Nije potrebno mnogo za zapaliti atmosferu u kultnom Madison Square Gardenu. Ponekad je dovoljna šibica koja će se rasplamsati u požar euforije.
New York Knicks su nedavno ostvarili niz od devet uzastopnih pobjeda, što je njihova najdulja pobjednička serija od 2013. Niz je započeo nakon tradea s Portlandom dolaskom Josha Harta, svestranog i radišnog igrača kao homage ratobornim Njujorčanima iz 1990-ih. I doista, lako je zavoljeti nekoga neumorne energije i požrtvovnog pristupa. Odlike su to koje možda najbolje opisuju momčad Toma Thibodeaua.
Trener Knicksa otvorio je sezonu na vrućoj stolici. Kad god se činilo da je na pravom putu da dobije utakmicu ili dvije, stvari bi krenule nizbrdo. Neki su igrači nadmašili očekivanja, ali nekoliko njih izgledalo je kao da se ne uklapa u sistem. New York nije uspijevao dobro braniti, šutirati i sastaviti uravnotežene petorke. S obzirom na to da je Jalen Brunson brzo preuzeo kormilo u svoje ruke, a da je prije toga specifičnost Juliusa Randlea bila često zadržavanje lopte, netko je morao odrađivati prljavi posao. Thibodeau su bili potrebni igrači koji će se kretati i postavljati blokove bez lopte, kao i zabijati otvorene trice. Međutim, u prvih 30 utakmica šut za tri poena bio je na 30 posto i nešto se trebalo poduzeti.
Prekretnica je bio težak poraz od Dallasa početkom prosinca, poslije kojega je Thibodeau zaključio da mu je dosta. Derrick Rose i Cam Reddish zaleđeni su na klupi, a povećane su role Immanuela Quickleyja, Quentina Grimesa i Milesa McBridea. Neke se trebalo istrpjeti — poput RJ Barretta, koji je u prvih 16 utakmica bio na 39 posto šuta iz igre i 25 posto za tri, ali ne možeš potpuno izbaciti iz rotacije nekoga tko je u svakoj od prve tri sezone napravio skok i među vodećima je po broju odigranih minuta. Broj igrača u rotaciji sveden je na devet i Knicksi su odgovorili utakmicom sezone, pobijedivši Cleveland 92:81.
Da bi postali kandidat za naslov nedostaje im treća zvijezda, ali to je ogroman napredak u odnosu na mediokritetstvo i redovito propuštanje playoffa
Ponekad je potrebno vući teže poteze, odlučiti se što je najbolje za momčad i držati se toga, bez obzira na to što neće svi biti oduševljeni time. To i jest uloga trenera. I to je očito bila iskra koju su Knicksi trebali, jer otad su legitimna playoff momčad.
Thibodeau se zadržao na istom broju igrača u rotaciji, samo je nakon prijelaznog roka Hart zamijenio McBridea, koji sada povremeno uskače prilikom ozljeda. U tom je periodu njihov omjer pobjeda i poraza 30-17, imaju treći najbolji ofenzivni rejting i deveti defenzivni, koji bi vjerojatno bio i veći da Mitchell Robinson nije doživio prijelom desnog palca. Gledajući samo seriju od devet pobjeda, zabijali su 124,6 poena na 100 posjeda lopte uz 51 posto šuta iz igre i 40 posto za tri. Naravno da to nije bilo održivo, jer već su u narednim utakmicama, još bez Brunsona, počeli padati. Međutim, Knicksi nisu izgradili svoj napad samo na šutu. Općenito su tek 23. po efektivnom šutu iz igre, ali njihov kostur su čimbenici poput ofenzivnog skoka (drugi u ligi), malog broja izgubljenih lopti i stope slobodnih bacanja.
Ubojiti Brunson
Nema sumnje da su potpisom Brunsona dobili prvu opciju u napadu i time rasteretili Randlea.
Za razliku od prošle sezone, kada je Randle mnogo više morao inicirati u napadu, sada može igrati od lopte i uzimati više otvorenih šutova iz spot-upa. Ove sezone samo četvorica igrača postižu više poena iz tih pozicija: Mikal Bridges, Michael Porter Jr., Jerami Grant i Tim Hardaway Jr. Veće prilagodbe je napravio u boljem prepoznavanju udvajanja, strane pomoći i kvalitetnije ciljanje mismatcheva, čemu prethode jednostavne ball-screen akcije koje katkad za rezultat imaju traženje dvostrukog preuzimanja.
Napadački Brunson i Randle imaju daleko najveću potrošnju i pretežito sami kreiraju poene, a obojica mogu napadati iz driblinga. Randle je posebno neugodan za čuvanje, zbog svoje fizionomije zna biti prava napast. Zadržao je broj posjeda u izolaciji, u čemu je u top 10 po poenima, ali uz Brunsona se neke njegove mane anuliraju. To se dobro vidjelo u zadnjim utakmicama Knicksa bez bivšeg Dallasova igrača. U svim clutch minutama imao je izgubljene lopte i/ili nerezonske šutove. Da mu je Jimmy Butler malo jače izbio loptu, ne bi bio imao ni pobjednički koš protiv Miamija.
To su Knicksi. Mogu uništiti suparnika svojim bully ballom i sporim ritmom (27. po paceu) ili pokopati sami sebe lošom selekcijom šuta i ispadanjem u obrani kao protiv Sacramenta ili Clippersa. Primjerice, u porazu od Kingsa vidjeli smo nisku petorku Mikea Browna s Treyom Lylesom na pet, na što je Thibodeau odgovorio s Randleom na centru. Malik Monk je u tim minutama razorio Randlea u switchu, isključivo tražeći njega u obrani. S druge strane, dvostruki All-Star može izvući nemoguće koševe i kad ga ide šut, automatski i drugi više dolaze do izražaja, jer tada se obrane znaju prilagođavati udvajanjem.
Thibsova momčad bazira svoju igru na ulazima (druga iza Oklahome), u čemu prednjači novopridošli Brunson, koji je nevjerojatno efikasan na 1,5 do tri metra od koša. U tom području uzima najviše šutova u NBA-u (4,3 po utakmici), ispred Luke Dončića i Bama Adebaya. I to s 50 posto učinkovitosti.
Kako dolazi do tih situacija? Jedna od opcija je pick and roll na strani s Robinsonom, prilikom kojega nema šutera u korneru, što otvara prostor. Slično igra i s Randleom, samo što ovaj potonji ne rola prema košu, nego se otvara na trici i time odvlači obrambenog igrača stvarajući mismatch. Brunson je ove sezone ubojit u napadanju reketa, sedmi je po broju poena iz pick and rolla (9,4) i šesti po učinku iz prodora (11,8). Toliko je siguran u sebe da će odigrati i leđima jedan-na-jedan protiv Butlera.
Zarazna energija
Druga varijanta otvaranja koridora prema košu je akcija stagger screen nakon koje može uslijediti uručivanje iz driblinga. Na primjer, Barrett redovito dolazi iz desnog kornera, prima loptu iz uručivanja i nakon toga igra pick and roll s Robinsonom, tako da može napadati na lijevu ruku u sredinu.
Znaju zavrtjeti i akciju pistol, koja za cilj ima otvoreni šut ili prodor u ranoj fazi napada. Djeluje dobro jer je jednostavno, ali teško je za braniti jer nema pametne akcije ugrađene u sam set. Najčešće se referira na playmakera i krilo s post igračem na vrhu. Brunson tu može driblati prema Grimesu ili Hartu i odigrati hand-off, ali i pričekati flare ili ball-screen Randlea koji ostaje kao prijetnja na trici.
Dobar dio toga ne bi bio moguć bez igrača koji postavljaju blokove. Osim Robinsona kao osnove u njihovoj pick and roll igri, Knicksi su dolaskom Harta dobili novu dimenziju u napadu.
Vidjeli smo kako zna signalizirati Brunsonu postavljanje bloka prema bočnoj liniji da bi se otvorilo dodavanje na tricu i često sudjeluje u gore navedenim akcijama kao screener. Zbog iznimnih skakačkih sposobnosti za svoju poziciju, diže tempo i donosi poene iz tranzicije. Također, na prosjeku je od 58 posto šuta iz spot-upa, što je drugi najbolji učinak kod igrača koji uzimaju minimalno dva takva pokušaja, iza Kevina Duranta.
Hart Knicksima ne donosi samo raznolikost u napadu. Može odigrati odličnu obranu na lopti, kao što je pokazao protiv Netsa kada je čuvao Spencera Dinwiddieja, pri čemu obrana ni ne razmišlja o pomaganju, ostavljajući ga samoga. U stanju je zadržati neke od najboljih izolacijskih igrača u ligi, kao i rotirati na visokog igrača pod koš i zatvoriti closeout. Uostalom, dio je svih najefikasnijih petorki Knicksa. Postava Brunson, Quickley, Hart, Randle i Isaiah Hartenstein ima najbolji ofenzivni rejting (132,8), postotak skoka i efektivnog šuta kada je zajedno na terenu. K tome, Knikcsima je u tim utakmicama omjer 7-1.
No, to nije sve.
Petorka koja je donosi plodove kada krenu rotacije je Quickley, Hart, Barrett, Obi Toppin i Hartenstein. Ta je jedinica napravila najveću seriju protiv Bostona u četvrtoj četvrtini (12-2). U 12 zajedničkih nastupa ostvarila je drugi najbolji defenzivni rejting momčadi (97,9), a New York je dobio devet utakmica. Quickley je ovdje njihov forte. On diktira tempo s klupe — bilo dalekometnim pull-upom, zakucavanjem ili nekim defenzivnim posjedom; ukratko, zaraznom energijom. Izrastao je u kandidata za najboljeg šestog igrača. Jako je dobar branič na lopti, kao naposljetku i Grimes, koji se izvrsno uklapa svojim pristupom; zadovoljava se s malim brojem šutova, a intenzitet obrane radi njega ne pada.
Poželjna destinacija
Često znamo reći kako se bez obrane ne osvajaju naslovi, a Thibodeau je svoju izgradio braneći reket i dopuštajući velik broj trica. Knicksi su 29. po broju dopuštenih trica po utakmici, ali četvrti su po postotku koji suparnici zabijaju protiv njih (34,6 posto). Ukupno gledajući, samo Memphis i Milwaukee svode suparnike na lošiji postotak šuta iz igre.
Jedan od razloga za to je taj što u Robinsonu imaju elitnu zaštitu obruča. Njegov zadatak je čuvati leđa prvoj liniji obrane i zbog toga New York uz Miami prima najmanje poena iz reketa (45,6). Drugi uzrok obrambenog pomaka je veći broj igrača na koji se momčad oslanja u individualnoj obrani te kontrola izgubljenih lopti — u top 5 je po poenima primljenim iz tranzicije.
New York još nije spreman igrati finale konferencije, na što čeka od 2000. i poraza od Indiane. Nije nemoguće, ali to bi definitivno bilo iznenađenje, a za takav podvig morat će preko Bostona ili Milwaukeeja. Međutim, momčad je to koja će vam svaku utakmicu pokušati omesti planove. To je minimum koji zahtjeva igranje pred publikom u Madisonu. Napad Knicksa je u godinu dana skočio s 23. na peto mjesto i jedna je od ljepših priča aktualne sezone.
Zahvaljujući dobrim dijelom i Randleu, čija karijera u Knicksima spada među čudnije. Bio je prosječan u svojoj prvoj godini, zatim je osvojio nagradu za igrača koji je najviše napredovao i izborio mjesto u drugoj All-NBA petorci. Prošle je sezone mnoge frustrirao i posvađao se s navijačima. A ove godine bolji je nego ikad i svaku večer od publike dobiva skandiranje “M-V-P”. O njemu i Brunsonu ovise dometi Knicksa.
Da bi postali kandidat za naslov nedostaje im treća zvijezda, ali to je ogroman napredak u odnosu na mediokritetstvo i redovito propuštanje playoffa. Napokon su se pozicionirali kao ekipa koje može biti poželjna destinacija za superstara.
