Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kratka pamet u Milwaukeeju

Jesu li Bucksi ugrozili šampionske ambicije zbog instant profita?

Zadnja izmjena: 18. listopada 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

Nakon što su već u prvoj godini pod Mikeom Budenholzerom zagospodarili ligom, ostvarili najbolji score u regularnoj sezoni i poveli 2-0 u finalu Istoka prije nego su Toronto Raptorsi shvatili kako potpuno ugušiti Giannisa Antetokounmpa, od Milwaukee Bucksa se očekivalo da nastave gdje su stali. Da pokažu ambiciju i odlučnost vratiti se na mjesto nesreće gdje će pokazati kako su ovaj put spremni preskočiti zid koji stave pred njih, od koga god on izgrađen bio.

Umjesto toga ponijeli su se poput skromne franšize kojoj je fiskalna odgovornost na prvom mjestu te su, kako bi izbjegli plaćati porez ove godine, odlučili pustiti Malcolma Brogdona da odšeta put Indiana Pacersa i radije potpisali Georgea Hilla za pola iznosa kojega su Pacersi ponudili Brogdonu.

Istina je da porezni penali u NBA znaju biti brutalni jer se povećavaju obzirom na prekoračenje i učestalost, međutim Bucksi su još godinama daleko od situacije u kojoj su se lani našli u Oklahoma City Thunderu kada su morali ligi uplatiti preko 60 milijuna dolara kazne. Možda se zbog ovih problema s Kinom zaustavi rast salary capa i možda će za dvije sezone Giannisova nova rata biti dovoljna za probiti plafon što će svakako utjecati na fleksibilnost financijskog upravljanja ovim rosterom. Možda. Sve to nisu dovoljni razlozi za odricanje od tako dobrog košarkaša i tako dobrog resursa kao što je bio Brogdon.

Nažalost, koliko god pokušali ovo farbati, sve se na kraju svodi na običan računovodstveni potez radi instant zarade.

Ozbiljna franšiza sa šampionskim ambicijama ne smije sama sebi otežati život. Ne kada je konačna nagrada ovoliko blizu

Brogdon je imao svojih upitnika kao igrač, pogotovo kao igrač koji bi trebao opravdati plaću od 20 milijuna. Prvenstveno su oni vezani uz zdravlje — nakon rookie godine koju je okrunio titulom najboljeg novaka i gdje je bio redovno u rotaciji, propustio je skoro pola sljedeće sezone te skoro 20-ak utakmica prošle. I to u najgorem mogućem trenutku, pred početak doigravanja u kojem se priključio rotaciji tek za finale Istoka.

Bucksi su sasvim fino gurali i bez njega što dokazuje i učinak u regularnoj sezoni, kao i u prve dvije playoff serije. Samo, čim su naišli na ravnopravnog protivnika u Torontu, taj Brogdon, koji je tek počeo trčati i tražiti formu primjerenu trenutku, nametnuo se kao daleko najbolji vanjski igrač kojega imaju.

Savršen kotačić

Nije trebalo posezati za statistikom radi potvrde kako su Bucksi svaki put kada bi istrčao na parket živnuli napadački, bilo je to očito, ali ona to neupitno potvrđuje — s Brogdonom na parketu su bili u debelom plusu i u tim minutama su čak nadigrali buduće prvake. A ponovimo, radi se o čovjeku koji se tek bio vratio u akciju nakon skoro dva mjeseca pauze.

Ti njegovi problemi sa stopalima nisu zanemarivi u perspektivi jer radi se o nečemu što ga prati od sveučilišnih dana i što bi mu moglo značajno skratiti karijeru. Uz to, ne zaboravimo da već ima 27 godina. Dakle, itekako je postojao rizik da Bucksi ulože novac u igrača na kojega možda neće moći računati kada bude najvažnije.

Svejedno, sav ovaj rizik je vrijedilo poduzeti jer je Brogdon igrao svoju najbolju košarku u momentima kada su Eric Bledsoe i Khris Middleton igrali svoju najgoru. I to bi valjda trebalo respektirati.

Naravno da Brogdon nije igrač all-NBA kvaliteta, jer nema atleticizam i fizikalije kojima bi dominirao nad utakmicom i da je graditi oko njega rizično obzirom na medicinski karton. Ali, bio je savršen kotačić stroja kojega je Bud lani dizajnirao oko juriša u sredinu Giannisa Antetokounmpa i šuterskog raspona Brooka Lopeza.

Otvorene trice iz spot-upa zabijao je s 43 posto po čemu je bio osmi u ligi gledajući postotak, a četvrti ako ćemo uzeti u obzir i volumen, odnosno igrače koji su ubacili minimalno preko 200 trica. Uz njega su tu još Steph Curry, Buddy Hield, Danilo Gallinari i Bojan Bogdanović s kojim Brogdon dijeli spomenuti postotak uspješnosti, uz napomenu kako od svih spomenutih jedino on nije u igri proveo 2.000 ili više minuta.

Najbolje od svega, briljantan šuterski učinak nije ono što Brogdona čini posebnim, već je to prije svega njegova mirnoća u situacijama kada bi ga obrane izazvale na šutu. Lakoćom bi spustio loptu na pod i ušetao se na polaganje, a ako bi ga netko faulirao na ziceru, samo bi mu učinio uslugu jer je tako još lakše dolazio do dva poena — sa 93 posto realizacije slobodnih bacanja predvodio je ligu. Uz ovu ultra-efikasnu kombinaciju vanjskog šuta i ulaza, Brogdon je sasvim solidno znao zavrtiti i pick & roll po potrebi, a i defenzivno je kombinacijom mase i visine bio koristan dio najučinkovitije obrane lige.

Tko ima plan B?

Dakle, kako nadoknaditi ovakvog igrača? Pa, koliko god to blesavo zvuči napisati nakon svih ovih kritika iznesenih na račun uprave Bucksa, bez većih problema. Uz opasku — barem kroz regularnu sezonu.

S jasno posloženom obranom koja se bazira na centru duboko u zoni, pokrivenim protivničkim šuterima i Giannisom svuda između kao korektorom, Bucksi imaju temelj. Igrači koji će dijeliti Brogdonove minute poput Georgea Hilla, Kylea Korvera i Wesa Matthewsa znat će odraditi svoju rolu na lopti i pogotovo se pravovremeno rotirati gdje bude potrebno. Također, s nabrojanim igračima napad ne bi trebao doživjeti značajniji regres. Svi mogu zabiti tricu, Hill može napasti sredinu iz spot-upa, a tu je i gomila mladih igrača od kojih se može očekivati iskorak. Ovakva dubina je nužna jer nitko sam po sebi nije garancija uspjeha.

Hill, koji je po all-round kvalitetama najlogičnija zamjena za Brogdona, veteran je star 34 godine sklon ozljedama i pitanje je koliko mu Bud može povećati rolu u odnosu na lanjsku kada je ulazio s klupe. Uostalom, ne zaboravimo da je tek u doigravanju počeo pogađati tricu s dovoljno visokim postotcima.

Korver je mumija čak i u odnosu na Hilla, ali njegova briga o vlastitom tijelu je legendarna i nema sumnje kako će opet sprašiti stotinjak trica. Matthews više nije all-round igrač za ozbiljne minute i prečesto ima problema sa selekcijom šuta, međutim, čak i od njega se može očekivati da otvorene trice sprema s visokim postotcima.

Samo, tko od nabrojanih ima plan B u slučaju kada ga obrane zatvore? Bud poznaje Korvera još od dana u Atlanti i nema sumnje kako će ga znati otvarati iz bloka, međutim u nekim situacijama jednostavno će trebati spustiti loptu na parket ako misliš iskoristiti ono što ti obrana pruža, a tu ni Korver ni Matthews nisu od koristi (Korver će barem stati i potražiti nekoga kome bi vratio loptu, dok će Wes potegnuti bez pardona preko čovjeka i tako najčešće otvoriti kontru na suprotnoj strani). A očekivati od Hilla da konstatno bude taj peti čovjek u postavi koja završava utakmice i svaki put donese potrebnu kreaciju jednostavno nije realno.

Zato će netko od mladih morati isplivati kao peti. To neće biti Sterling Brown koji je dobar šuter, ali i problematičan dribler i neopisivo katastrofalan defenzivni igrač kojega jednostavno ne možeš držati na parketu u završnicama. Dakle, ostaju nam ili Patt Connaughton ili Donte DiVincenzo. I jedan i drugi imaju kominaciju skok-šuta i prvog koraka koja može donijeti višedimenzionalnu korist.

Usporavanje igre

DiVincenzo je nešto eksplozivniji, ali i puno neiskusniji i puno veća nepoznanica, dok Connaughton ima playoff iskustvo koje je manje-više opravdao. Naravno da nije učinkovit igrač poput Brogdona ni šuterski, a pogotovo ne iz driblinga, ali nije ni rupa. Uz to ima sve potrebno za odraditi solidan obrambeni posao u ovakvoj defenzivnoj shemi.

Samo, tu se sada vraćamo na onu opasku o regularnoj sezoni. U ovoj širini opcija Bucksi imaju dovoljno da nastave gaziti iz večeri u večer momčadi koje jednostavno nemaju odgovor kako se suprotstaviti njihovoj kombinaciji Giannisove snage i kiše trica. Međutim, što kada u doigravanju, budimo još precizniji — u finalu Istoka, nalete na Philadelphia Sixerse i njihov obrambeni zid?

Tko će od navedenih biti u stanju ne samo zabiti potrebnu kvotu, već povući ako Middleton opet zabije glavu u pijesak, Bledsoe nastavi bacati cigle, a Giannis naleti na zid? U playoffu po defaultu dolazi do usporavanja igre i taj manjak tranzicije itekako se osjeti u igri Bucksa koji tako postaju još ovisniji o Giannisovim poenima u sredini preko postavljenih obrana i tricaškom učinku Lopeza i društva.

Sixersi imaju dovoljno visokih, snažnih igrača da brane Giannisa već na perimetru i otežaju mu dolazak u sredinu gdje ga onda čeka centarski zid (to je bila taktika Raptorsa, u ovom scenariju umjesto Kawhija Leonarda zamislite Bena Simmonsa). Ili, jednostavno, mogu odmah staviti centra na njega i čekati ga u zoni dok ostali braniči vrebaju prilike za žestoka udvajanja. I ne samo da imaju jednog centra koji je ovo sposoban odraditi, nego dvojicu.

Dakle, za pretpostaviti je da mu realizatorski učinak neće biti visok, a to je ogroman problem u ovom kontekstu jer Bucksi jednostavno nisu takva momčad koja može preživjeti situacije u kojima im se prva opcija iz nekoga efikasnog poput Shaquillea O’Neala pretvori u nekog Rajona Ronda.

Šampionska ambicija

Uglavnom, ne počne li Giannis redovito ubacivati skok-šut iz driblinga, a nekako je nelogično očekivati da samo tako počne zabijati suzu za suzom preko ruke, Bucksima će svaki poen u napadu dobro doći. Doslovno svaki. U utakmicama koje će kontrolirati obrane i gdje će prolaz dalje ovisiti o možda jednoj lopti, igrač Brogdonovih kvaliteta jebeno bi dobro došao.

I to je poanta cijele ove priče.

Bez obzira što su se i protivnici oslabili iz ovih ili onih razloga, i što su Bucksi i dalje jedna od tek nekoliko momčadi koja ima realne šanse osvojiti naslov, ozbiljna franšiza sa šampionskim ambicijama ne smije sama sebi otežati život. Ne kada je konačna nagrada ovoliko blizu.

Najgore od svega, Brogdonov odlazak možda će se osjetiti više izvan parketa nego na parketu. Strah od poreza i nespremnost vlasnika da troši novce mogu itekako poslužiti preostalim franšizama kod budućih pregovora s Giannisom jer ne treba sumnjati da će zainteresirani poslodavci itekako istaknuti manjak vizije i hrabrosti uprave kao glavni razlog za Giannisov manjak uspjeha.

A kada krenu priče o tipičnom malom tržištu i nedovoljno velikim planovima, sve je moguće. Zato je Malcolm stvarni X faktor budućnosti Bucksa. Koliko god njegov odlazak stvara kratkoročne probleme, oni bi u široj slici potencijalno mogli biti još i veći.

Ne propusti top članke