Ne vraća se svaki dan u HNL potencijalni reprezentativac i igrač koji je prošle sezone igrao u Premier ligi. I to s tek nepunih 26 godina. Euforija zbog Krovinovićevog potpisa je još veća zbog toga što je Hajduk u prvom kolu protiv Lokomotive najveće slabosti pokazao upravo u sredini terena. Prema podacima koje SofaScore dobiva preko Opte, Hajduk je u Kranjčevićevoj imao šest velikih prilika prema nula Lokomotivinih, ali velika većina je došla kroz tranziciju po osvojenoj lopti. Uostalom, oba su gola pala nakon što je Hajduk osvojio loptu u zoni svog lijevog bočnog i prešao u napad. U postavljenim napadima je bilo osjetno više problema i Hajduk je u svim produženim napadima vrlo teško stvarao višak jer je imao probleme u organizaciji napada.

Jedino je pitanje — tim više što je, prema medijskim izvještajima, Hajduk platio milijun i pol eura Benfici, što je na našem tržištu ozbiljna lova čak i za klubove koji igraju u grupnoj fazi europskih natjecanja — je li euforija opravdana? Je li Krovinović čovjek koji svojom individualnom kvalitetom može popraviti pokazane slabosti i kako će se uklopiti u momčad?

Ako u centralnoj zoni imate Krovinovića i Livaju, onda je potrebno imati nekoga tko može zonski pokriti prostor iza njih. Hajduk trenutno nema takvog igrača

Hajduk je protiv Lokomotive imao 428 točnih dodavanja, od čega je 36 napravio Josip Vuković (sa samo 76 posto uspješnosti), a Mario Čuić je za sat vremena igre došao do 31 dodavanja (s 89 posto uspješnosti). Sam broj dodavanja je relativno nizak za momčad koja pokušava dominirati posjedom, jer centralni veznjak u momčadi koja ima 60-ak posto posjeda, koliko je Hajduk imao protiv Lokomotive, obično ima između 55 i 65 točnih dodavanja — dakle, osjetno više od onoga što je imao Vuković. Ali problematičan nije samo ukupni broj dodavanja, nego i količina progresivnih pasova. Vuković i Čuić nisu imali nijedno ključno dodavanje, a od njihovih 67 dodavanja samo 12 je ‘osvajalo’ više od sedam metara terena.

Krovinović nije tipični organizator igre profila Luke Modrića, igrač koji će svojoj momčadi dati ritam u posjedu lopte s gomilom kratkih i brzih dodavanja, a što će njegove suigrače dovoditi u bolje pozicije. Kada je igrao za Benficu u portugalskom prvenstvu, imao je prosječno 37,8 točnih dodavanja po utakmici, a u Engleskoj i manje od toga. U Premier ligi je za West Bromwich Albion imao prosječno 27,3 dodavanja po utakmici, dok je u Championshipu za Nottingham Forest dodavao 26,6 puta po utakmici, a godinu ranije za WBA prosječno je ostvarivao 29,1 dodavanje.

Idealni kontekst

Međutim, ono u čemu je Krovinović najbolji jest upravo progresija lopte i izravno osvajanje terena.

Prošle sezone je u Premier ligi imao 6,59 progresivnih dodavanja na 90 odigranih minuta i 7,25 progresivnih nošenja na 90 minuta. U konkurenciji svih veznih igrača u ligama Petice u zadnjih godinu dana, Krovinović je bio bolji od 91 posto veznjaka u progresivnim dodavanjima i od 92 posto veznjaka u progresivnim nošenjima lopte. U ostalim segmentima je prosječan ili ispodprosječan u toj konkurenciji, ali u stvaranju progresije i osvajanju prostora je zbilja odličan i na taj način suigrače dovodi u bolje pozicije.

Tu treba u obzir uzeti dvije stvari; jednu koja mu ide u korist i jednu koja mu ide na štetu. Prva je ta da je Krovinović prošle sezone u Premier ligi odigrao 11 utakmica s prosječno 49 minuta na terenu, tako da to treba uzeti u obzir pri skaliranju brojki. Druga je da je WBA prošle sezone imao najniži postotak posjed alopte u cijeloj ligi sa samo 41 posto, što kreativnim veznjacima otežava posao i stvara negativan kontekst jer smanjuje količinu akcija u kojima mogu napraviti razliku. U Hajduku će taj volumen biti neusporedivo veći i bit će bliže idealnom kontekstu svoje igre.

Zapravo, ako gledamo što bi bilo idealno nogometno okruženje za Krovinovića, onda je to da je on treći čovjek u veznoj liniji. Nekakva vrsta uloge Andrésa Inieste koji će uz sebe imati Xavija, odnosno igrača koji organizira igru i daje tempo posjedu s 80-ak dodavanja po utakmici, te Sergija Busquetsa, odnosno igrača koji će mu se nuditi za povratno dodavanje i čuvati leđa zonskim pokrivanjem prostora. U takvim uvjetima Krovinović može raditi ono u čemu je najbolji — pojaviti se u prostoru između linija, primiti loptu u uskim prostorima te probijati suparničke linije dodavanjem ili driblingom dajući napadu progresiju.

Uostalom, Krovinovićeva epizoda u Benfici je krenula u pozitivnom smjeru nakon što je trener Rui Vitória prešao u formaciju 4-3-3. Početak sezone je propustio zbog ozljede i nije ga bilo u zapisnicima prvih triju utakmica jer je operirao bruh, a onda je iduće tri proveo na klupi. Nakon što je u sedmom kolu dobio osam minuta, u iduća tri je na terenu proveo ukupno 33 minute. Cijelo to vrijeme je Benfica igrala u formaciji 4-4-2 s dvojicom zadnjih veznih i za Krovinovića jednostavno nije bilo mjesta. A onda je Rui Vitória uslijed loše forme odlučio promiješati karte. Prvo je u utakmici s Vitóriom de Guimarães prešao u 4-2-3-1 s Krovinovićem iza napadača, a onda kolo iza toga u 4-3-3 s veznim redom u kojem je Ljubomir Fejsa držao poziciju zadnjeg veznog s Pizzijem i Krovinovićem ispred njega. Krovinović je odigrao svih 90 minuta, a Benfica je tu utakmicu dobila 6:0.

Od te točke nadalje, Krovinović je postao standardni član prve postave i sve do teške ozljede koljena krajem siječnja je sve utakmice domaćeg prvenstva odigrao u punoj minutaži, po 90 minuta. Rui Vitória se držao rasporeda 4-3-3 s Fejsom kao centralno postavljenim zadnjim veznim, a to je bilo savršeno okruženje za Krovinovića i Pizzija.

Još posljednja kockica

Krovinović u Hajduku neće dobiti takvo idealno okruženje. Neće biti treći veznjak i nekakva imitacija Inieste, jer Jens Gustafsson vrlo vjerojatno neće prijeći na 4-3-3 s obzirom na to da u momčadi ima Marka Livaju kojeg je racionalno držati na poziciji desetke u formaciji 4-2-3-1.

Međutim, to nije toliki problem. Nije njegova najbolja uloga, ali Krovinović se bez ikakvih poteškoća može snaći u uvjetima u kojima igra drugog centralnog veznog s desetkom ispred sebe. Obično žrtvuje malo svoje probojnosti, igra manje rizično da ne izgubi loptu kada nema pokrivena leđa i odigra koje sigurno dodavanje više, ali i dalje može biti vrlo koristan. Igrao je to dovoljno često da zna koje zadatke treba preuzeti, a čak je i u Benfici često bio u takvoj situaciji jer Pizzi je redovito odlazio visoko prema naprijed i tražio prostor na desnom krilu, ostavljajući Benficu u situacijama da je de facto imala dvojicu centralnih veznih igrača, a ne trojicu.

Problem je u tome što Hajduk nema nikoga tko Krovinoviću može čuvati leđa na način na koji je to u Benfici radio Fejsa.

Vuković je duel igrač. Nešto je drugačije građen od Stanka Jurića i načinom na koji se kreće ostavlja drugačiji dojam, ali se u suštini radi o sličnim igračima sa sličnim navikama u igri. Uostalom, Vuković je protiv Lokomotive osvojio 8/10 duela, oduzeo je dvije lopte, napravio jedan prekršaj i nijednom nije predriblan. Ako želite agresivnu sredinu koja će konstantno ulaziti u pritisak, to je solidno rješenje za HNL. Ali ako u centralnoj zoni imate Krovinovića i Livaju, onda je potrebno imati nekoga tko može zonski pokriti prostor iza njih, nekoga tko se dobro postavlja i kome temelj igre u obrani nije duel nego čitanje igre i oduzimanje prostora.

Ako već koristimo usporedbe s vrhunskim igračima, idealan partner za Krovinovića nisu N’Golo Kanté ili Gennaro Gattuso nego Busquets ili Jorginho, jer će prostor iza njega i Livaje po izgubljenoj lopti biti prevelik da bi se pokrio ulascima u duele sa suparnicima. Potreban je netko tko može zonski čuvati prostor i tko neće pokušavati izravno oduzeti loptu suparniku, jer je to utopija koja će često biti kažnjena golom kada ne uspije; netko tko će umjesto toga usmjeriti suparnički napad i usporiti ga dok se obrana ne posloži.

Hajduk trenutno nema takvog igrača. Marco Fossati je relativno blizu tog profila, pogotovo u fazi napada u kojoj dobro recirkulira loptu i drži ritam kratkim dodavanjima, ali crveni kartoni koje je dobio prošle sezone su jasan pokazatelj kako njegova kontrola prostora ipak nije na toj razini.

To automatski znači da Krovinović ne dolazi u idealnu situaciju i to treba uzeti u obzir u euforiji navijača zbog potpisa i procjeni koliko će popraviti Hajduk ulaskom u početnu postavu. S jedne strane, donijet će Hajduku opipljivu prednost u onome što je u Kranjčevićevoj bio veliki problem. On traži loptu, aktivan je i konstantno odigrava prema naprijed, što ga čini sjajnom sponom između Josipa Eleza i Marija Vuškovića i napada. Tehnički je sjajan, odlično se kreće i već je dokazao da može konstantno osvajati prostor dodavanjem i driblingom; čak i u najjačoj konkurenciji kao što je Premier lige. Riječ je o igraču koji je prošle godine u ovo vrijeme igrao u Premier ligi i koji je za HNL naprosto klasa više.

S druge strane, čak i uz Krovinovića, Hajduku još uvijek nedostaje još jedan veznjak — netko tko će kontrolirati prostor u obrani i tko će dati ritam momčadi kroz kratka dodavanja; zadnja kockica koja nedostaje u mozaiku konkurentne momčadi koju slažu Mindaugas Nikoličius i Lukša Jakobušić.