Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kuda ide Loksa?

Momčad je zasluženo došla do drugog mjesta. No, glavni igrači su već prodani

Zadnja izmjena: 26. srpnja 2020.

Ovogodišnja sezona HNL-a bila je maraton koji se rješavao u zadnjih zadnjih 100 metara, barem što se tiče borbe za drugo mjesto u kojoj su se Osijek, Lokomotiva i Rijeka u zadnjih 90 minuta izmijenili na mjestu koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka. U tom ludilu kao konačni pobjednik izašla je Lokomotiva, autogolom Danijela Lončara u 88. minuti skinuli su igrači Gorana Tomića Rijeku s drugog mjesta i postali drugaci.

Kad pogledate cijelu sezonu, potpuno zasluženo.

U sezoni neozbiljnosti Lokomotiva je bila najozbiljnija. Rijeka je promijenila trenera, Osijek je promijenio trenera, Hajduk je promijenio dvojicu, a Lokomotiva nije — Tomić radi svoj posao već dvije i pol godine i preživio je prva tri kola u kojima je osvojio nula bodova. Još važnije, preživio je prošlogodišnje proljeće u kojem je u 17 kola osvojio 15 od 51 mogućeg boda. U sezoni u kojoj drugo mjesto nikad nije vrijedilo više, klubovi nikad nisu imali lošiji rezultat — Hajdukovo peto mjesto je najlošiji rezultat u povijesti HNL-a, Rijeka je nakon šest godina izgubila drugo mjesto i skupila je najmanje bodova u eri Damira Miškovića, a Osijek je, usprkos svim ulaganjima i debelo najvećem budžetu u povijesti kluba, osvojio 62 boda, točno koliko je imao prošle sezone i četiri boda manje nego što je Zoran Zekić imao 2017.

Sama borba za to drugo mjesto bila je nešto najzanimljivije u HNL-u godinama unatrag i konstantno ponavljanje nagrade Lige prvaka stvorilo je navijačima klubova iluziju da igraju kvalitetnije nego što su zapravo igrali jer svi su gubili bodove — ne samo u međusobnim utakmicama, nego i protiv suparnika s dna ljestvice, ali i suludim strateškim odlukama kojima su pucali u vlastita koljena. Lokomotiva je, za razliku od njih, bila spremna iskoristiti šansu i maksimizirati vlastite resurse.

Tomić ostaje bez obje karike na desnoj strani, tamo gdje je Lokomotiva imala većinu svojih napada. Lokomotivi odjednom ponestaje brzine prema naprijed

Nema smisla pretvarati se da je Lokomotiva ‘normalan’ klub niti ima smisla ponavljati laž da su njeni odnosi s Dinamom napeti. Nisu, a to najbolje prikazuje primjer Frana Karačića kojem je na ljeto isticao ugovor.

Po Bosmanovu pravilu, Karačić je već nakon Nove godine mogao potpuno slobodno potpisati ugovor s novim klubom u koji bi prešao nakon isteka ugovora. No, stvari su se na relaciji Maksimir-Kajzerica ipak odigrale nešto drugačije od tržišnih pravila koja vrijede u Europi. Karačić je siječnju potpisao ugovor s Dinamom koji ga je registrirao za sebe i onda ga poslao na posudbu u Lokomotivu do kraja sezone, što jasno znači da je Dinamo nije za Karačića iskoristio Bosmanovo pravilo nego je s Lokomotivom napravio transfer. Dakle, Dinamo je kupio igrača kojeg je pod istim uvjetima mogao dobiti potpuno besplatno, ali je na ovaj način Lokomotivi na legalan način poslao financijsku injekciju, jer Dinamo je godinama glavni izvor prihoda za Lokomotivu.

Ovaj put je malo drugačije

Prevare i mućkanja su dio naše svakodnevice. Međutim, ako stvari gledamo isključivo nogometno, Lokomotiva je svoje drugo mjesto zaradila isključivo na zelenom travnjaku. Nije joj igrao bjegunac iz Međugorja, nisu je gurali suci, Tomićeva momčad se nije ‘skrumpirala’ do uspjeha s jednom ili dvije dobre utakmice nego je kroz cijelu sezonu igrala dobro, s jasnom nogometnom filozofijom i bez puno glavinjanja okolo, što je sasvim dovoljno da zasluži drugo mjesto.

Glavna stvar u njihovoj igri je Kastratijev efekt, koji je posljedica činjenice da je Lirim Kastrati najbrži igrač HNL-a i samim time oružje koje je gotovo nemoguće zaustaviti. Jednako kao kad suparnik ima dva metra visokog napadača, jasno vam je što će Lokomotiva napraviti, ali ne možete to spriječiti — jer da biste spriječili, prvo trebate uloviti Kastratija, a to nije baš toliko lagano.

To je omogućavalo Lokomotivi da bude ubojita u kontrama. Nije to bilo neko revolucionarno rješenje, ali imati Kastratija na desnom krilu značilo je imati priliku unakaziti bilo kojeg suparnika u svega nekoliko sekundi nakon što taj suparnik izgubi loptu, što je momčadi tjeralo da budu oprezne čak i kad imaju loptu na Lokomotivinoj polovici terena, jer tu su zapravo Lokosi najopasniji.

Ne znači to da su bili neopasni u postavljenom napadu, dapače. Lokomotiva je i tu točno znala što želi. Nije to bio neki seksi nogomet i često se svodilo na forsiranje dok ne prođe, ali Tomić je još jednom iskoristio Kastratija na desnom krilu i fokus igre u postavljenom napadu potpuno prebacio desno kako bi razbijao suparničke obrane u postavljenom napadu.

Sve momčadi imaju dozu asimetrije u igri, ali Lokomotiva je to odvela u ekstrem. Kastratiju je pomoć pružao Karačić koji se s desnog beka podizao visoko, dok je bek na lijevoj strani ostajao nisko, a Karačićevo kretanje su pratili i stoperi i veznjaci koji su se pomicali prema desno. Rezultat takvog plana igre je činjenica da su Lokosi u pravilu na utakmici imali dvostruko više napada na desnom krilu u odnosu na lijevo i nijedna druga momčad u HNL-u nije bila toliko orijentirana na jednu stranu.

To je u kontekstu kvalifikacija za Ligu prvaka ozbiljan problem.

Tomić je navikao ostajati bez igrača. Prošle godine je Luka Ivanušec, najbolji igrač momčadi, prešao u Dinamo. Godinu ranije je Lovro Majer, najbolji igrač momčadi, prešao u Dinamo. Odlazili su Dejan Radonjić koji je bio bitan igrač u napadu, Toni Datković koji je igrao standardno u obrani i Tomić se snalazio. Možda mu je trebalo par kola da uklopi zamjene, ali se u konačnici snašao. Međutim, ovaj put je malo drugačije. Lokomotiva nije samo ostala bez najboljih igrača; ostala je bez mehanizma igre koji ju je činio prepoznatljivim. Kastrati napušta klub i odlazi u Dinamo, Karačić napušta klub i odlazi u Dinamo, a Tomić ostaje bez obje karike na desnoj strani, tamo gdje je Lokomotiva imala većinu svojih napada.

Ponovno preslagivanje

Osim njih dvojice, Lokomotiva je već sada prodala i Kristijana Jakića — vidi čuda, opet u Dinamo — i Myrta Uzunija u Ferencváros.

Prvi gol koji je Lokomotiva zabila Osijeku je došao tako što je Uzuni gurnuo loptu Kastratiju u prostor, on je vratio Uzuniju na udarac koji je Ivica Ivušić obranio, a loptu je u mrežu ugurao Jakić. Sva trojica već su prodana. Drugi gol je stigao poslije prekida nakon što je Osijek prekršajem zaustavio Karačićev prodor. I Karačić je prodan.

Koliko god format kvalifikacija išao Lokomotivi na ruku, jer kolo u kojem se igra na jednu utakmicu daje puno više šansi momčadi koja se može braniti i vrebati kontranapad od standardnog formata s uzvratnom utakmicom, toliko u obzir moramo uzeti da je Lokomotiva ostala bez četvorice prvotimaca. Od figura za koje možemo reći da su nositelji igre, Tomiću su ostali samo igrači u užoj obrani — Ivo Grbić, Denis Kolinger i Jon Mersinaj. Naravno, može se dogoditi da Grbić, ako i on ostane u klubu, u jednoj utakmici poskida sve živo i da Kolinger i Mersinaj odigraju sjajnu utakmicu u kojoj će zatvoriti suparnika, ali Lokomotiva će biti iznimno mršava prema naprijed, bez svoje desne strane kojom lomi suparnike i bez Uzunija koji je bitan faktor u kontranapadima.

A kad računaš na obranu, moraš računati i na kontranapade. I koliko god Marko Tolić i Sammir bili kreativni i sposobni prelomiti utakmicu neočekivanim potezom, Lokomotivi odjednom ponestaje brzine prema naprijed. Čak i da nađe igrače koji mogu uskočiti u kopačke ovih koji su otišli, za to će trebati malo vremena. Uostalom, i ovu sezonu je Tomić krenuo s porazima i trebalo mu je malo vremena da posloži stvari, iako su mu lani Kastrati, Uzuni, Jakić i Karačić odigrali preko 2.000 minuta u sezoni.

Hrvatski nogomet je imao jedinstvenu priliku barem pokušati učačkati dva predstavnika u Ligi prvaka, a realnost je da će ondje biti desetkovana Lokomotiva koja se treba ponovo presložiti i da su šanse da HNL ima još jednu momčad u grupnoj fazi barem Europske lige manje nego da su u drami zadnjih 90 minuta sezone na drugom mjestu završili Osijek ili Rijeka, koji imaju neusporedivo veće resurse i mogli bi zadržati jezgru momčadi.

Što ne mijenja činjenicu da je Lokomotiva do svog mjesta došla na travnjaku, gdje je bila bolja od konkurenata.

Ne propusti top članke