Nakon poraza Manchester Cityja na gostovanju kod Newcastlea sredinom prošlog tjedna, menadžer aktualnog prvaka Pep Guardiola priznao je da se njegova ekipa nije mogla nositi sa suparničkim defenzivnim veznjacima. Gubitak bodova koji bi se mogao ispostaviti krucijalnim u borbi za titulu tako je postao vrh ledenog brijega u očima španjolskog stručnjaka. Svjestan je da ukoliko dopusti ponavljanje sličnog scenarija od titule neće biti ništa.
Guardiola zna da su automatizmi u igri koji su njegovu ekipu pretvorili u stroj za postizanje golova i, posljedično, doveli do povijesnog rezultata u prošloj sezoni mač sa dvije oštrice. S jedne strane, sinkronizacija na kojoj insistira kroz svoju viziju pozicijskog nogometa pomaže otključavanju nevjerojatnog potencijala u zadnjoj trećini terena, dok istovremeno s druge strane potreba za rigidnim služenjem sistemu eliminira nepredvidljivost njegovih igrača.
City tako postaje tim protiv kojeg je jako teško igrati, ali ga je lako analizirati.
Sad kada je prisiljen napustiti svoju zonu komfora i vratiti se u laboratorij u pokušaju da još jednom potvrdi svoju genijalnost, Pep je opasniji nego ikad
Onog trenutka kad suparnik završi traganje za odgovorima, pad je neminovan. Rafael Benitez je zatvarajući oba halfspacea, koje City uživa napadati smještajući u njih svoje najkreativnije igrače, nagovijestio mogući početak kraja. Da bi vratio nepredvidljivost svojoj ekipi i zadržao je u utrci za titulu, Guardiola se mora igrati s formacijama i početnim postavama. Iz tog razloga se pred utakmicu sa Arsenalom prvi put nakon dugo vremena zaključao u laboratorij i došao do rješenja koje je od suparnika napravilo nijemog promatrača.
Nezadovoljan raspoloživim opcijama koje nisu uključivale ozlijeđenog Benjamina Mendyja — ključnog igrača u okršaju ovih dviju ekipe na Emiratesu ranije ove sezone — odlučio je igrati bez lijevog beka. Svoju momčad je u posjedu lopte posložio u formaciju 3-2-4-1, dok se branila u tipičnih 4-1-4-1. Takva dinamična transformacija moguća je zahvaljujući nevjerojatnoj polivalentnosti igrača koje ima na raspolaganju, prije svih Fernandinha. U ulozi kojom je podsjetio na Sergija Busquetsa, kojeg je Guardiola na sličan način često znao koristiti u Barceloni, Brazilac je istovremeno bio i stoper i vezni igrač ovisno o tome ima li njegova ekipa loptu ili ne. No, nije samo Fernandinho briljirao u sinoćnjem susretu.
Izostanak Emeryjeve reakcije
Sergio Agüero je svojim 10. hat-trickom u Premier ligi još jednom pokazao da ne postoji bolji igrač u engleskom nogometu kada treba kazniti nesigurnost suparničke obrane. Na kraj svakog fenomenalno konstruiranog napada, u svom prirodnom okruženju, Argentinac unosi dašak divljine koju čak ni Guardiola ne može ukrotiti. Zahvaljujući promjeni formacije koja je trebala iznenaditi Arsenal, ali i biti direktan odgovor na njihov stil igre, City je nepodnošljivom lakoćom hranio svog napadača.
S trojicom igrača u zadnjoj liniji, domaćin je preko vanjskih stopera bez problema prelazio iz prve u drugu fazu napada pored Arsenalove formacije 4-4-2. Unai Emery je prvu liniju obrane svoje momčadi pomaknuo dublje u teren u pokušaju da uspori Cityjeve napade blokiranjem pivota İlkaya Gündoğana i Fernandinha. Takvo pozicioniranje napadača Pierrea-Emericka Aubameyanga i Alexandrea Lacazettea omogućilo je defenzivnim veznjacima Matteu Guendouziju i Lucasu Torreiri markiranje suparnika u halfspaceu. S krilima Alexom Iwobijem i Seadom Kolašincem uvučenim u sredinu terena u pokušaju da blokiraju ulazak s loptom iza leđa napadača dodavanjem jednog od Cityjevih vanjskih stopera, Emery je uspio u svom naumu da maksimalno oteža protok lopte do Davida Silve i Kevina de Bruynea.
No, ideja da se kompaktnim blokom pokuša suprotstaviti Cityju potpuno je otvorila vanjske koridore u kojima su domaća krila imala dovoljno i vremena i prostora da nakon prebacivanja težišta igre obično dijagonalnim dodavanjima iz zadnje linije izaberu najbolje rješenje. Umjesto na liniji zaleđa, gdje Guardiola inače voli držati svoja krila i koristiti ih za završno dodavanje, Bernardo Silva i Raheem Sterling spuštali su se između linija u nastojanju da po prijemu lopte izvuku čuvare sa svojih pozicija, nakon čega bi uslijedilo utrčavanje veznog igrača iz bližeg halfspacea u ispražnjeni prostor i ubačaj koji bi napadao ostatak napadačke linije.
Izostala je Emeryjeva reakcija na Cityjevu igru oko obrambenog bloka njegove ekipe. Osim divno razrađene akcije nakon kornera u početnoj razmjeni udaraca, kojom su iskoristili mješavinu zonske i obrane čovjek-na-čovjeka domaće ekipe, Arsenal nije pokazao ništa. U drugom poluvremenu, uprkos uvođenju Aarona Ramseya i siječanjskog pojačanja Denisa Suareza u igru i prelaska na 4-2-3-1, nije uspio uputiti nijedan udarac prema Edersonovu golu.
Razočaranje je to za menadžera koji u izvlačenju maksimuma iz sebe i iz resursa koje ima na raspolaganju vidi glavni preduvjet za rast svoje ekipe. Za razliku od londonskih derbija u kojima je oduševio pripremom utakmica i promjenama u njihovu tijeku, na taj način sluteći napredak i dajući navijačima razlog da budu ponosni, blijeda partija protiv Cityja u kojoj je odustao od svojih postulata put je u suprotnom smjeru.
“Radi se o presingu i posjedu. Cilj je osvojiti loptu što prije”, objasnio je svoj stil igre po preuzimanju londonskog kluba. Protiv aktualnog je prvaka i jedno i drugo izostalo. Izgleda da se uplašio susreta sa ekipom “protiv koje je nemoguće igrati onako kako želiš” predvođene “najboljim trenerom na svijetu” i izvisio bijelu zastavu prije početka utakmice.
S najkvalitetnijim rosterom u ligi Manchester City zaista djeluje zastrašujuće. Iako se mogu čuti sve glasnije kritike na račun odabira igrača koje mnogi smatraju previše osobnim i u tome pronalaze razlog Cityjeva pada forme, ne treba zanemariti ulogu Pepa Guardiole u razini momčadske izvedbe. Sad kada je prisiljen napustiti svoju zonu komfora i vratiti se u laboratorij u pokušaju da još jednom potvrdi svoju genijalnost, opasniji je nego ikad.
