Možemo reći da su nakon dvije odigrane utakmice finala Warriorsi i Celticsi zapravo tek prošli početnu fazu ispipavanja terena. Svaka sljedeća utakmica bit će sve teža i teža, sa sve većim ulozima u igri. Specifičnost ovih dviju utakmica je to što su i jedni i drugi pobjeđivali igrom karakterističnom za svog suparnika. Gledali smo klasičnu krađu identiteta kojom je Boston s rješenjima u prvoj utakmici bio veći Golden State od Golden Statea. U drugoj su Warriorsi bili bolji Celticsi od Celticsa.
Možda pomalo neočekivano, ali najveća bitka u seriji trenutno se vodi u momentima kad se Warriorsi brane, a Celticsi napadaju.
Zbog stila obrane koji su odabrali te podijeljenih defenzivnih zaduženja, Golden State je u prvoj utakmici imao i koncepcijske i matchup probleme. Njihov je plan bio pošto-poto zaustaviti Jaysona Tatuma. Zadužili su Andrewa Wigginsa da ga čuva i kompletna obrana se zonski fokusirala na njega. Gledajući scorerske brojke, Dubsi su uspjeli: Tatum je zabio samo 12 poena uz šut 3/17 za 42 minute igre. Međutim, Kelti su dobili utakmicu jer su domaćini naprosto žrtvovali previše toga da bi zaustavili glavnog Bostonova igrača. Tatum je možda zabio samo 12, ali se s fantastičnih 13 asistencija pretvorio u playmakera i jednostavno uzeo ono što mu je obrana ponudila. Koncepcijski rizik koji je Golden State preuzeo nije se isplatio jer su iskočili drugi igrači.
Za početak, Al Horford je zabio 26, šutiravši 9/12 iz igre, od čega je 6/8 bilo za tricu. Kao stretch visoki Dominikanac je briljirao u svojoj roli koristivši to što ga je čuvao — odnosno nije čuvao — Draymond Green, koji je u svojoj free safety roli previše bio fokusiran na zatvaranje rupa u obrani, pa su gotovo svi Horfordovi šutovi bili širom otvoreni.
Za nastavak serije vrlo važna stavka je Kerrov pronalazak small-ball postave koja se može ravnopravno nositi s nižim Bostonovim petorkama
Osim Horforda, Marcus Smart s 18 poena, Derrick White s 21, te Payton Pritchard s osam također su iskoristili pažnju koju su Warriorsi posvećivali Tatumu. Njih trojica i Horford zajedno su šutirali 17/26 za tri poena. I tu se krije prvi veliki moment Celticsa koji su postali Warriorsi. Ne samo šuterski i promatrajući tricašku kanonadu, već zbog načina na koji su iskoristili Tatumovu gravitaciju da navuku obranu, baš kao što to radi Steph Curry.
Obrana Warriorsa imala je i jedan matchup problem koji smo najavili pred seriju. Jaylen Brown bio je prevelik zalogaj za sedam godina starijeg i ozljedama usporenog Klaya Thompsona. Klay više nije ni blizu onom elitnom obrambenom igraču kakav je bio, pa mu je brži i eksplozivniji Brown radio dosta problema, probijajući ga na ulazima i šutirajući preko njega. Brown je zabio 24 poena, od čega 10 u zadnjoj četvrtini u kojoj je imao i pet asistencija. Zadnju je četvrtinu Boston dobio čak 40:16, a katalizator takvog učinka bio je upravo Brown koji je kao strijelac ili asistent bio zaslužan za prvih 14 poena. Kad je stao Brown, nastavili su Horford, White i Smart i na taj način zgotovili utakmicu.
Dvije Kerrove prilagodbe
Zanimljivo, tu veliku prednost u zadnjoj četvrtini prve utakmice Boston je ostvario igrajući u goldenstejtovskim postavama. Naime, Ime Udoka razdvojio je svoje visoke igrače, Horforda i Roberta Williamsa, iz rotacije je izbacio Granta Williamsa i kao četvorku koristio isključivo Tatuma. Tako je dobio neku bostonovsku verziju small-balla — uvjetno rečeno, jer su i Horford i Williamsi ipak centri. Terminologiju na stranu, Kelti su izbacivanjem centra, a ubacivanjem dodatnog šutera u vidu Whitea dobili na spacingu i imali ekstra kreatora koji može napasti s loptom. Obrana Warriorsa nije izdržala taj pritisak, posebno zato jer Steve Kerr na drugoj strani nije uspijevao pronaći nisku ili visoku postavu koja bi mečirala Bostonovu. Na kraju su te niže postave u prvoj utakmici odradile 16 minuta i ostvarile ogromnih +31 kada su bile na parketu.
“Mislim da je bilo perioda u prvoj utakmici kad nas nisu osjećali”, izjavio je Green za medije nakon posljednjeg treninga prije druge utakmice. Već u prvim sekundama susreta postalo je jasno na što je točno mislio ovom izjavom. Horford je primio loptu na vrhu trice, što je bila automatska pozivnica Greenu da mu priđe i napadne loptu. Igrači su završili u klinču, dosuđeno je podbacivanje koje je na kraju dobio Draymond. Poruka je poslana.
Kasnije se ispostavilo da je ovo bio jedan od rijetkih posjeda u kojima je Green čuvao Horforda. Kerr ga je iskoristio samo u prvom obrambenom posjedu da omete Bostonovu after timeout akciju, ali i da od samog početka postavi intenzitet, da pošalje poruku i suparniku i suigračima.
Prva važna Kerrova prilagodba u utakmici bila je upravo skloniti Greena u obrani s Horforda, pa je onda jednim udarcem ubio dvije muhe. Greena je stavio na Browna, a Thompsona na Horforda i time je riješio i koncepcijske i matchup probleme. Horford više nije ostajao sam na trici kao u prvoj utakmici. Nakon 26 u prvoj, zabio je samo dva poena i ostao bez pokušaja za tricu.
S Greenom na Brownu Celticsi su izgubili povoljan matchup koji su mogli jahati. Doduše, Brown je furiozno otvorio prvu četvrtinu, ubacio je 13 poena, ali je do kraja večeri zabio još samo četiri. Imao je velikih problema zabiti protiv Greena kojeg nije mogao tako lagano probijati kao Thompsona. Večer je završio sa 17 poena i šutom 5/17.
Green je u taj dvoboj ušao s jednakom čvrstinom kao u prvu akciju protiv Horforda. Ta se energija proširila na ostale Warriorse, koji nisu mogli ništa drugo nego pratiti Greena. Tu su Warriorsi postali veći Celticsi od Celticsa. Iako su im atletski i fizički inferiorniji, u ovoj su utakmici izgledali i viši i brži i snažniji od njih. Svi igrači koji su dobili minute igrali su s puno kontakta, s jakim presingom na loptu i zalijepljeni za dres igrača kojeg čuvaju. Osjećalo se da su Warriorsi značajno povećali agresivnost u odnosu na prvu utakmicu i izašli na parket s namjerom da oni postave intenzitet, što su inače uvjeti koje uglavnom diktiraju Celticsi.
Kerr je toliko bio zadovoljan pristupom kroz cijelu utakmicu da je zonsku obranu iskoristio u samo jednom posjedu. Sve ostalo je bila obrana na čovjeka — čak i protiv Tatuma, kojeg je Wiggins većinom čuvao jedan-na-jedan s puno manje pomoći od suigrača. Kad je Tatum igrao pick, Dubsi su najčešće preuzimali, čak i s Curryjem, Kevonom Looneyjem i Nemanjom Bjelicom. Bila je to druga prilagodba kojom je Kerr od Golden Statea napravio Boston. S puno više preuzimanja nego u prvoj utakmici, Ratnici su ubili napadački ritam Kelta i usporili im napad učinivši ga izrazito statičnim, što je inače Bostonov obrambeni trademark.
Bostonova slaba točka
U ovoj utakmici Boston je dobio pravog Tatuma koji je zabio 28 poena, ali je, nakon 13 asista u prvoj utakmici, imao samo tri u drugoj. Warriorsi su zatvorili sve Bostonove sporedne opcije. Smart je, kao i Horford, zabio samo dva poena, White 12, Pritchard četiri. Preuzimanja, presing i agresivnost u obrani Warriorsi su naplatili i ukradenim loptama: imali su ih čak 15, odnosno Boston ih je izgubio 18 komada, što je za njih kroz cijeli playoff recept za katastrofu. Tu je bilo izrazito važno to što je Green branio Browna i što mu je aktivnim rukama otežavao driblanje koje je inače Brownu vrlo klimav dio igre. Nije se proslavio ni Smart s četiri izgubljene lopte, u ovoj je utakmici donosio loše odluke.
Za nastavak serije vrlo važna stavka iz ove utakmice je Kerrov pronalazak small-ball postave koja se može ravnopravno nositi s nižim Bostonovim petorkama. One ne uključuju Jordana Poolea, koji je inače bio odličan u drugoj utakmici, nego Garyja Paytona II.
S Pooleom i Thompsonom u small-ballu Warriorsi nude naprosto previše opcija koje Kelti mogu napasti. S Paytonom je obrana puno moćnija i daje šansu Warriorsima da igraju agresivnije i više preuzimaju bez straha od mismatcha. U drugoj utakmici Kerr je Paytona koristio i na Tatumu i na Brownu. Small-ball postave s Greenom na petici, te Wigginsom i Paytonom pored njega mogu stvarno biti specijalne; možda nemaju napadački plafon kao one s Pooleom umjesto Paytona, ali čini se da je u ovoj seriji važnije što će Warriorsi napraviti u obrani. Uostalom, to što je Kerr u drugoj utakmici Paytonu s klupe dao 26 minuta, a Pooleu 24, također nešto govori.
Golden State u napadu zasad ima dovoljno sve dok Curry igra ovako, s tim da su Warriorsi izgleda nanjušili slabu točku Celticsa, a to je obrana pick and rolla kad je u njega uključen Williams.
Tu su Warriorsi opet malo izgledali bostonovski jer su se baš snažno okomili na slabost suparnika i pokušali je do kraja eksploatirati. Williams igra limitirane minute zbog problema s ozljedama i ima velikih problema kad mora braniti u prostoru i izlaziti visoko na Curryja. Ne pomaže mu ni to što mu je primarno defenzivno zaduženje Wiggins koji ga napada iz spot-upa, izvlači do trice ili postavlja blokove za Stepha. Warriorsi su u drugoj dali loptu Curryju u ruke i povećali broj pick and roll napada. To će se vjerojatno nastaviti i dalje dok Udoka ne smisli kako sakriti Williamsa. Dosadašnje taktike od drop obrane, preko izlaska u razinu bloka i pre-switcha pa do čistog preuzimanja ne funkcioniraju. Curry i Warriorsi ih sve razbijaju.
Serija seli u Boston i po nekoj logici stvari Udoka je na potezu.
Kerr je svoje prilagodbe odradio, njegova ekipa ih je sjajno sprovela u djelo i prebacila pritisak na Kelte. Nakon dvije naopake utakmice u kojima su jedni drugima krali identitet da bi došli do pobjeda i nakon što su obje utakmice odlučene jednom inspirativnom četvrtinom, možda je vrijeme da se svi vrate u svoje okvire i ponude nam malo neizvjesnosti dostojne NBA finala.
