Jedna radio poruka dijelila je prošle nedjelje Georgea Russella, vozača koji nikada prije u svojoj karijeri nije osvojio niti jedan bod, od pobjede u svom debiju za Mercedes na Velikog nagradi Sakhira. Ali trčimo pred rudo, krenimo redom.
Formula 1 ponekad djeluje kao sport koji je alergičan na neizvjesnost. Dominacija ove ili one momčadi, bolida ili vozača povijesna je pojava, ali malo tko uživa u erama u kojima i prije početka sezone možete s popriličnom sigurnošću ustvrditi tko će biti vozački i konstruktorski prvak. Pa ipak, svako malo dogodi se nešto što uzdrma vladajući poredak i, čini se, u trenutku okrene naglavačke odnos moći u sportu.
Nešto takvo je prije četiri i pol godine napravio Max Verstappen u Barceloni, kao i Russell prije nekoliko dana u Bahreinu. Verstappen je u svojoj prvoj utrci u Red Bullu 2016. pobijedio, Russell je u svom debiju za Mercedes završio deveti; činjenica da su oba nastupa nagovijestila dolazak nove zvijezde, svaki svoje, govori o potencijalu koji ovaj sport ima čak i kada se nalazi u jednoj od najizvjesnijih era u svojoj povijesti.
Russell je u Mercedesu mijenjao Lewisa Hamiltona, nedavno okrunjenog sedmerostrukog svjetskog prvaka i statistički jednog od dvojice najuspješnijih vozača u povijesti sporta. Mercedesov junior uskočio je u Lewisov bolid nakon nešto manje od dvije sezone kaljenja u Williamsu, najlošijoj momčadi na gridu. Očekivanja nisu bila prevelika, iako Russell već neko vrijeme slovi za jednog od najtalentiranijih mladih vozača. Neki su se nadali da se neće osramotiti, neki da će odmah biti nezaustavljiv i dokazati da zaslužuje mjesto u momčadi.
Dvaput je imao utrku u džepu, dvaput mu je ona bez njegove krivice okrutno oteta
Ja sam se nadao da će nam zapaliti maštu i možda, samo možda, pokazati da postoji vozač koji bi se u ovom Mercedesu mogao potući s Hamiltonom i malo prodrmati njegovu dominaciju — ono što prvakov trenutni momčadski kolega Valtteri Bottas, nažalost, ne može.
Tri i pol mjeseca ranije, nakon prvog kruga VN Belgije na stazi Spa-Francorchamps, dva Mercedesa su — kao što je, čini se, neminovno ove sezone — zauzela prve dvije pozicije, a Martin Brundle, nekad talentirani vozač i danas ponajbolji stručni komentator u svijetu Formule 1, nije se više mogao suzdržati: “Ajde, Valtteri, pokaži nešto i priredi nam utrku!”. Hamilton je vodio u utrci, u ukupnom poretku i pobijedio na četiri od šest utrka u sezoni. Brundle je govorio u ime svih nas koji volimo F1: Bottas je jedina nada da prvenstvo ne bude još jedna procesija, budući da je Mercedes daleko najbolji bolid na gridu. Ali Bottas je utrku završio više od osam sekundi iza Hamiltona i 50 bodova zaostao za momčadskim kolegom. Hamilton je pobijedio u šest od sljedećih osam utrka, prvenstvo je bilo gotovo. Bottas nas nije uslišio, nije nam priuštio niti utrku niti prvenstvo.
Sirova brzina
U trenutku kada je pozitivni test na koronavirus zaustavio Hamiltona od sudjelovanja u utrci, Bottas je u istom bolidu zaostajao 131 bod za svojim momčadskim kolegom; pobijedio je u dvije utrke, Hamilton u 11. Bottas je solidan vozač, ali nikad u istom bolidu neće biti prijetnja velikanu. Kad je stoga Russell dobio priliku skočiti iz najlošijeg u najbolji bolid, mogao nam je priuštiti da naslutimo kako bi to izgledalo kad bi Hamilton imao momčadskog kolegu koji nije samo bezopasni broj 2.
Čini se da je, prema svim kriterijima, uspio.
Russell je lani zajedno s Landom Norrisom i Alexom Albonom prešao u elitnu kategoriju, ali njegove prve dvije sezone nisu nam puno rekle o tome koliko je kompletan vozač i koji je njegov plafon. Činjenica da je u prvenstvu F2 tukao i Norrisa i Albona govorila je da je riječ o iznimno brzom vozaču, ali momčadski odnosi u Williamsu nisu dopustili da zaključimo nešto više od toga.
U 2019. je obrisao pod s Robertom Kubicom; bilo je 18-0 u kvalifikacijama, uz prosječnu prednost od 0.519 sekunde, što je bila najveća razlika u odnosu na momčadskog kolegu, veća čak i od Verstappenove protiv Pierrea Gaslyja i, kasnije, Albona. U utrkama je Kubica osvojio jedini Williamsov bod u kišnoj lutriji na Hockenheimringu, ali Russell je apsolutno dominirao kroz sezonu, s 16-3 u odnosu na Poljaka u utrkama koje su oboje završili.
Međutim, Williamsova očajna brzina i specifični kontekst oko Kubičina povratka u F1 — vratio se nakon stanke od 10 godina i nakon teške ozljede koju je pretrpio u reli sudaru — značile su da je Russellovu formu teško valorizirati na zadovoljavajući način. Onda mu je ove sezone mu je momčadski kolega bio rookie Nicholas Latifi, pa ni tu još uvijek nismo imali pravi pokazatelj njegovih mogućnosti — iako je i protiv njega imao 15-0 u kvalifikacijama i najveću razliku od svih momčadskih kolega (0.55 sekundi, ponovo ispred Verstappena).
Brzina nikada nije bila upitna. Uostalom, Russell je godinu za godinom osvojio titule u GP3 i F2, ali pravo je pitanje bilo može li se ta ‘sirovina’ preraditi u uspjeh u suludo kompetitivnoj Formuli 1.
Shodno tome, njegov smo nastup u Mercedesu mogli valorizirati kroz nekoliko kategorija. Prije svega, bilo je zanimljivo vidjeti koliko će mu biti potrebno da se navikne na bolid koji nikad ranije nije vozio i atmosferu visokog pritiska u najboljoj momčadi na gridu, dijametralno suprotnoj od opuštenog ambijenta u Williamsu. Nakon toga, imali smo priliku vidjeti kako se jedan od najvećih talenata na gridu snalazi što se tiče prvog kruga, upravljanja stintovima, tempa u utrkama (racepace) i umijeća utrkivanja kotač o kotač (racecraft). Drugim riječima, njegov nedjeljni debi za najbolju momčad na gridu mogao je konačno dati nešto konkretniji odgovor na pitanje koje je mnogima na pameti otkako je s toliko fanfara ušao u Formulu 1.
Koliko je, kvragu, zaista dobar?
Mali je stigao
Ne bih pisao ovaj tekst da ne mislim kako je u svakoj od tih kategorija položio ispit s najboljom mogućom ocjenom. Dvaput je imao utrku u džepu, dvaput mu je ona bez njegove krivice okrutno oteta — jednom krivim radio pozivom, drugi put komadom krhotine prednjeg krila s bolida vozača koji ga je zamijenio u Williamsu.
Ali znaci onoga što nas čeka u utrci bili su vidljivi već i u subotu. Bottas je u kvalifikacijama postao prvi momčadski kolega koji je uspio biti brži od Russella, ali razlika je bila zanemariva. Unatoč činjenici da je Finac već četiri godine u momčadi i da već 16. utrku vozi Mercedesov W11, Russell je osvojio drugo mjesto na gridu i za Bottasom zaostao samo 0,026 sekunde. Uoči kvalifikacija iz Mercedesa su poručili da bi bili zadovoljni s četvrtim ili petim mjestom, a stručni komentari s Autosporta i ostalih specijaliziranih medija predviđali su Russellu zaostatak od najmanje par desetinki.
Kada je riječ o utrci, možemo se vratiti na kategorije po kojima procjenjujemo formu vozača.
Prvi krug: Russell je savršeno odmjerio start, dok je Bottas doživio proklizavanje stražnjih kotača prilikom prelaska iz prve u drugu brzinu. Nakon prvog zavoja, prvi put u svojoj karijeri vodio je na jednoj Velikoj nagradi.
Upravljanje stintova i racepace: nakon što je ugrabio vodstvo, Russell je sve do prvog odlaska u boks apsolutno kontrolirao utrku. Držao je Bottasa izvan dometa DRS-a (jedna sekunda), a nakon nešto manje od 40 krugova koji su činili prvi stint držao je prednost od tri sekunde. Bottas je izgubio dodatnih pet sekundi jer je produžio svoj stint za četiri kruga, ali niti nakon promjene guma nije uspio spustiti zaostatak ispod četiri sekunde, unatoč tome što mu je tajming virtualnog safety cara donio četiri sekunde.
Racecraft: Nakon što njegovi mehaničari nisu čuli poruku s radija i nakon katastrofalnog zaustavljanja u boksovima tijekom kojeg je Mercedes Russellu stavio Bottasove gume, morao još jednom u boks i pao je na peto mjesto. U nekoliko krugova pokazao je inicijativu, hrabrost i hladnokrvnost te je redom na stazi poskidao Bottasa (u jednom od najboljih pretjecanja sezone, iako se mora napomenuti da je Finac bio na starim gumama), Lancea Strolla i Estebana Ocona.
Russell je u posljednjim krugovima utrke dostizao vodećeg Sergija Péreza s nešto manje od pola sekunde po krugu, a onda je katastrofa i drugi puta udarila: njegov Mercedes prešao je preko krhotina prednjeg krila koje je slomio Jack Aitken, njegova zamjena u Williamsu. Sudbina je bila okrutna i umjesto ponovnog preuzimanja vodstva, Russell je i treći put morao u boks, ovaj put zbog probušene gume.
Činjenica da je nakon takve maestralne vožnje utrku završio deveti i da će se pisati kako je na VN Sakhira rezultatski izgubio od Bottasa i u kvalifikacijama i u utrkama samo potvrđuje koliko su rezultati slab pokazatelj sposobnosti u Formuli 1.
Sport, pa tako i Formula 1, zaokuplja nas zbog svoje mogućnosti da iznenadi, šokira u trenutku kada svi mislimo da je postao predvidljiv. S obzirom da Bottas s Mercedesom ima ugovor za 2021., vjerojatno ćemo se još načekati da vidimo što Russell može u punoj sezoni protiv Hamiltona, ali nema sumnje da je mali ove nedjelje u stilu najavio svoj dolazak u samu elitu.
