“Kad sam bio u Hoffenheimu, mogli smo uvezati pet utakmica bez pobjede i ništa se ne bi dogodilo”, objašnjava Bayernov stoper Niklas Süle razliku u mentalitetu njemačkog prvaka i momčadi s kojom je prije dvije sezone ostvario povijesni rezultat plasmanom na četvrtu poziciju. “Ovdje, ako izgubite bodove jedanput, znate da će pritisak u sljedećoj utakmici biti nepodnošljiv.”
Iz tog je razloga od onog trenutka kad je vodeća ekipa Bundeslige počela griješiti i gubiti bodove svima postalo jasno da je samo pitanje vremena kad će Bayern iskoristiti nastalu situaciju i ponovo početi diktirati tempo utrke za naslovom prvaka. Ne hoće li, jer to nije pitanje koje se postavlja u sredini naviknutoj na savršenstvo, nego kad će.
Borussia Dortmund je u osam odigranih susreta proljetnog dijela prvenstva izgubila 11 bodova, a ovotjednim porazom od Augsburga omogućila je Bayernu da se pobjedom nad njenom imenjakinjom iz Mönchengladbacha 10 kola prije kraja sezone bodovno izjednači na vrhu prvenstvene ljestvice. “Kad će” je stiglo u pravom trenutku, a ‘petarda’ u mreži domaćina koji se nalazi na mjestu koje vodi u Ligu prvaka iduće sezone potvrda je da momčad Nike Kovača ulazak u ciljnu ravninu, za razliku od glavnog konkurenta, dočekuje u optimalnoj formi.
Bez obzira na superiorni talenat kojim raspolaže, Kovač, kao i svaki reaktivni trener, veliku pozornost posvećuje neutraliziranju suparnika. U sudaru s Dieterom Heckingom, čije ekipe služe kao školski primjer obrane čovjek-na-čovjeka, najvažnije je izbjeći duel-igru koja otvara prostor za tranziciju. Kovač se zbog toga poslužio načelom Occamove britve, koje kaže da je najjednostavnije rješenje ujedno i najbolje.
Bayern se u svojoj školjci osjećao toliko sigurno da na kraju ni pet golova u suparnikovoj mreži nije zadovoljilo njegove apetite
Njegov Bayern je odbacio sve dogme koje su ga u prošlosti znale koštati rezultata. Manuel Neuer, ponajbolji golman na svijetu kada je u pitanju igra nogom, prilikom gol-auta može postaviti loptu na sredinu linije peterca, stoperi Jérôme Boateng i Süle mogu raširiti teren zauzimajući mjesto kod korner zastavica, pivoti Thiago Alcantara i Javi Martinez se spustiti na rub šesnaesterca, bekovi Joshua Kimmich i Rafinha dići do centra uz aut-linije… Ali ukoliko je procijenjeno da se radi o suviše riskantnoj situaciji, od građenja napada od vlastitog gola nema ništa. Bayern ne komplicira.
Takav pristup razoružao je Heckinga, čiji su se igrači nakon primanja golova u prvim minutama obaju poluvremena visokim presingom nastojali što prije vratiti u utakmicu. Umjesto toga, priliku da dođu do lopte morali su tražiti kroz srednji blok čija geometrija jednostavno nije odgovarala Bayernovoj postavci.
“Bilo je moguće zabiti još”
Problem formacije 4-3-3, u kojoj su krila zadužena za markiranje protivničkih bekova, u sudaru s 4-2-3-1 je brojčani višak koji nastaje takvim potezom u sredini terena. Bez pomoći suigrača koji će tijelom blokirati linije dodavanja, istureni napadač postaje izoliran, a time i igrač manje u fazi obrane.
Lars Stindl je zarobljen u kvadratu koji čine Bayernovi stoperi s pivotima. Gladbachov kapetan jednostavno oko sebe ima previše protivničkih igrača da bi uzeo aktivnu ulogu u igranju obrane. Da bi izvršile pritisak na loptu i vratile ravnotežu u sredini terena, Gladbachove ‘osmice’ Florian Neuhaus i Jonas Hofmann moraju izaći u presing na Bayernove pivote, što otvara ogroman prostor iza njihovih leđa. James Rodriguez čita obranu i spuštanjem dublje u vezni red sa sobom povlači protivničku ‘šesticu’, što potpuno otvara prostor između linija koji Kovač koristi uvlačenjem krila. Na taj način je, između ostalog, Serge Gnabry postigao četvrti pogodak za svoju ekipu iz vjerojatno najljepše akcije na utakmici.
Vođenje utakmice Kovaču su znatno olakšali spomenuti golovi na početku poluvremena. Tomislav Ivić je znao reći da dogovor iz svlačionice važi dok ne padne prvi gol na utakmici, nakon čega se stvari potpuno mijenjaju jer ekipa koja ima prednost nastoji sačuvati istu pod svaku cijenu. U Bayernovu slučaju to znači da ionako dubok obrambeni blok može postati još dublji.
Takav razvoj situacije posebno je značajan u Bundesligi, gdje konkurencija ne posjeduje kombinaciju sistemskih rješenja i individualne kvalitete potrebnu za njegovo probijanje. Gledajući Gladbachovu nemoć, već nakon uvodnih 15 minuta jedino je pitanje bilo s koliko će razlike Bayern pobijediti.
No, ono što u Bayernovu slučaju posebno fascinira je razina organizacije kojom obrambeni blok drži kompaktnim. Kovač na taj način pokušava kompenzirati lošiju igru u obrani, prije svih Thiaga, čija je uloga promatrača u akciji kod jedinog Gladbachova gola poziv na oprez. Španjolac je i pored toga neizostavni dio Kovačeve momčadi. Kao njen metronom i ovu je utakmicu završio s najviše kompletiranih dodavanja od svih igrača na terenu.
Bayern se u svojoj školjci osjećao toliko sigurno da na kraju ni pet golova u suparnikovoj mreži nije zadovoljilo njegove apetite. Posljedica je to uvjerljivog domaćeg poraza ranije ove sezone nakon kojeg su igrači, prema riječima kapetana Neuera, željeli vratiti stvari na svoje mjesto.
“Nitko vam neće pokloniti pobjedu od 1:5 u Gladbachu, ali bilo je moguće zabiti još”, izjavio je Kovač nakon utakmice.
Njegova odluka da britvom kroji ekipu napravila je od Bayerna suparnika kojeg svi žele izbjeći. Možda nije najbolji na svijetu, ali se protiv njega nitko neće naigrati. U vrijeme kada Bayern financijski ne može ili ne želi parirati kontinentalnoj konkurenciji, to je svojevrsna pobjeda. Pogotovo za čovjeka kojem su par puta već vidjeli leđa.
