Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kloppove pčele i Pepovi leptiri

Analiza: Kako je Liverpool dobio City i odmaglio mu na vrhu ljestvice

Zadnja izmjena: 12. studenoga 2019.

Bobby Madley je umirovljeni sudac s petogodišnjim iskustvom dijeljenja pravde na utakmicama elitne razine engleskog nogometa. Prije nego što ga je premierligaška sudačka organizacija odlučila otpustiti zbog uvredljivog komenatara na društvenim mrežima upućenog dječaku sa invaliditetom — radi kojeg je, između ostalog, dobivao i prijetnje smrću te bio prisiljen preseliti se s obitelji u Norvešku — dvije godine je sudio i utakmice pod FIFA-in okriljem. Dakle, bez obzira što se radi o bezosjećajnom idiotu, Madley je više nego kompetentan komentirati suđenje.

Prije tri dana na Twitteru mu je postavljeno pitanje zbog kojeg je, prema vlastitom priznanju, u potrazi za odgovorom morao konzultirati neka od najiskusnijih sudačkih imena u svjetskom nogometu. Sasvim neočivano, odgovor koji je dobio pomogao je dobrom dijelu javnosti pri shvaćanju procesa donošenja odluke njegova bivšeg kolege Michaela Olivera kod Liverpoolova vodećeg gola na Anfieldu protiv Manchester Cityja.

Stav međunarodne sudačke organizacije, koju je Madley između ostalih kontaktirao ovim povodom, a koji se igrom slučaja poklopio sa spornom situacijom s Anfielda, jest da u slučaju nenamjernog igranja rukom obrambenog igrača u šesnaestercu nakon kojeg uslijedi kontranapad koji završi golom, gol treba biti priznat. Dalje objašnjavaju da je cilj izmjene originalnog pravilnika ništa više do sprječavanje postizanja ili direktnog asistiranja gola rukom.

Ova priča pokazuje koliko je novi pravilnik potpomognut VAR-om zbunjujući i otvoren za različite interpretacije, čak i za ljude koji su u jednom trenutku svog života dogurali do vrha piramide. Ako ste digli obrve na Oliverovu (spornu) odluku, niste jedini. Madley je prije objavljivanja odgovora na postavljeno pitanje anketirao svoje pratitelje ponudivši četiri moguća ishoda i tek 54 posto njih je ispravno odgovorilo. Bivši sudac Premier lige nije bio među njima.

Čak i kada je mijenjao, Guardiola je to radio kozmetički. Klopp je napravio sve da zaštiti prednost i pobjegne na devet bodova razlike

Drugi Liverpoolov gol je tek nešto manje kontroverzan. Je li Mohamed Salah bio u zaleđu ili ne, apsolutno je svejedno, gol je morao biti priznat. Pri tome ovo kažem kao osoba odrasla slaveći uspjehe Sir Alexa Fergusona i pristaša VAR-a od njegovih prvih nagovještaja.

Tehnologija značajno smanjuje broj pogrešnih odluka i pomaže nogometu da bude pravedniji. Par sekundi euforije koje plaćamo kao cijenu čini se poštenom pogodbom. Međutim suludo je očekivati da ćemo zahvaljujući tehnologiji dobiti savršeno suđenje. Ne uzimajući u obzir pravilnik otvoren za različite interpretacije, slobodnu sudačku procjenu i, u slučaju Premier lige, nepostojanje jasne definicije kada nešto postaje dovoljno “jasno i očigledno” da bi se VAR umiješao, tehnologija ni sama po sebi nije savršena.

Savršeni spoj

Idemo iz krajnosti u krajnost i postajemo bizarni, silujući je u toj mjeri da nam više ni usporena snimka nije dovoljan za procjenu. Tražimo pomoć u trigonometriji, razlažemo igrače na komponente poput kakvog studenta strojarstva koji se prvi put susreće sa statičkim proračunima. Tješimo se da je takav proces neophodan — jer zaleđe je zaleđe, makar bilo i milimetarsko, ali možemo li sebi bez grižnje savjesti garantirati da pred očima imamo pravi kadar, baš onaj trenutak kad je lopta napustila nogu igrača koji je asistirao sporni pogodak? Možda smo do milimetra koji je doveo do odluke došli milisekundu prekasno. Iz tog razloga moramo prestati biti bizarni i dopustiti sivu zonu radi dobrobiti nogometa.

I sve ovo se događa na najvećoj nogometnoj pozornici, u utakmici godine u koju su uprte sve oči svijeta i u kojoj bismo u idealnim okolnostima trebali pričati o tome kako je Liverpool izrastao u kompletnu momčad koja je sposobna u intervalima sakriti loptu najvećem konkurentu i uzastopnom prvaku Premier lige koji je navikao na monopolizaciju posjeda, momčadi koja je u prethodne dvije sezone osvojila 198 bodova i na travnjaku postavila neuporedivo više pitanja nego što je dobila odgovora. “Thank you so much!

Dok je Pep Guardiola bijesnio zbog sudačkih odluka, menadžer domaće momčadi Jürgen Klopp posvetio se nogometu.

“Ne možete igrati onako kako Manchester City igra, to nema smisla”, rekao je. “Oni su definitivno najbolji na svijetu u onome što rade. Pokušali smo nametnuti svoj stil igre, iako s divljim početkom utakmice nismo imali toliko veze. Presing ovdje, presing tamo, bez mnogo čistih lopti. Kaos uzrokovan pretjeranom željom i važnosti utakmice!”

A tamo gdje je kaos, već smo naučili da postoji samo jedan gospodar. Poput Kloppa, i Guardiola bira riječi kada govori o svom rivalu. Španjolac je davno prestao kriti oduševljenje ekipama svog njemačkog kolege. U spoju brzine i načina na koji koriste svaki pedalj nebranjenog terena, Cityjev trener vidi razloge zbog kojih je Klopp najbolji trener za publiku.

Jedan želi plesati kao leptir, drugi ubadati kao pčela. To ih čini savršenim spojem.

Brutalno kažnjavanje

U želji da njegov City zapleše i na Anfieldu, Guardiola je okrenuo svoju standardnu postavku u veznom redu, onu s jednim zadnjim veznim ispred kojeg igraju dvije lažne osmice, u to da su Rodri i İlkay Gündoğan zaigrali iza Kevina De Bruynea. Bez obzira na nastalo ludilo, gosti su dominirali otvaranjem utakmice; no, kao i toliko puta dosad, završili su izbodeni.

Liverpool je poveo Fabinhovim golom nakon što je prvi put organizirano prešao na suparničku polovicu i pokazao da se vrag krije u detaljima. Svedeni na igru u tranziciji, Rodri i Gündoğan nisu elitni igrači i netko koga želite da štiti zadnju liniju. Suviše koncentrirani na Liverpoolov napadački trio, nakon užasne intervencije u šesnaestercu, propustili su i izaći u blok Brazilcu. Prilika za neometan udarac sa 20-ak metara na ovoj razini se skupo plaća.

Ako je prvi Liverpoolov gol plod vezanih pogrešaka Cityjevih igrača, drugi je pokazatelj koliko je individualno moćna postala domaća momčad. Guardiola je mijenjajući sistem igre iz 4-3-3 u 4-2-3-1 pokušao pronaći rješenje za Trenta Alexander-Arnolda i Andyja Robertsona. Već smo pisali o značaju i ulozi Liverpoolovih bekova u kreaciji napada njihove ekipe. Guardiolin pokušaj da ih uštopa dodavanjem još jednog igrača prvoj liniji Cityjeve obrane nije uspio. Ako želite igrati presing, morate skupiti teren, morate biti agresivni i nadati se da suparnik nije u ritmu u kojem mu može odoljeti. City je pao na posljednjoj stavci. Guardiolini su igrači ispred sebe imali suparnike koji su sposobni u djeliću sekunde donijeti odluku kome predati loptu i okrenuti teren, pogađajući dijagonalu čak i slabijom nogom.

U situaciji prikazanoj iznad ne postoji očigledan problem sa Cityjevim presingom. Izlazak na suparnilku zadnju liniju praćen je podizanjem obrane kojim je smanjen prostor između linija. Rodrijevo dublje pozicioniranje u odnosu na ostatak veznog reda omogućava mu da korigira eventualne propuste u preuzimanju suigrača ispred sebe i onemogućava Liverpool da jednim dodavanjem izbaci kompletan suparnički vezni red. Međutim, Alexander-Arnold radi ono što igrajući presing ne smijete dopustiti, dijagonalom za Robertsona izbacuje kompletnu ekipu i stavlja lijevog beka u situaciju da napadne suparničku dubinu.

City je još jednom brutalno kažnjen prije nego što je Guardiola odlučio mijenjati.

Aut duboko na suparničkoj polovici Sadio Mané je nakon centaršuta Jordana Hendersona pretvorio u pogodak, dovodeći u pitanje Guardiolino uvrštavanje Angeliña u početnu postavu, s obzirom na to da je kao razlog izostanaka Benjamina Mendyja navedena taktička odluka. Mladi lijevi bek je skupio svega 152 premierligaške minute prije gostovanja na Anfieldu. Čak i kada je mijenjao, Guardiola je to radio kozmetički, zadovoljavajući se uvođenjem Gabriela Jesusa umjesto Sergija Agüero. Za razliku od njega, Klopp je napravio sve da zaštiti prednost i pobjegne na devet bodova razlike. Prvo je Hendersona zamijenio Jamesom Milnerom, a onda je Alex Oxlade-Chamberlain ušao umjesto Bobbyja Firmina, mijenjajući formaciju iz 4-3-3 u 4-4-2.

“Tri do šest bodova se da nadoknaditi, odu li na devet, to je to. Doviđenja”, analizirao je prije utakmice Jose Mourinho potencijalni razvoj situacije u Premier ligi. Za Kloppove pčele koje su izrasle u najkompletniju momčad u Engleskoj to je divna vijest. Nastave li ubadati kao sinoć, 30 godina dugom postu konačno će doći kraj.

loading...
Ne propusti top članke