Bostonov potez dovođenja Malcolma Brogdona jedan je od najboljih na ovogodišnjoj ljetnoj tržnici. Daniel Theis, Aaron Nesmith, Nik Stauskas, Malik Fitts, Juwan Morgan i Bostonov pick prve runde 2023. sve su čega se GM Kelta Brad Stevens trebao odreći da bi dobio Brogdona. Nikakva je to cijena za igrača koji bi ekipi mogao donijeti puno toga.
Naravno, nisu u Pacersima poblesavili pa da igrača koji je lani zabijao 19,1 poen uz 5,1 skok i 5,9 asista daju praktički nizašto. Brogdonu je 29 godina i njegov liječnički karton je od 2017. krcat izvještajima o sitnijim i krupnijim ozljedama, zbog kojih od tada pa do prošle sezone redovito propušta 20-ak utakmica po sezoni. Usto je i dosta skupo plaćen. Preostale su mu tri godine ugovora teškog 67 milijuna dolara, što je također odvratilo ozbiljnije ponude kakve su Pacersi možda priželjkivali. I na kraju, Indiana na Brogdonovoj playmakerskoj poziciji ima Tyresea Haliburtona, oko kojeg želi graditi momčad. To je Brogdona učinilo viškom u procesu rebuildinga u koji je Indiana zakoračila.
Brogdonov dodatak momčadi koja je igrala zadnje finale u isti mah zbog njegova ugovora može izgledati kao opterećenje za blagajnu vlasnika, zbog ozljeda kao veliki rizik, a zbog Marcusa Smarta i Derricka Whitea koji igraju na njegovoj poziciji i najave da će ulaziti s klupe i kao luksuz. Ali Brogdon je Celticsima zapravo potreba jer idealno zaokružuje roster i rješava neke probleme u igri koje su ih možda koštale i naslova.
Pacersi su u njemu vidjeli nositelja igre, zbog čega su mu i dali glomazni ugovor. On ga nije uspio opravdati, ali u Bostonu ga čega bitno drugačija uloga. Umjesto nositelja, biti će igrač zadatka. Stevens zna svoj posao i kao praktički dojučerašnji trener momčadi sigurno je dobro detektirao minuse u Bostonovoj igri. Brogdon je doveden da nadopuni Smarta, Jaysona Tatuma i Jaylena Browna te bude produžena ruka trenera Imea Udoke. Možda i najvažnije, nikakva hijerarhija ili kemija u ekipi neće biti narušene.
Vrlo je važno za Celticse da njihova najnovija akvizicija donosi sve ovo sa sobom u napadačkom aspektu igre, ali i ne oduzima ništa u obrambenom
“Kada se radi o dodavanju ključnih djelova rotacije, treba biti oprezan da se ne prijeđe granica. Timovi su krhki”, izjavio je Stevens nakon tradea.
Dakle, Boston je za početak tražio nekoga tko neće narušiti odnose i tko će se lako uklopiti u ekipu. Teško da je mogao dobiti bolju osobu za to od Brogdona. Čovjek je odradio četiri godine na koledžu Virginia, gdje je završio i postdipomski studij, što je rijetkost za NBA igrače. Po dolasku u NBA njegova elokventnost, karizma i fizička sličnost s tadašnjim predsjednikom Barackom Obamom nisu mogli proći neopaženo, pa je dobio nadimak The President. Od 2019. je Brogdon jedan od trojice članova organizacije NBPA (National Basketball Players Association). Čovjek je od glave do pete profesionalac i došao je odraditi posao koji se stavi pred njega.
Skinuti teret playmakinga
Osim toga, manja rola i ulasci s klupe nisu mu nepoznanica. Kao 36. pick Bucksa u prve dvije sezone je utakmice počinjao baš tako, sve dok u trećoj sezoni nije dobio startnu rolu koja mu je osigurala ugovor s Pacersima. S obzirom na njegove zdravstvene tegobe, manja rola je možda baš ono što Brogdonu treba. Iako je plaćen kao jedan od nositelja, Celticsima je zbog višeg cilja važnije da ga sačuvaju za playoff. Mogu se nadati da će manja minutaža značiti i manje opterećenje za Preza, a samim tim bi se onda i rizik od ozljeda snizio.
Na samom parketu, Brogdon je u stanju odrađivati više rola. Kao što je i sam objasnio: “Mogu igrati s loptom i pokretati napade, pobrinuti se da Jayson i Jaylen dobiju lagane šutove”. Ako Brogdon to uspije ostvariti, Boston će riješiti svoj veliki problem.
Taj je problem bio jasno vidljiv u finalu protiv Warriorsa, ali i u nekim ranijim serijama. Usprkos velikom Tatumovu napretku u playmakingu i tome da je Smart lucidan dodavač, nitko od njih, pa ni Brown kao druga opcija, nije prirodni playmaker koji zna mijenjati ritam utakmice, stabilizirati momčad ili povezati redove. Tatum je vrhunski scorer, ali ne operira kroz pick and roll da bi drugima namjestio zicere. Brown je loš dribler s lošim pregledom igre i nije koristan u tom dijelu igre. Smart dobro vidi parket, ali u njega se teško pouzdati jer u krucijalnim momentima utakmice prečesto donosi jako loše odluke. Boston kao četvrtog kreatora ima i Whitea, ali on je puno bolji u 3&D roli nego u playmakingu.
Ovaj nedostatak pravog playa se u playoffu osjećao na svakom koraku. Primjerice, u finalu protiv Warriorsa, Boston je imao čak 97 izgubljenih lopti u šest utakmica serije, što je 16,1 po utakmici. U četiri poraza imao je čak 73 izgubljene ili 18,2 po utakmici. Zapravo, kroz cijeli playoff se provlačilo pravilo da Celticsi gube utakmice u kojima imaju preko 15 izgubljenih lopti, a čim bi turnovere stavili pod kontrolu, pobjeđivali bi.
I tu na scenu stupa Brogdon, koji kroz cijelu sezonu ima vrlo nizak postotak izgubljenih lopti i odličan omjer assist-turnover. Brogdon bolje od Tatuma organizira igru iz pick and rolla, bolji je dribler od Browna i donosi bolje odluke od Smarta. Takav igrač može skinuti teret playmakinga s njihovih leđa, pa umjesto da se Tatum i Brown zabijaju u zidove koje ispred njh formiraju obrane i gube lopte, mogu pustiti Brogdona da radi svoj posao kroz pick and roll s Robertom Williamsom ili pick and pop s Alom Horfordom.
Uz pomoć djeteline i leprikona
Brogdon je vrlo efikasan strijelac iz pick and roll ball-handler akcija, ali i vrlo aktivan dribler. S 18,2 ulaza po utakmici lani su ispred njega bili samo Shai Gilgeous-Alexander, Luka Dončić i Ja Morant. U isto vrijeme, Boston je u istoj kategoriji bio tek prosječna momčad. Taj napad je lani bio nešto dinamičniji nego zadnjih sezona, ali je zbog stilskih preferencija Tatuma i Browna često teško uspijevao pobjeći iz ralja statičnosti. S Brogdonom će taj napad dobiti na protočnosti i obrane će s još jednim kreatorom u redovima Kelta stalno biti pod pritiskom.
Također, Brogdon playmaking može miksati sa scoringom. Iz svojih ulaza i slash and kick akcije neće uvijek gledati isključivo dodavanje. Itekako je sposoban završiti na obruču, izboriti slobodna bacanja, a i šut s poludistance mu je pouzdan. Naravno, kada se radi o Bostonu, vrlo je važno i to što igrač donosi kada ne igra s loptom. Brogdon može funkcionirati i u spot-up roli. Trica ga je lani izdala (31 posto), ali je sezonu ranije na 6,7 pokušaja imao 38 posto realizacije.
Vrlo je važno za Celticse da njihova najnovija akvizicija donosi sve ovo sa sobom u napadačkom aspektu igre, ali i ne oduzima ništa u obrambenom, u kojem je Boston lani pronašao identitet. Brogdon je visok 196 cm i ima 103 kg. Kao takav se idealno uklapa u Bostonovu defenzivnu shemu baziranu na preuzimanjima. Udoka neće imati problema u završnicama utakmica izbaciti jednog visokog igrača iz petorke, a ubaciti Brogdona umjesto njega, jer će obrana ostati sigurna, a napad puno opasniji.
Proširena rotacija, povećan kolektivni IQ i napadački zaokruženija momčad koja bi trebala prestati pucati u vlastitu nogu s izgubljenim loptama, benefiti su koje su Kelti dobili dodatkom Brogdona na roster. Postoje rizici zbog kojih su ga od Pacersa dobili ispod cijene, ali uz malo pomoći od Bostonove djeteline i leprikona, Brogdon bi se na kraju mogao pokazati kao komadić slagalice koji je nedostajao.
