Knicksi su u free agencyju i ovaj put uspjeli privući pozornost. Franšiza poznata po neodgovornom trošenju novca potpisala je s 26-godišnjim Jalenom Brunsonom, dojučerašnjim bekom Mavericksa, četverogodišnji ugovor vrijedan čak 104 milijuna dolara. Knicksi kao Knicksi, ovim su potezom podignuli obrve svih promatrača koji su ostali zatečeni i s pitanjem je li im Brunson doista bio potreban.
On je bio njihova velika želja. U draft večeri Knicksi su se riješili ugovora Kembe Walkera i poslali ga u Pistonse, a kasnije su pred otvaranje ljetne tržnice u tradeu s istom ekipom uspjeli osloboditi salary cap, tako da su put Detroita poslali Nerlensa Noela i Aleca Burksa. Kolika je Brunson bio želja Knicksa govori i to da su se u ovim poslovima riješili i picka prve runde i četiriju pickova druge runde. Ovo sve ukazuje na to da je Brunson možda doista bio potreban Knicksima.
New York je franšiza koja godinama vapi za poštenim playmakerom. U zadnjih desetak godina na jedinici se ondje izmijenio nevjerojatan skup imena: Ray Felton, Pablo Prigioni, Jose Calderon, Chris Duhon, Elfrid Payton, Toney Douglas i brojni drugi, mahom ulozi nedorasli igrači. I u zadnjoj sezoni, koju su okončali bez playoffa, igrač koji je najviše igrao na playu za Knickse bio je Burks, nominalni bek šuter ili krilo. Konačno, New Yorku je trebalo talenta na rosteru, a u Brunsonu je to dobio. Klasa slobodnih igrača ovog ljeta nije nudila baš previše velikih imena, dapače; tako da su Knicksi uzeli jednog od boljih dostupnih free agenata.
Ovih 26 milijuna godišnje može izgledati previše, ali valja znati da ih je Brunson dobio nakon vrlo uspješno odrađenog playoffa u kojem je Dallas igrao finale konferencije.
Brunson nije superstar, ali želi igrati za Knickse i najbolji je od slobodnih igrača koje su mogli dovesti
U playoffu je ubacivao 21,6 poena uz 4,6 skokova, 3,7 asista i true shooting percentage od 58 posto. U tom istom playoffu direktno je nadigrao vrlo moćne bekovske linije. Prvo protiv Jazza, Donovana Mitchella i Mikea Conleyja, a onda protiv Sunsa, Chrisa Paula i Devina Bookera. Protiv Jazza je Brunson zabijao skoro 28 poena u prosjeku i odradio tri utakmice bez Luke Dončića u sastavu, od kojih su Mavsi dobili dvije. U te dvije pobjede Brunson je zabio 41 i 31 poen. Playoff je bio potvrda Brunsonove klase koja se dala vidjeti i u regularnoj sezoni, kad je ekipa bila bez Dončića i kad joj je Brunson držao glavu iznad vode.
Njegov kreatorski potencijal intrigira. Visok je samo 185 cm, ali zbog specifičnog stila igre i fizičkih gabarita poput kugle za rušenje građevina dosta je nezgodan matchup. Lakoćom probija slabije čuvare i dolazi u sredinu. Na obruču i s kraće distance jedan je od najboljih realizatora u ligi na svojoj poziciji. Brunson ima ubojite hesitation driblinge, kao i šut s poludistance. Osim toga, vrlo važno za playmakera, ima vrlo nizak postotak izgubljenih lopti. Kao i svi NBA igrači koji dođu s koledža Villanova koledža, košarkaški je vrlo pismen igrač koji se može uklopiti u svaki sistem igre i odrađivati više rola. Njegove godine, napredak koji je pokazivao iz sezone u sezonu u Dallasu i to što je uspio doći do ove razine usprkos tome što je bio odabran tek 33. pickom 2018., ohrabrujuće su činjenice za Knickse.
Ljudi koji ga dobro poznaju
Naravno, nije isto igrati u Velikoj Jabuci i u Dallasu. Kontekst i fit su, kao i uvijek, glavna priča. Tu postoje upitnici.
Kako će se Brunson snaći u slabijem spacingu Knicksa? Može li pronaći kemiju s Juliusom Randleom i RJ Barrettom i tko je tu glavni igrač? Kako će mu biti igrati za Toma Thibodeaua, čije su akcije vrlo skriptirane? U Mavsima je Brunson uvijek bio okružen s dovoljno šutera da njegove slasherske kvalitete dođu do izražaja i Jason Kidd mu je davao dosta slobode u igri. Najvažnije, igrao je uz Dončića koji ga je kao pravi superstar činio boljim igračem i dvojac je imao vrhunsku kemiju.
Najveća će promjena za njega biti upravo to što više nema Luke, koji mu je mogao biti zaštitna mreža. Njegova margina za pogrešku se smanjuje. Od igrača koji je bio ‘jedan od’, postaje the guy; od igrača koji može pogoditi šutove, postaje igrač koji mora pogoditi šutove i to je ogromna razlika. Brunson iz Dallasa vrijedio je 26 milijuna dolara jer je bio savršen dodatak Dončiću. Brunson iz Knicksa vrijedit će 26 milja dolara ako dokaže da je sposoban biti lider, a u to još uvijek ne možemo biti sigurni i zato je ovaj ugovor polarizirao javnost.
Pogleda li se lista ugovora ligaških playmakera, Brunson je dobio manje novca od Jamala Murrayja (31,6 milijuna), D`Angela Russella (31,3), Shaia Gilgeousa-Alexandera (30,9), De`Aarona Foxa (30,3) i Kylea Lowryja (28,3). Istovremeno, dobio je više od Conleyja (22,6), Malcolma Brogdona (22,6), Terryja Roziera (21,5) i Spencera Dinwiddieja (20,1). I s jedne i s druge strane ima igrača koji su i bolji i lošiji od njega, a on je ovim ugovorom postao 13. najbolje plaćeni playmaker u ligi, što ugovor, opet gledano izdvojeno, čini podnošljivim.
A ugovor su Brunsonu dali ljudi koji ga jako dobro poznaju. GM Knicksa Leon Rose upravo je njegov bivši agent. Leonov sin Sam njegov je trenutni zastupnik. Nije zgorega ni spomenuti da se odnedavno stručnom stožeru Knicksa priključio Rick Brunson, Jalenov otac koji je s Thibsom surađivao u Bullsima i Timberwolvesima. Osim ako u ovom tipičnom balkanskom potezu ne vidite i tipične balkanske rikverce, nepotizme i pranje novca, onda dopustite mogućnost da su Knicksi možda povukli strateški ipak zanimljiv i potencijalno pozitivan manevar.
Novac se mora trošiti
Kao bivšem superagentu, Roseu je jasno, a i navijačima Knicksa bi već trebalo biti, da New York kao takav, kao franšiza, NBA igračima visoke klase više ne predstavlja ništa. Igrati za Knickse naprosto više nije stvar prestiža. I ne samo za Knickse, nego i za Lakerse i za sve ostale franšize koje su nekoć mogle ispred nosa ostalim franšizama i superstarovima mahati slavnom prošlošću, glamurom ili vrtoglavim brojkama velikog tržišta. Ti su dani odbrojani. Danas se cijeni stabilnost, kompetitivnost i ambicioznost, odnosno kultura. Pa valjda postoje jako dobri razlozi zašto je Brunson vjerojatno najbolji slobodni igrač koji je potpisao s Knicksima još od Amar’ea Stoudemirea 2010.
Bez obzira na očišćeni salary cap, Knicksi više ne mogu privući najbolje igrače u ligi. Zadnjih su godina bezuspješno pokušavali. Zato je Rose, ako možemo to zaključiti po njegovim potezima, odlučio promijeniti strategiju. Ugovor Brunsonu klađenje je na igrača koji je pokazao potencijal All-Stara i igrača koji ima karakter te nije obični plaćenik. Brunson igrački možda ima još jednu ili dvije brzine više, pa za godinu ili dvije ovaj ugovor ispadne bagatela.
Taj ugovor možda ne izvuče iz prve Knickse iz osrednjosti, ali koji je drugi plan? Franšiza se od 2013. do 2020. vucarala po lutriji ili oko nje. Lani su ušli u playoff i više nema natrag. Novac se mora početi trošiti. Ako ne sad, kad i na koga? Da nisu dali ugovor Brunsonu, ona priča o kulturi franšize baziranoj na uspjehu i ambiciji ne bi bila moguća. Kako graditi kulturu bez talenta? Brunson nije superstar, ali želi igrati za Knickse i najbolji je od slobodnih igrača koje su mogli dovesti.
I da, zato im je, između ostalog, doista bio potreban.
