikakve šanse da vladajuća klika u prosincu pobijedi na izborima za vodstvo HNS-a – čak i ako ne bi napravila časnu stvar (a ne bi) i povukla se, za to bi se u ime nacionalnog jedinstva pobrinuo HDZ, koji je i dosad nalagao županijskim savezima kako će glasati.

Ako Šuker pobijedi na izborima za HNS-ova predsjednika, onda nemojte prstom upirati u njega niti u Mamića. Uperite ga u Plenkovića, jer on će za to biti odgovoran

Igrači nisu glupi i bolje od svih nas znaju što se zapravo događa, a svjesni su i toga da je u njihovim rukama ogromna realna moć – osobito u ovom trenutku kada su osigurali plasman na Svjetsko prvenstvo i kada sve do lipnja iduće godine nemaju natjecateljskih utakmica niti straha da bi neki takav istup paralizirao funkcioniranje reprezentacije. Tim bi potezom sasvim sigurno vratili podršku i simpatije velike većine otuđenih navijača i postali heroji.

Naravno, to se neće dogoditi – jer više njih opterećeno je nekom vrstom osobnog duga ili ucjene u odnosu s nogometnim vladarima kojima su služili kao bankomati, što se jasno pokazalo na zaboravljivim sudskim svjedočenjima Luke Modrića i Dejana Lovrena.

Drugi scenarij bio bi da premijer Plenković jasno i nedvosmisleno javno istupi i kaže kako (više) ne podržava aktualno vodstvo HNS-a. Ne bi morao napraviti ništa više niti konkretnije od toga, pogotovo ne nešto što bi se u UEFA-i i FIFA-i moglo licemjerno protumačiti kao miješanje politike u nogomet (licemjerno jer ona ga i sad u potpunosti kontrolira); time bi poslao dovoljno jasnu poruku kako na županijske razine, tako i na HNS-ovu skupštinu, da je promjena nužna i da ljudima koji na dnevnoj bazi štete hrvatskom nogometu time što otuđuju ogromni dio javnosti nije više mjesto u vodstvu saveza.

Učinke takvog istupa vidjeli bismo instantno već na skupštinama županijskih saveza. Ako bi se netko drznuo usprotiviti službenom stavu premijera i predsjednika stranke, riskirao bi prijeki stranački sud i neslavni kraj svoje političko-poslušničke karijere.

I nemojte se zavaravati – i šutnja je blagoslov, jer bila je to i svih ovih godina.

Ako se premijer ogradi od problema i odbije javno izraziti svoje mišljenje, to će samo značiti da i dalje podržava Mamića i Šukera. Samo on, i samo jasno izraženim stavom može otvoriti put promjenama.

Nogomet, naravno, nije najbitnija stvar na svijetu niti je, realno, među najvećim problemima današnje Hrvatske. Ali jest i oduvijek je bio ogledalo društva u kojem se mnogi drugi problemi ogledaju na ponekad karikirane načine. On je također i problem koji je – iz perspektive populističke politike – možda i najlakše riješiti. Potreban je doslovno samo jedan državnički istup da bi stvari već uhodanim automatizmom krenule u suprotnom smjeru. Ne znači to da bi samo promjenom vodstva u hrvatskom nogometu potekli med i mlijeko, ali je sasvim izvjesno da bi takav potez naišao na masovno odobravanje i učinio jako puno da prebriše neke od zlonamjerno potenciranih i većinom izmišljenih podjela u društvu.

Sve što premijer sada treba učiniti jest procijeniti donosi li mu veza s kriminogenim miljeom HNS-a i njegova – pa barem i prešutna – potpora Šukeru više štete ili koristi. I koliko god se nama činilo da je odgovor na to brutalno jednostavan, mi ne znamo na koje se sve načine može kupiti zaštita vladajuće politike; ne napravi li ono što se iz naše perspektive čini lakim i jednostavnim, to će samo značiti da se neke puno ozbiljnije stvari događaju iza kulisa. Ako Šuker pobijedi na izborima za HNS-ova predsjednika, onda nemojte prstom upirati u njega niti u Mamića. Uperite ga u Plenkovića, jer on će za to biti odgovoran.

Gospodine Plenkoviću, vi ste ključni igrač; vi ste Luka Modrić ove utakmice i samo vi je svojom čuvenom predasistencijom možete riješiti. Lopta je sada u Vašim nogama, gospodine Plenkoviću.

Što ćete učiniti s njom?