Lavež u Clevelandu

Cavaliersi su uzbudljiva underdog ekipa. Ali tek su na početku svog putovanja

Zadnja izmjena: 19. studenoga 2021.

Nećemo se lagati, u posljednje tri sezone Cleveland Cavaliers nikog živog nisu zanimali. Ponovni odlazak LeBrona Jamesa iz grada podsjetio je sve na činjenicu da je život s njim predivan, a život bez njega životarenje. Četiri uzastopna pohoda u finale NBA lige i osvojena titula imali su svoju cijenu. Draft pickovi u tom win-now periodu dijelili su se šakom i kapom u tradeovima. Jamesovi su sekundanti dobivali glomazne nove ugovore. Rosteri su godinama poput striptiz bara bili ispunjeni igračima u najboljim godinama ili veteranima, bez klinaca na vidiku. Pune tri sezone trebale su GM-u franšize Kobyju Altmanu da je osovi na noge i u četvrtoj dovede do situacije da, nećemo vas lagati, potpisnik ovih redova pogleda svih 15 prvih utakmica Cavaliersa u sezoni.

Nema više Jamesa, ali ova ekipa bi trebala svakog živog zanimati. Svake godine se na početku sezone u NBA-u iz vedra neba pojavi momčad koja pobere simpatije pratitelja. Lani su to bili zabavni Charlotte Hornets, koji su ove sezone štafetu predali Clevelandu.

A čime su nas osvojili? Pa, možemo reći da se trude biti drugačiji od drugih. Imaju specifičan stil igre koji odudara od uobičajenog. Imaju ultrauzbudljive mlade talente, simpatične i korisne veterane, igrače koje su izmislili niotkud i dobrog trenera. Još jedan bitan razlog: Cavsi pobjeđuju. Iako su šesta najmlađa ekipa u ligi i iako su imali osmi najteži raspored u ligi, trenutno su na omjeru 9-6, s 10. obranom lige i pozitivnom koš razlikom.

Pozornost na sebe privukli su već u prvoj utakmici sezone, kada su protiv Memphisa na parket poslali ljetno free agency pojačanje Laurija Markkanena (213 cm), rookieja i treći pick zadnjeg drafta Evana Mobleyja (213 cm) i Jarretta Allena (211 cm). Jesmo li to u 1992.? Ma čak i da smo u 1990-ima ili na početku 2000-tih, onda kada su ovakve jumbo postave možda i imale nekog smisla, bilo bi previše. Danas, u periodu kada se liga ‘smanjila’ (small-ball) zbog potrebe za igračima koji mogu driblati i šutirati (skill-ball), pokušati nešto ovako (big-ball) je ravno ludilu. A trener Cavsa J.B. Bickerstaff odlučio je biti luđak ili prvak.

Gledanje i proučavanje ovih Cavaliersa ne bi bilo ni približno toliko zabavno iskustvo da u cijeloj priči ne postoji Mobley i njegova nepodnošljiva lakoća igranja košarke

Dobro, osim Bickerstaffovih težnji za inovacijama u košarci, bilo je još par razloga zašto su Cavsi odlučili biti drugačiji od drugih.

Prvo, Bickerstaff je morao zadovoljiti GM-a koji mu je ljetos doveo Markkanena i dao mu ugovor na četiri godine težak 67 milijuna dolara. Kako ignorirati šefa i ljetnu akviziciju ostaviti na klupi? Nije to mogao napraviti ni s najvećim talentom Mobleyjem, ni s Allenom kojeg je Altman dobio u The Tradeu s Netsima lani. Pa ih je sve strpao u petorku. Drugo, visokom postavom htio je utvrditi obranu, prvenstveno od reketa napraviti bedem i lakše sakriti dvojicu startnih bekova, Collina Sextona i Dariusa Garlanda, obojicu alergične na spomen obrane, ali i zbog njihove visine (185 cm). I treće, Bickerstaff se nadao da može testirati svoj skill-ball jer se trojica centara u petorci nadopunjuju vještinama: Markkanen je šuter, Allen skakač i rim-runner, a Mobley može od svega pomalo.

Jumbo trojka

I, znate, nije to uopće izgledalo loše. Em su bili potpuna atrakcija vrijedna praćenja, em su dobivali utakmice. Sve dok Markkanen zbog koronavirusa nije morao u karantenu od 1. studenog, Cavsi su bili na omjeru 4-4. Pritom su skinuli Denver, Clipperse, Hawkse i Hornetse. Nakon što je ostao bez Markkanena, Bickerstaff je u petorku gurnuo Deana Wadea (206 cm) odstupajući tek par centimetara od zacrtanog. Uglavnom, trojac Markkanen-Mobley-Allen odigrao je 138 zajedničkih minuta i ostvario negativnu koš razliku na 100 posjeda od -2,4 poena. Pogađate, nisu mogli zabiti dovoljno. Markkanen je ispaljivao preko šest trica po utakmici uz realizaciju od 28 posto. Spacing je patio s Mobleyjem, koji još uvijek nije stretch igrač, na poziciji četvorke. Nije bilo mjesta za Allenovu roll igru i slash and kick igru bekova.

Ali je zato obrana bila i do danas je ostala — beton.

S jumbo trojkom na parketu Cavsi su primali samo 99 poena na 100 posjeda, što je ekvivalent najboljoj obrani lige. Markkanen je bolje od očekivanog branio trojke, ali pričajmo malo o Mobleyju i Allenu. S njima dvojicom na terenu momčad prima samo 97 poena na 100 posjeda. Očekivano, suparnici ne mogu do obruča. Zapravo, mogu. Samo Lakersi dopuštaju više pokušaja na obruču, ali je kvaka u tome da cijela Clevelendova obrambena počiva na usmjeravanju protivničkog napada prema sredini, gdje čekaju Mobley i Allen sa svojom visinom, rasponom ruku, verticallytijem i pravovremenim postavljanjem. I tu svaka priča o suparničkom napadu prestaje jer samo protiv Knicksa i Clippersa je lošija realizacija na obruču nego protiv Clevelanda.

S obzirom na to da Cavse na početku sezone nosi obrana, vrijedi notirati još par stvari. Osim zone 3-2 s Mobleyjem kao prednjim igračem koju je Bickerstaff na početku sezone testirao, najviše na to koliko su Cavsi zapravo dobri u osnovnim obrambenim zadaćama. Jako malo fauliraju na šutu i dopuštaju najmanje slobodnih bacanja u ligi. Peti su u obrani suparničke tranzicije. Šesti su u obrani trice. Jedanaesti u kreiranju suparničkih izgubljenih lopti. Jedini problem u ovoj priči oko obrambenih fundamenata je kontrola skoka i tu su tek 28. u ligi, što je nevjerojatno s obzirom na visinu koju imaju.

FIBA ili NBA Rubio?

I dok obranu drže na elitnim ligaškim razinama, u napadačkom dijelu igre teško mogu preko svojih očitih limita.

Ekipa nema dovoljno šutera i kreatora da bi bila išta više od prosjeka, u najboljem slučaju. Trenutno Cavsi imaju tek 22. napad lige po efikasnosti. Nije pomoglo ni to što su nedavno zbog ozljede koljena ostali bez Sextona. U njegovu odsustvu su prodisali neki igrači, poput Garlanda i Rickyja Rubija, ali na ovako tankom rosteru Sexton bi dobro došao, makar mu igre često nisu primamljive kao njegovo prezime. Dobra je stvar ta što Cavsi nekako iz večeri u večer uspijevaju pronaći raspoloženog igrača koji će ih nositi. Rubio je s 37 poena sredio Knickse, Allen s 24 Blazerse, Garland s 21 Pistonse, a Mobley s 19 Celticse. Čekamo još da se društvu priključi i pomalo zaboravljeni Kevin Love, koji bi u ovakvoj konkurentnoj ekipi opet mogao pronaći motivaciju.

Isto kao i kod obrane, poeni oko obruča i postotci ključni su segmenti za napad. Četvrti su po broju uzetih šutova iz te zone i šesti u realizaciji. Tu se, dakako, opet najviše oslanjaju na visoke igrače. Jedan zanimljiv podatak: Allen je igrač s najviše zakucavanja u ligi (47), a odmah blizu njega na petom mjestu je Mobley (31). Njih dvojica su u stanju na različite načine stavljati veliki pritisak na suparnički obruč: pick and roll, skok u napadu, povremeni post-upovi, cutovi. Na njihovim utakmicama jako zna zabavljati kemija između Mobleyja i Allena te međusobna dodavanja na kratkim distancama i kreiranje zicera.

Budući da ni jedan ni drugi nisu šuteri (Mobley je na 1,7 pokušaja po utakmici i 30 posto realizacije), Bickerstaff dio akcija vrti i preko elbow zona na parketu. Drugim riječima, svoje centre izvlači malo iz reketa, daje im loptu u ruke i od njih stvara playmakere, dok ostali igrači utrčavaju u prazne prostore. Drugi dio napadačkog tereta je na bekovima. Garland je u trećoj sezoni napravio iskorak i pokazuje zašto je bio peti pick na draftu 2019. Njegova kombinacija šuta za tri i playmakinga vrlo je obećavajuća. Pregled igre je sve bolji, čitanje obrana također, a razvio je odličnu suradnju s oba visoka igrača u pick and roll akciji.

Kada se Garland umori, nastupa Rubio. Tip koji je razmišljao o povratku u Europu, nakon što je po valjda 75. put u karijeri razmijenjen, igra fantastično. Treći je strijelac momčadi, drugi asistent, i nakon 10 godina u NBA ligi konačno je sredio tricu. Trenutno je na odličnih 39 posto. Rubio je u stanju ulaskom promijeniti ritam, razigrati i sebe i suigrače, dignuti tempo i generirati lagane poene u tranziciji. Mnogi kažu da je ovo FIBA Rubio, aludirajući na njegove uvijek dobre igre u reprezentaciji. Mi mislimo da je ovo napokon NBA Rubio, igrač koji je nakon 10 godina konačno otpustio kočnice i počeo više misliti na sebe nego na druge. I sviđa nam se ovakav.

Evan Mobley experience

Gledanje i proučavanje ovih Cavaliersa ne bi bilo ni približno toliko zabavno iskustvo da u cijeloj priči ne postoji Mobley i njegova nepodnošljiva lakoća igranja košarke. Tek mu je 20, ali je već u stanju sa svojih 213 cm odigravati ovakve poteze. U gustoj završnici je lagano, poput beka, napao zatvaranje lijevim ulazom i onda mirno, kao da je veteran s tisuću ovako odigranih poteza, navukao obranu i podvalio loptu suigraču. Da više ništa niste vidjeli od njega ove sezone, ovo bi trebalo biti dovoljno.

Mobley se neočekivano brzo snašao u ligi s obzirom na godine i centarsku poziciju, na kojoj igrači kasnije sazrijevaju. Toliko dobro da sa svih strana pljušte usporedbe. Uspoređuje ga se s Anthonyjem Davisom, Timom Duncanom i Kevinom Garnettom. Postavljaju se pitanja je li od Davida Robinsona postojao rookie koji je bio ovako obrambeno dominantan. Pretjerivanje? Možda, ali nema sumnje da su Cavsi uboli strašan talent s potencijalom franšiznog igrača. Mobleyjeva najveća vrijednost krije se u tome što može igrati kao bek, a braniti kao visoki. Rekli smo, ekipe su zbog potreba playmakinga i šuta izbacile jednog visokog iz petorke. Cavsi ne moraju to raditi jer Mobley nudi oba rješenja. U napadu može driblati, razigravati, šutirati. U obrani može braniti obruč i switchati.

To se već vidi u njegovoj igri. Većinu minuta odrađuje kao četvorka koja obrani daje čvrstinu, a napadu fleksibilnost i glavni je razlog zašto sistem funkcionira. Mobley u napadu već sad može igrati što treba, iako većinu poena zabija kao pick and roll finišer i iz izolacija koje rješava vrlo mekanim šutom, među kojima je posebno impresivan turnaround jumper s desne strane. Igrači takav šut vježbaju po nekoliko godina, a Mobley ga ima već u prvoj sezoni. Bickerstaff se dokazano ne libi razmišljati izvan zadanih okvira, pa smo vidjeli Mobleyja i u nekim vrlo avangardnim akcijama. Primjerice, ovaj pick and roll koji vrti s još jednim visokim igračem, pri čemu do izražaja dolazi njegova kontrola lopte, dodavanje i vještine koje je stekao u srednjoj školi kad je igrao beka.

Mobleyjeva klasa možda se najbolje vidjela u utakmici protiv Bostona 13. studenog. Cavsi su u trećoj četvrtini gubili i 19 razlike, a onda je Bickerstaff odustao od visokih postava i u lovu na preokret stavio Mobleyja na pet i okružio ga krilima i bekovima. Cavsi su u trenu otopili prednost i dobili utakmicu. Mobley je odradio 39 minuta utakmice, svih 12 u četvrtoj četvrtini u kojoj je zabio 12 poena od 19 ukupno te večeri. Bila je to vrhunska timska pobjeda Cavsa, koji su se nakon utakmice pozdravljali lajanjem da naglase underdog mentalitet kojim se ponose. Bila je to istovremeno i demonstracija talenta Evana Mobleyja.

Nažalost, dosta veliki teret koji nosi na leđima uzeo je danak. Cavsi su obavijestili javnost da će Mobley zbog ozljede lakta propustiti možda i mjesec dana sezone. Nisu to dobre vijesti za Cleveland jer raspored je i dalje težak, dosta igrača je izvan stroja ili su rekonvalescenti, a rotacija je tanka. Ma kvragu i rezultat, nije on primaran kod ovako mlade momčadi, šteta je što ćemo biti uskraćeni za Evan Mobley experience. Srećom, i on i Cavsi su tek na početku svog putovanja. Bit će to dobra vožnja.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.