Zanimljivo je kako se generalne pretpostavke brzo okrenu naglavačke. Uoči sezone, kad je postalo jasno da su Red Bull i Ferrari najbolje interpretirali nova aerodinamična pravila i da imaju najbolje bolide, generalni konsenzus bio je da Max Verstappen neće imati puno problema sa Sergijom Pérezom, ali da će Carlos Sainz biti velika prijetnja Charlesu Leclercu u Ferrariju.
Daleko od toga da je bila riječ o lupetanju. Ta je pretpostavka bila utemeljena na prilično solidnoj logici; Verstappen je 2021. razbio Péreza, koji je od samog početka sezone bio njegov broj 2 i igrao sporednu ulogu u Svjetskom prvenstvu, kao što je, uostalom, pomeo i dvojicu prijašnjih momčadskih kolega, Pierrea Gaslyja i Alexa Albona. To je jednostavno ono što svjetski prvak radi najbolje, apsolutno dominira u svojoj momčadi.
S druge strane, Sainz je lani, u svojoj prvoj sezoni u Ferrariju, skupio više bodova od Leclerca, unatoč tome što je, generalno govoreći, slika malo distorzirana zbog nekoliko incidenata koji su bili izvan Leclercove moći (Mađarska, recimo). Sainz je prije toga u dvije godine s hvaljenim i talentiranim Landom Norrisom u McLarenu bio ravnopravan i vjerojatno mrvicu bolji. Ova sezona, smatrali su mnogi, bila je njegova šansa da pokaže kako se, s pravom mašinerijom, može potući s najboljima.
Nakon prvih sedam utrka čini se da je situacija upravo obrnuta.
Pérez je ove sezone zapravo počeo isporučivati ono zbog čega ga je Red Bull angažirao
Čak i prije nego što je u nedjelju pobijedio u Monacu i postao najuspješniji meksički vozač u povijesti Formule 1 — bila mu je to treća pobjeda u karijeri, čime je preskočio Pedra Rodrigueza — Checo Pérez je demonstrirao da je ove sezone puno bolje sinkroniziran s Red Bullovim bolidom i generalno puno bliži Verstappenu, neprikosnovenom momčadskom lideru još otkako je Daniel Ricciardo otišao na kraju 2018.
Sainz je, s druge strane, u nedjeljnoj utrci u Monacu, prvi put ove sezone pobijedio Leclerca u utrkama u kojima niti jedan od njih dvojice nije imao mehanički kvar. U kvalifikacijama Leclerc ima glatkih 7-0, u utrkama 5-1, s tim da bi vrlo vjerojatno imao 6-0 da u Monacu Ferrari nije uprskao Leclercovu strategiju i pogrešno ga pozvao u boks. U tri od sedam utrka, Sainz se izvrtio: u Australiji i Imoli je zbog toga morao odustati, u Barceloni je nastavio, ali izgubio šansu da se bori za pobjedničko postolje. Čak i ako njegovo odustajanje u Imoli pripišete Ricciardu, s kojim se sudario u prvom krugu, riječ je o zabrinjavajućem trendu. Činjenica da Sainz, u ponajboljem bolidu na gridu, nakon trećine sezone ima manje bodova od Georgea Russella u osjetno sporijem Mercedesu, govori dovoljno.
U probranom društvu
Kako je Sainz potonuo, tako se Pérez uspeo.
Nakon sedam utrka ima 15 bodova manje od vodećeg Verstappena i samo šest od Leclerca. I dalje nisam uvjeren da je riječ o vozaču koji može pobijediti Verstappena u cijeloj sezoni, ali Meksikanac je, trenutno barem, u utrci za naslov. U prvih sedam utrka već je dvaput bio brži od momčadskog kolege u kvalifikacijama; u cijeloj prošloj sezoni to mu je pošlo za rukom tek jednom. Osim u Bahreinu, gdje mu je otkazao motor zbog problema s pumpom za ulje, niti jednom nije završio ispod četvrtog mjesta, a došao je do četiriju pobjedničkih postolja, uključujući i jednu pobjedu.
Lani je, nakon problematične prve polovice sezone u kojoj se prilagođavao na bolid, uglavnom bio solidan, ali ne i spektakularan; broj 2 u Red Bullu koji, osim u Azerbajdžanu, nije bio ni blizu Verstappenu u utrkama. Ove sezone je ako ne baš ravnopravan, onda puno bliži trenutno najboljem vozaču na gridu.
Uostalom, njegova pobjeda u Monacu bila je samo eskalacija trenda koji je već neko vrijeme vidljiv: Pérez je mogao pobijediti u Saudijskoj Arabiji, gdje je vodio utrku s pole pozicije u prvom stintu prije nego što je pao na četvrto mjesto zbog nesretno tempiranog sigurnosnog automobila, a imao je istu šansu i u Španjolskoj, gdje je momčad favorizirala Verstappena sa strategijom, unatoč tome što je Pérez bio vodeći Red Bull nakon što je svjetski prvak nakratko izletio. U Monacu je — na kiši, potopljenoj stazi i u uvjetima za koje je Norris izjavio da su bili najstrašniji u njegovu životu — prvi put otkako se pridružio Red Bullu završio ispred svog momčadskog kolege u utrci koju su obojica završili, i to potpuno zasluženo. To je nešto što se Verstappenu jako rijetko događa od 2019. do danas.
Da u subotu nije završio u ogradi, s pravom bi se moglo reći da je Pérez odradio perfektni vikend u Kneževini. Kvalificirao se ispred momčadskog kolege, dobro odradio start, bez pogreške vozio dok je staza još bila mokra i onda, nakon što mu je Red Bullova strategija omogućila da preskoči oba Ferrarija nakon prelaska na gume za suho, unatoč ogromnom pritisku Sainza, koji je završni dio utrke proveo na pola sekunde zaostatka, mirno priveo stvari kraju. Monaco je staza o kojoj svaki vozač sanja, a Pérez se, i sam rekavši da mu se ostvario san, pridružio probranom društvu koje je slavilo na možda i najslavnijoj stazi u kalendaru.
Bljeskovi postaju rutina
Pérezov se napredak u odnosu na prošlu sezonu vidi prije svega u kvalifikacijama, što mu, posljedično, omogućuje bolje plasmane u utrci. Recimo, lani je tijekom sezone u kvalifikacijama u prosjeku zaostajao za Verstappenom ogromnih 0,506 posto vremena kruga. U dosadašnjem je dijelu ove sezone taj zaostatak pao na samo 0,081 posto. U utrkama je Max i dalje brži, ali i tu je razlika pala s 0,539 posto kruga lani na 0,368 ove sezone. Pérez je ove sezone zapravo počeo isporučivati ono zbog čega ga je Red Bull angažirao na kraju 2020.: dovoljno je brz u kvalifikacijama da osigura u najgorem slučaju drugi startni red, dovoljno konzistentan u utrkama da se bori za postolja i pomaže momčadi u Svjetskom prvenstvu konstruktora.
Pérez je tako retroaktivno potvrdio reputaciju koju je imao prije nego što se pridružio Red Bullu i 2021. doživio triježnjenje (završio je sezonu više od 200 bodova u zaostatku za Verstappenom). Nakon što je kao klinac na početku karijere pokazao puno potencijala u Sauberu i kratke i neuspješne epizode u McLarenu, Pérez je prešao u Force Indiju i skovao status kao vladar sredine poretka. Do 2021. i prelaska u Red Bull, skupio je devet pobjedničkih postolja, dok su svi njegovi momčadski kolege — Nico Hülkenberg, Esteban Ocon i Lance Stroll — zajedno skupili samo tri.
Tih je godina jednostavno nadilazio mogućnosti relativno prosječnog bolida i zapravo bio kategorija za sebe — ne nužno među samom elitom, ali bitno bolji od svih iz sredine poretka. Bio je konzistentan, pouzdan osvajač bodova i kad god bi neočekivane okolnosti promiješale uobičajeni kompetitivni poredak, bio bi ondje da uhvati neočekivano postolje. To je kulminiralo briljantnom pobjedom na VN Sakhira 2020., kada je, nakon sudara s Leclercom u prvom krugu, slavio s posljednjeg mjesta. Bila je to prva i zasad jedina Racing Pointova pobjeda.
Uostalom, činjenica da su mnogi smatrali kako će Pérez stvarati ozbiljne probleme Verstappenu kada je prešao u Red Bull govori dovoljno o njegovoj vozačkoj reputaciji. To se nije dogodilo, iako je upravo Pérezova velebna defenzivna vožnja protiv Lewisa Hamiltona na VN Abu Dhabija, posljednjoj lanjskoj utrci, bila jedan od ključnih faktora koji su njegovom momčadskom kolegi donijeli naslov.
Ono što su prošle sezone bili bljeskovi kvalitete za koju svi znamo da posjeduje ove konačno postaje rutina.
