Ove je godine košarkaški klub Unics proslavio svoj 30. rođendan, a streloviti uspon započeo je 1998. kada ga je preuzeo Jevgenij Bogačev, šef nacionalne banke Tatarstana. Otada se Unics isprofilirao u povremenog euroligaša, ali većinom je bio sudionik Eurokupa u kojemu je ostvario velike uspjehe — titulu 2011. i još dva finala, od kojih mu je prošlosezonsko omogućilo ulazak u Euroligu. Bila je to kruna četverogodišnjeg mandata grčkog stručnjaka Dimitrisa Priftisa, koji se potom odlučio vratiti u domovinu prihvativši Panathinaikosovu ponudu, stoga je njegovo mjesto zauzeo Perasović.

Tako je iskusni splitski trener krenuo u svoju novu euroligašku avanturu, usput razbivši svoju rutinu izmjenjivanja klupa Baskonije i Efesa. Sa sobom je u Tatarstan kao pomoćnika poveo dotadašnjeg Splitova trenera Karakaša, a zatim je u Kazanj stigao i Hezonja, zamišljen kao središnji dio Unicsove igračke slagalice, koja se pokazuje vrlo moćnom: trenutni omjer 9:6 ne samo da momčad drži u zoni doigravanja, nego se realnom čini i borba za prednost domaćeg terena u četvrtfinalu.

Perasović radi lavovski posao u izvlačenju maksimuma iz Hezonjina potencijala bez da upadne u narušavanje ritma ostatka momčadi

Perasović visoke ambicije ne temelji isključivo na hrvatskom krilu. Kao i u većini najjačih ruskih ekipa, kadrom dominiraju Amerikanci: Lorenzo Brown, John Brown, Isaiah Canaan, Jarrell Brantley te najzvučniji O. J. Mayo američki su predstavnici u Kazanju, od kojih prva trojica imaju veliku minutažu, dok 34-godišnji Mayo još uvijek hvata ritam te će se njegova uloga s vremenom povećavati. Od stranaca su tu i nigerijski centar Tonye Jekiri i talijanski bek Marco Spissu, dok od Rusa Perasović u znatnijoj mjeri koristi samo prekaljenog krilnog centra Andreja Voroncevića i krilo Dmitrija Uzinskog.

Dakle, Perasović u Euroligi igra s praktički 10 igrača u ozbiljnoj rotaciji, a u posljednje vrijeme i manje s obzirom na to da Voroncević zbog ozljede nije zaigrao u šest kola (tek se vratio u jučerašnjem uvjerljivom trijumfu kod CSKA). S obzirom na pretrpani raspored, to je uistinu skromna brojka igrača, pogotovo na unutarnjim pozicijama. Makne li se Voroncević iz slike, Jekiri je zapravo jedini igrač u Perasovoj rotaciji koji nominalno zauzima pozicije u reketu…

Brojke s posebnom težinom

Nameće se pitanje kako je Perasović zamaskirao taj hendikep. Pa, tako da ga je pretvorio u Unicsovu snagu.

Jasno, nigerijski centar ima veliku minutažu, ali uglavnom kreće s klupe, što znači da je udarna petorka sastavljena od četvorice krilnih igrača (John Brown, Hezonja, Uzinski, Brantley) uz Lorenza Browna (visok 196 cm) na jedinici. U takvoj kompoziciji Unics je strašno moćan u obrani zato što može apsolutno sve preuzimati, dok u napadu manjak visine nadoknađuje brzinom, brojnim i usklađenim kretnjama te šuterskim rasponom.

Međutim, teško da se Perasova momčad može usporediti s mongolskim hordama; istina, po ubojitosti za suparnika može, ali po načinu borbe mnogo je sličnija američkim SWAT jedinicama koji će svaki zadatak obaviti brzo i efikasno, slijepo slijedeći upute mozga operacije. Ipak, u Perasovoj postrojbi ima i ponešto ‘divljih’ elemenata, koji povremeno iskaču iz postavljenih šablona. Tu u manjoj mjeri spada Mayo, a osobito Hezonja.

Odmah da se istakne, Super Mario u Unicsu igra košarku karijere.

Statistički se nalazi među desetak najboljih strijelaca (13,87 poena prosječno) i skakača (5,6 skokova prosječno) u Euroligi, a posebno je impresivan i indikativan podatak da je trenutačno drugi po broju obrambenih skokova (5,27). Ove brojke imaju mnogo veću težinu od prošlosezonskih u Panathinaikosu budući da su ostvarene u momčadi koja je na dobrom putu da izbori doigravanje.

Svakako treba istaknuti da Perasović radi lavovski posao u izvlačenju maksimuma iz Hezonjina potencijala bez da upadne u narušavanje ritma ostatka momčadi. Za Marija se radi mnogo raznovrsnih akcija: počevši od klasičnog izlaska iz bloka na šut, preko leđnih blokova za utrčavanje na alley-oop, pa do njemu najdražih izolacija sa suparničkim centrima, a posebno je ubojit kada uzme obrambeni skok i munjevito poleti na nepostavljenu obranu. Možda je i najbitnije da, usprkos velikom broju kvalitetnih bekova u kadru, Hezonja igra dosta s loptom u rukama, tako da mu na licu više ne viđamo toliko frustracija kao u Panati, gdje je znao pocrvenjeti od bijesa kada bi ga lopta zaobišla u nekoliko napada zaredom te potom ulaziti u forsiranja.

No, ne može se reći da je Hezonja ostavio starog sebe u Grčkoj. U njegovoj igri i dalje vidimo naznake ‘divljanja’ koje Perasović nadljudskim naporima nastoji smanjiti na minimum. U statistici se to divljanje najviše očituje u tricama: prema postotku preciznosti Unics se nalazi pri samom vrhu Eurolige s 37,37 posto, a Hezonja dobrano kvari taj prosjek sa svojih 28,6 posto, odnosno 22 ubačene trice iz 77 pokušaja (samo ih je Canaan ispalio više). Svi znamo da Hezonja ima meku ruku; uzrok lošeg postotka nalazi se u tome što prečesto uzima šutove iz teških pozicija bez posebne potrebe.

Peras dopire do Marija

Pored toga, s vremena na vrijeme zalomi mu se i nezainteresiranost na strani pomoći, nepoštivanje kretnji u napadu, glupi nizovi prekršaja, kao i verbalni okršaji sa suparnicima (iz nekog razloga osobito su mu na meti gromade od centara). U takvim trenucima Perasović postaje više psiholog nego trener — obuzdava izljeve bijesa i pokušava biti asertivan, odnosno čvrst, ali elastičan. U praksi to znači da tolerira Hezonjine žute minute, svjestan da ono divlje u njemu naprosto mora negdje procuriti, ali neprestano pokušava doprijeti do njega ukazivanjem na činjenicu da mora igrati za momčad, a ne privatne utakmice ako želi biti pobjednik.

I čini se da Peras doista dopire do Super Marija. Hezonja se nameće kao jedan od najboljih igrača u Euroligi, a k tome je dojam da svakim novim tjednom obogaćuje svoju igru. Primjerice, u prve četiri utakmice sezone je za 109 minuta na terenu upisao jednu jedinu asistenciju, dok je u posljednje četiri utakmice ubilježio njih 11. Za Unics je osobito bitno što je shvatio da, kad ugrabi obrambeni skok, ne mora svaki put krenuti sam ‘od obale do obale’, već je počeo dugim dodavanjima tražiti suigrače koji su već na suparničkoj polovici.

Perasović je bio vrlo sretan kada je nagovorio Hezonju da dođe u Unics, ali znao je da to povlači i veliki rizik. Mnogi treneri nisu imali živaca ni strpljenja da izvuku najbolje iz njega, a Peras se već na potpisivanju ugovora uvjerio zašto je to bilo tako — naime, Hezonja se pojavio u majici s natpisom “daj mi loptu i makni se s puta”. Međutim, za sada njihova suradnja izgleda obećavajuće. Nadajmo se da će Hezonja nastaviti s eksplozijama na parketu, kao i da Peras neće jednog dana implodirati zbog silnih frustracija koje mora progutati za opću dobrobit hrvatske kolonije u Tatarstanu.