Svemu jednom dođe kraj, a često se on odvije na posve drugačiji način od priželjkivanog. Pablu Lasu nedostajalo je svega par tjedana da odradi punih 11 sezona na klupi Real Madrida, ali tijekom druge utakmice polufinalne serije Endesa lige protiv Baskonije pretrpio je srčani udar. Brzom hospitalizacijom izbjegnut je najgori scenarij, ali uprava je nakon svršetka sezone objavila da zbog zdravstvenih tegoba raskida ugovor s trofejnim stručnjakom.
Laso je promptno demantirao donedavnog poslodavca: “Sretan sam što mogu sa svima podijeliti kako imam liječničku potvrdu da mogu profesionalno trenirati bilo koji košarkaški klub”, poručio je, implicirajući da mu se Real zahvalio iz drugih razloga. Još početkom godine glasna su bila govorkanja da se Uprava želi riješiti Lasa, ali sjajni drugi dio sezone nakratko im je poremetio planove. Potom su njegov srčani udar iskoristili kao povod za ono što su već poduže planirali: početak nove epohe za kraljevsku momčad.
Ipak, nova će epoha biti sagrađena na starim temeljima. Za šefa struke postavljen je Jesús ‘Chus’ Mateo, koji je proteklih osam godina bio Lasov pomoćnik. Nije riječ o treneru bez samostalnog iskustva — već su mu 53 godine, a prije dolaska u Madrid vodio je Zaragozu, Fuenlabradu, Unicaju i Shanxi Loongs. Na njemu je da u predstojećim godinama ostvari potpunu reformaciju Reala, koji se neće još dugo moći oslanjati na vremešne vedete Sergija Llulla i Rudyja Fernándeza. No, ta reformacija treba biti provedena tako da se barem djelomično zadrži prepoznatljivi stil igre kojim je ekipa godinama izluđivala suparnike.
Real je zadržao veliku većinu lanjskog kadra i pojačao ga s četvoricom značajnih igrača. Brojna francuska kolonija povećala se angažmanom Petra Corneliea, koji je stigao iz Denver Nuggetsa kako bi pojačao konkurenciju na unutarnjim pozicijama. Nadalje, nakon šest godina putešestvija u staro jato vratio se Chacho Rodríguez. Angažman 36-godišnjeg beka baš se i ne uklapa u politiku novog kursa, ali Real još od odlaska Facunda Campazza na jedinici nikako nije mogao pronaći rješenje koje zadovoljava kriterij racionalne nepredvidljivosti, stoga je upućen poziv starom majstoru koji se fizički i dalje solidno drži.
Tek treba vidjeti kako će funkcionirati Hezonja s notornim Rudyjem, ali očito je da Musa ne djeluje najbolje u kombinaciji s Llullom
Stigla su i dvojica nama dobro poznatih karizmatičnih momaka: Mario Hezonja i Džanan Musa.
Mnogo je sličnosti između njih, počevši od na kraju neuspjelih avantura u NBA ligi pa do prošlosezonske nepobitne reafirmacije u renomiranom europskom okruženju, koja im je donijela poziv kraljevskog kluba. U Madrid su obojica stigla na velika vrata: Hezonja kao jedna od euroligaških zvijezda, barem prije nego što je ruski Unics izbačen iz Eurolige, a Musa kao MVP Endesa lige u Breoganu. Budući da je Real strahovito širok na vanjskim pozicijama, nameće se pitanje koju im je točno ulogu (i minutažu) namijenio novi trener.
Namještanje nišanskih sprava
Hezonju smo proteklog ljeta u hrvatskom dresu uglavnom gledali na krilnim pozicijama, i to prilično često na četvorci, na kojoj nije pokazao potrebni šuterski kontinuitet, ali je bio vrlo aktivan na skoku. Prema svemu sudeći, u takvoj ga roli nećemo gledati u Madridu: Mateo na četvorci pretežno koristi korpulentnije opcije Guerschona Yabuselea i Corneliea, dok od nižih igrača primat ima argentinsko krilo Gabriel Deck.
Hezonja će tako u pravilu podjednako pokrivati dvojku i trojku, ovisno o profilu suparnika. Njegov obrambeni angažman uvelike se razlikuje od onog koje su mu ranije ove godine namijenili Damir Mulaomerović i Velimir Perasović: više se neće hrvati s robusnim igračima u borbi za kontrolu skoka, već treba vršiti konstantni pritisak na loptu igračima pretežno nižim od sebe, a ujedno paziti da ga ne probiju. To će kao posljedicu imati drastičan pad brojki skokova (dosad u prva tri kola 1,3 po utakmici, gotovo šest puta manje od prosjeka u Unicsu). Dakle, njegov obrambeni doprinos odsad će biti manje vidljiv u statistici, što ne znači da će realno opasti.
Što se tiče napadačke uloge, Mateu je potpuno jasno koga je doveo u momčad.
Od Hezonje se ne očekuju nikakvi kreativni zadaci mimo toga da ne usporava protok lopte, to jest da brzo proslijedi pas kad se akcija ne crta za njega. Ako se po jutru dan poznaje, Super Mario može zaboraviti na izolacijske napade — leđni blokovi za vanjski šut, utrčavanja bez lopte pod obruč i kontranapadi glavne su metode kojima će dolaziti do svoje porcije poena. Mateo ga vidi u ulozi klasičnog ‘ubojice’ koji će bez previše filozofije ispucati svu municiju koju dobije na raspolaganje. Zasad je to tek 7,3 poena u prosjeku; za veću minutažu (16 minuta) i potrošnju lopti Hezonja treba bolje namjestiti svoje nišanske sprave.
Musa je u sezonu ušao dosta raspoloženije od Hezonje. U dvije utakmice na putu do osvajanja Superkupa (Betis pa Barcelona) na parketu je prosječno boravio 30 minuta te bilježio 20 poena uz pet asistencija. Činilo se da će se nametnuti kao prvo ime momčadi, ali potom su se počele događati čudne stvari.
Na euroligaškom otvaranju kod Panathinaikosa odigrao je 24 minute i bio ključni igrač u završnom preokretu Madriđana (pobjeda 71:68). Zatim je u novom derbiju s Barcelonom (gostujući poraz 75:73), koju je par tjedana ranije uništio, igrao 20 minuta i šutnuo samo četiri lopte iz igre, da bi okršaju s Olympiacosom (domaći poraz 89:87) na terenu proveo jedva 15 minuta usprkos tome što je bio strašno raspoložen (17 poena, trice 4/6). Posljednjih sedam minuta zadnje četvrtine promatrao je s klupe, sve dok 20 sekundi prije kraja Mateo nije shvatio da će izgubiti utakmicu.
Tko je prva violina?
Uoči početka sezone mnogo se pričalo o tome kako će zajedno funkcionirati Musa i Hezonja kao osvjedočeni egocentrici koje je teško nahraniti jednom loptom. Sad se vidi da to uopće neće predstavljati problem — mnogo više neugode izaziva odnos došljaka s ništa manje ponositim starosjediocima. Tek treba vidjeti kako će funkcionirati Hezonja s notornim Rudyjem (koji pokriva njegove pozicije, ali se trenutno oporavlja od ozljede ruke), ali očito je da Musa ne djeluje najbolje u kombinaciji s Llullom.
Uskoro 35-godišnji se bek već duže vremena malo-pomalo raspada — prošle sezone trica mu se srozala na ispod 30 posto, a šut za dva na očajnih 34,7 posto. Bljeskovi čarolije i dalje se sporadično uprizore na parketu, ali očigledno je da Llull fizički više nije ni približno na negdašnjoj razini te naprosto ne može nositi momčad kao ranije. Prirodno bi bilo očekivati da je spreman prihvatiti ulogu senatorske podrške iz drugog plana, ali već sada je jasno da od toga neće biti ništa.
Musa je Mateu pokazao da može biti izrazito ubojit i kao dvojka i kao jedinica, ali činjenica je da mnogo voli igrati s loptom, odnosno zadržavati je u svojim rukama i duže nego što je primjereno za Realov stil igre. Ista stvar vrijedi i za Llulla, stoga je jasno da momčad u prijelomnim trenucima teško može izdržati obojicu na parketu. Unatoč Musinu nadahnutom ulasku u sezonu, Mateo i dalje kao prvu violinu sastava vidi Llulla, koji je vodio sve konce igre u završnicama posljednja dva derbija, dok je Musa statirao.
Sezona je tek počela, a Real je već zapao u probleme s euroligaškim omjerom 1:2. Jasno da stanje nije alarmantno, ali u kraljevskom su klubu kriteriji mnogo viši nego u ostalima, zato Mateo nema previše vremena da posloži hijerarhiju u svlačionici na način zbog kojeg neće ispaštati rezultat. Hezonja i Musa mogu biti sretni što su postali produktivni članovi najtrofejnijeg euroligaša, ali daleko od toga da se mogu opustiti: pred njima je duga sezona neprestanog dokazivanja.
