Križaljka za Euro

Slovenija, Cipar i Malta ipak su dali neke odgovore

Zadnja izmjena: 2. travnja 2021.

Zlatko Dalić je osjećaj utakmice s Maltom usporedio s igranjem protiv Francuske i to sve govori kakva je bila utakmica na Rujevici i kolika je bila njena težina.

“Imali smo stopostotnu šansu u trećoj minuti, ali nismo zabili”, izjavio je Dalić nakon utakmice. “Prije nas je sve išlo, a sada nas ne ide. Ja to prihvaćam, znam da će doći bolja vremena. Dečkima svaka čast na ustrajnosti, teško je to bilo gledati, osjećali smo se kao da igramo s Francuzima ili s Brazilom.”

Teške utakmice se događaju. Ova s Maltom nije bila ništa puno različita od one protiv Cipra ili od onih protiv Walesa, Azerbajdžana ili Mađarske u proteklim kvalifikacijama. Protok lopte je spor, nema dovoljno automatizama u igri s loptom i čim igrač, koliko god kreativan i tehnički savršen bio, mora podignuti glavu kako bi našao rješenje, suparnički blok dobije sekundu ili dvije koje su potrebne da se posloži i zatvori iduće dodavanje. Bunkeri se razbijaju igrom iz prve, a Hrvatska nije uigrala mehanizme koji bi joj omogućili da igra na taj način.

Bilo bi dobro da Hrvatska ima taj dio igre na koji se može nasloniti, ali možda je vrijeme da svi zajedno prihvatimo kako stvari ne mogu biti savršene. Uostalom, to nije niti zabrinjavajuće. Ovo s Maltom, Ciprom i Slovenijom nije ništa novo; gledamo to kroz gotovo svake kvalifikacije i na kraju se Hrvatska ipak plasira jer ima individualnu kvalitetu da riješi te utakmice na rutinu i bez nekih pretjerano uigranih elemenata u posjedu lopte.

Činjenica da su protiv Malte morali ući Perišić i Modrić je zabrinjavajuća, ali Dalić barem zna na čemu je uoči Europskog prvenstva

Ono što treba zabrinuti jest činjenica da je Dalić morao uvesti igrače iz prve postave kojima je planirao dati odmor i tek onda je Hrvatska uspjela slomiti Maltu. Možda bi se to svejedno dogodilo kako je Malta fizički padala prema kraju utakmice, ali — imajući u vidu predstojeće Europsko prvenstvo — to nije ohrabrujuća poruka. Nema više termina i utakmica u kojima se igrači iz drugog plana mogu nametnuti prije Eura. Malta je bila zadnja prilika, iduće okupljanje su već pripreme za Euro na koje treba otići s gotovim popisom.

U tom kontekstu je zabrinjavajuće da je Dalić morao uvesti Luku Modrića i Ivana Perišića jer je to jasan indikator da stvari nisu bile dobre. Ako izbornik ne može računati s rezervama za Maltu, kako da onda računa s njima na Euru? Jer koliko god ove tri utakmice bile važne za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, toliko su važne jer su se kroz njih hvatale pozicije za Euro. Zapravo, možda je taj dio priče bio i bitniji te njega treba staviti u prvi plan.

Opcije za mijenjanje ritma

U suštini, pitanje popisa za Europsko prvenstvo i nije toliko komplicirana stvar. Hrvatska je zemlja s nešto više od četiri milijuna stanovnika i naša baza nogometaša stvarno nije toliko široka da bi se previše biralo. Barem 18 igrača već sada zna da će, ako sve bude u redu sa zdravljem, biti u Londonu. Pitanje je samo kakve će im uloge tamo biti. Malta i Cipar su, kao zadnje utakmice prije Eura — ali i kompetitivne utakmice u kojima se igra za nešto opipljivo, što ih čini vrjednijim od prijateljskih susreta koji se obično pretvore u revijalno prešetavanje — bile savršen poligon za analizu tih uloga.

Nakon što je završila epizoda u Rusiji, Dalić je u jednom od intervjua rekao kako je sastav za utakmicu s Nigerijom znao mjesecima unaprijed. Slično je valjda i sada, a svatko od nas bi vjerojatno mogao pogoditi barem devet igrača iz početne postave.

Ante Budimir i Mario Pašalić nisu u njoj. Riječ je o alternativama na poziciji napadača i desetke, a protiv Cipra su pokazali koliko mogu biti korisni. Dalić s njima na terenu dobiva opipljive stvari; njih dvojica nisu igrači koji će kreirati, ali su zato sjajni u igri glavom.

Budimir u La Ligi uzima 4,7 zračnih duela po utakmici, čime je četvrti igrač lige u toj kategoriji, a još impresivnije je to što mu je uspješnost u tim duelima čak 63 posto. Za usporedbu, možda je najbolje uzeti podatak da Sergio Ramos — a znamo da su stoperi uvijek u prednosti što se tiče zračnih duela — ima postotak uspješnosti od 61 posto. Bruno Petković u HNL-u osvaja 1,9 zračnih duela s 49 posto uspješnosti, a riječ je o najdominantnijem igraču lige. Ramón Mierez ima 46 posto uspješnosti, a to je za napadača sjajna brojka. Tek kada uzmete u obzir Ramosa, Petkovića i Miereza možete do kraja shvatiti koliko je Budimirovih 63 posto na 4,7 duela brutalno dobar rezultat i koliko je zapravo dominantan u skoku.

Možemo li igrati samo na to? Jasno da ne možemo. Osasuna igra drugačije od Hrvatske i Petković je debelo u prvom planu, ali Budimir Daliću daje opcije za taktiziranje i mijenjanje ritma utakmice. Uostalom, Euro je turnirsko natjecanje i vrlo je lako moguće da će Hrvatska u određenom trenutku biti u situaciji da hvata rezultat u zadnjim minutama utakmice. Dalić će u tom trenutku ima Budimira koji može biti meta centaršutovima i loptama koje će u nedostatku vremena ići okomito u kazneni prostor.

Budimir je protiv Cipra pokazao da se dobro slaže s Pašalićem. Igra cijele momčadi je bila prilično loša, ali njih dvojica su solidno surađivali i jako se dobro nadopunjavali. Na kraju krajeva, Pašalić je zabio gol upravo glavom nakon dolaska iz drugog plana i došao je u još jednu sjajnu priliku, a protiv Malte je pogodio okvir gola. Bruno Petković kao napadač i Nikola Vlašić ili Andrej Kramarić iza njega garantiraju određeni stil igre i kombinatoriku u prostoru između linija, a Budimir i Pašalić garantiraju opasnost u skoku i prisutnost u kaznenom prostoru, ali i Pašalićevu realizaciju iz drugog plana.

Iz drugog plana

Mislav Oršić je — za standarde reprezentacije, ali i njegove osobne, s obzirom na to što je znao pokazati u Europi u zadnje dvije godine — protiv Malte odigrao jako prosječnu utakmicu. Međutim, njegovo mjesto na Euru je sigurno jer krilna pozicija je u deficitu. U istom ovom terminu je igrala i U-21 selekcija, a u njoj je Igor Bišćan morao koristiti Luku Ivanušeca jer mu je jedino pravo krilo Dario Špikić. Dalić ima Perišića, Antu Rebića, Josipa Brekala i to je to. To znači da će na konačnom popisu od 23 čovjeka biti Oršić.

Međutim, rekli smo da nije pitanje popisa jer su tu stvari prilično jasne za barem 18, a vrlo vjerojatno za 22 čovjeka. Pitanje je uloge. Tu je najbitniji faktor koliko je Oršić dobar u obrani.

Kada trener želi zatvoriti utakmicu, obično vadi napadača ili krilo da bi stavio veznog ili obrambenog igrača koji će mu osigurati obrambenu stabilnost. Dalić u Oršiću ima sasvim drugačijeg čovjeka – ima krilo koje je toliko obrambeno odgovorno da ga može uvesti kako bi zatvorio utakmicu, a istovremeno ne mora ništa izgubiti prema naprijed. Uostalom, to je savršeno pokazala Dinamova utakmica protiv Tottenhama. Oršić je bio praktički lijevi bek jer je Bartol Franjić ulazio prema sredini kao treći stoper i svoj posao u obrani je odradio na vrhunskoj razini, a onda je još uspio otići u napad i zabiti tri gola.

Vlašić i Kramarić, pa Brekalo i Rebić te Domagoj Vida i Duje Ćaleta-Car izravno konkuriraju za tri pozicije. Trojica će igrati, trojica će grijati klupu, a tu je još vječno pitanje Matea Kovačića koji nema svoju pravu ulogu.

Budimir, Pašalić i Oršić tu ulogu imaju. Oni nisu u prvoj postavi, ali oni su Dalićevi ljudi za specijalne zadatke; igrači koji svojim profilom donose konkretne stvari koje su nužne za promjenu ritma utakmice. Stavio Dalić Kramarića ili Vlašića, dobit će slične stvari. Jedan će možda biti u boljoj formi od drugoga ili će se jedan taj dan bolje osjećati od drugoga i promjenom možete tražiti raspoloženijeg, ali u suštini imate igrača koji traži loptu u noge u prostoru između suparničkih linija. Različiti su, ali igraju u istoj zoni na vrlo sličan način. Pašalić je drugačiji, on igra bez lopte i napada dubinu iz drugog plana, a tu je vrijednost koju on, Budimir i Oršić imaju – donose nešto sasvim drugačije. Nije to nužno uvijek nešto sofisticirano, ali mogu obaviti specijalne zadatke.

Nema više termina za provjeru

Slično je i u slučaju Josipa Juranovića i Filipa Uremovića.

U suštini, traži se netko tko će biti zamjena u slučaju da Šime Vrsaljko ne bude mogao, jer teško je vjerovati da će Dalić mijenjati Vrsaljka u živim utakmicama ako ovaj fizički bude dobar. Juranović je bolji prema naprijed — protiv Malte tri ključna dodavanja, 3/3 driblinga; u zadnjoj HNL sezoni, usprkos frustraciji Hajdukovih navijača, bio je najbolji bek lige po pitanju centaršuta i igrač s najviše dodavanja u kazneni prostor — i on može koristiti fizikalije za pritisak na povučenog suparnika, dok je Uremović bolji prema natrag i dalje obrambenu stabilnost. U svakom slučaju, oni svoje uloge imaju. Nije riječ o savršenim igračima, obojica imaju mane, ali sasvim je jasno što s njima dobivaš i u kojim ih situacijama možeš koristiti.

Slična je stvar i s Milanom Badeljom, samo dijametralno suprotna. On je važan dio hijerarhije momčadi zbog čega treba ići na Euro, ali utakmica s Maltom je ponovo dokazala da nema pravu ulogu u momčadi i to je ponovo bilo sasvim jasno. Organizatore igre već imamo — ako ne može Modrić, onda imamo Kovačića koji će preuzeti loptu. Hoće li to biti uspješno ili neće, o tome se može diskutirati, ali činjenica je da će lopta primarno ići kod njega, a ne kod Badelja. Onda Badelju ostaje da bude osigurač, defenzivniji igrač u veznoj liniji, a to ne ide. Nije dovoljno brz za pokriti toliko prostora i premda odlično čita igru, dvije situacije koje je Malta imala prošle su ravno kroz zonu koju bi on kao zadnji vezni trebao čuvati.

Kad zbrojimo sve koji imaju sigurno mjesto, sve one koji imaju jasnu ulogu i sve one koji nemaju ulogu, ali imaju status u momčadi; dolazimo do zaključka da je Malta dala jedan jasan odgovor — Dario Melnjak svoju ulogu nema. S obzirom na to da je Domagoj Bradarić u U-21 reprezentaciji, da je Borna Sosa ozlijeđen (ali i da nije, bio bi s mladom reprezentacijom nakon što odradi dvije utakmice kazne) i da prije okupljanja za Euro više nema termina za provjeru, to je jedini pravi upitnik na popisu za Euro. Melnjak svoje šanse za Euro nije urušio lošom utakmicom. Nije bio posebno dobar, ali nitko nije bio nešto posebno dobar kroz ove tri utakmice. On je svoje šanse izgubio jer nije pokazao ništa što se može iskoristiti za specijalne situacije, ništa konkretno što mu može odrediti ulogu.

U tom kontekstu su nam Malta, Cipar i Slovenija ipak nešto pokazale. Prvo, koliko će biti nezgodno protiv Škotske ako Hrvatska ne razvije neke modele igre i ne dođe na razinu automatizma — jer Škotska će se braniti na sličan način kao ove tri momčadi — a onda i koliko se na koga može računati i u kojoj ulozi. Činjenica da su protiv Malte morali ući Perišić i Modrić je zabrinjavajuća, ali Dalić barem zna na čemu je uoči Europskog prvenstva.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.