Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Lazio za Ligu prvaka

Je li momčad Simonea Inzaghija spremna za najveću pozornicu?

Zadnja izmjena: 27. prosinca 2019.

Nebeskoplavi dio Olimpica ima samo jedan cilj u novoj godini: vidjeti Lazio ponovno u Ligi prvaka. Iako su nerijetko bili blizu povratka, njihov post u najelitnijem klupskom natjecanju odužio se na 12 godina. U tom vremenskom razdoblju, Lazio se nakon financijskog sloma početkom tisućljeća vratio u gornji dom Serie A. Devet sezona zaredom nije ostvario plasman ispod 10. mjesta, ali samo jednom se našao na poziciji koja je vodila prema Ligi prvaka i tada mu se u playoffu ispriječio Bayer Leverkusen. Pretprošle sezone je opet bio jako blizu, trebao mu je bod protiv Intera na Olimpicu za potvrdu četvrtog mjesta, ali Nerazzuri su preokrenuli te osigurali plasman u grupnu fazu.

Svjetla reflektora najveće europske pozornice nisu isključivi razlog zašto je Laziju potrebna Liga prvaka. Za razliku od ere Sergija Cragnottija i njegove iracionalne potrošnje, sadašnja uprava na čelu s vlasnikom Claudijom Lotitom nastoji voditi klub u granicama realnih mogućnosti. Lotito ne može pratiti ritam najbogatijih pa tako ni dovoditi kapitalce poput Romelua Lukakua ili Matthijsa De Ligta, kao što su to prošlog ljeta napravili Inter i Juventus. Potrebna mu je pomoć u vidu UEFA-ina nagradnog fonda i to je postala Lotitova opsesija, kao i, čini se, završni čin u realizaciji plana o velikom Laziju.

Sudeći po trenutnim rezultatima, bilo bi iznenađenje da se ulazak u Ligu prvaka ne dogodi već ove sezone.

Lazio je na trećem mjestu s utakmicom manje i šest bodova zaostatka za vodećima Interom i Juventusom, bod više od rivalske Rome, a pet bodova više o petoplasirane Atalante. Sjajni niz od osam uzastopnih prvenstvenih pobjeda momčad je potvrdila osvajanjem Superkupa protiv Juvea i očito se nije radilo baš o slučajnosti jer istog je suparnika istim rezultatom, 3-1, svladala i u prvenstvu. Zanimljivo je i važno za istaknuti da su to jedina dva Juventusova poraza otkako ga vodi Maurizio Sarri. No, osim dobre forme, nekoliko je razloga zašto je Lazio postao favorit za treću silu Serie A.

Lazio je zadnjih godina počela pratiti gubitnička reputacija, ali čini se da se taj mentalitet promijenio

Zadnjih sezona Napoli je slovio za glavnu (i jedinu) opozicija ‘vječnom’ prvaku Juventusu. No, zbog nedavnih događaja u klubu i oko njega, izvjesno je da Napolitancima slijedi pad — što je, uz nastavak Milanove patnje i Atalantin dvostruki ritam, otvorilo prostor za nove izazivače. Uzimajući u obzir zadnjih 10 sezona u Serie A, prosječni broj potrebnih bodova za osiguranje četvrte pozicije bio je 67,4, odnosno 1,77 po utakmici. S osvojenih 36 bodova u 16 kola, Lazio je trenutno na 2,25 i brojke, čak u slučaju kasnijeg pada forme ili ozljeda, pokazuju da je ove godine napravljen veliki posao.

A to je i nagrada za to što klub ovog ljeta nije odustao od svoje vizije.

Male promjene

Iako je kao osvajač kupa izborio Europsku ligu, tek osmo mjesto u prvenstvu definitivno je bio korak natrag za klub i njegove ambicije. U situaciji u kojoj bi se većina odlučila na promjene, Lotito je izabrao kontinuitet — kako na klupi, tako i na terenu. Od 15 igrača s najviše minuta u Serie A ove sezone, samo ovoljetno pojačanje Manuel Lazzari ima manje od 60 nastupa za klub.

No, ključna odluka bio je ostanak trenera Simonea Inzaghija.

Otkako je preuzeo klupu u travnju 2016., Inzaghi je većinom koristio isti sustav koji je kasnije modificirao ovisno o igračima koje je imao na raspolaganju. Osnova je formacija s trojicom igrača u obrani i dvojicom bočnih, dok su se uloge ostale petorice određivale na temelju karakteristika pojedinih igrača. Tako je sačuvana uigranost i lakša prilagodbu novih imena, ali ipak ostavljen element iznenađenja za suparnike.

Lani je Lazio većinom započinjao utakmice u formaciji 3-5-2 s Lucasom Leivom, Marcom Parolom i Sergejom Milinkovićem-Savićem iza Cire Immobilea i Luisa Alberta. No, odlični nastupi novopridošlog Joaquína Corree poremetili su standardnu rotaciju i Inzaghija prisilili na prilagodbu.  S obzirom na to da su Correa i Alberto konkurirali za poziciju drugog napadača, a Milinković-Savić kao veznjak također voli otići naprijed, trener je morao donijeti tešku odluku: izbaciti jednog od njih ili ostavljanjem sve trojice preuzeti rizik. Odabrao je drugo i nije pogriješio.

Zbog činjenice da su osnove sustava ostale kao prije, igračima nije bilo potrebno mnogo vremena za prilagodbu i brzo su prihvatili nove zadatke na terenu. Milinković-Savić je preuzeo Parolovu poziciju, dok je Alberto premještan niže u sredinu. Iako se radi o istoj vrsti formacije, Lazio danas zapravo igra 3-3-3-1 — trojac Alberto, Correa i Milinković-Savić se postavljaju ispred Leive i zajedno s Immobileom kreiraju niz problema, najčešće utrčavanjima protiv zonskih obrana.

Važnost Lazijeve ‘devetke’ nije samo u golovima, nego U cjelokupnom utjecaju na igru. Uz pet asistencija, Immobile ima najviše ključnih dodavanja u konkurenciji napadača (27) i jednako kao što koristi proigravanja i prostor, on ih stvara za svoje suigrače. S druge strane, Alberto je spuštanjem u sredinu preuzeo organizaciju igre te postao neposredna opasnost kroz udarce iz daljine kad se suparnik povuče u duboki blok.

Podaci koji pozivaju na oprez

Osim utrčavanja i udaraca iz daljine, Lazio je dolazi u šanse kroz skok. Milinković-Savić je ostao primarna meta za duge lopte te pomoć Immobileu u šesnaestercu, a osim njih u završnicu dolaze bočni igrači, često na kroz ubačaje kad je lopta na suprotnoj strani. Uključujući Correu, čije je glavno oružje dribling, Lazio ima četvoricu igrača s različitim setom vještina koje je Inzaghi odlično uklopio u otprije uigrani sustav igre. Najbolji dokaz da se njegov rizik isplatio govore sljedeće brojke: Lazio ima drugi najbolji napad, Immobile je najbolji strijelac, a Alberto asistent Serie A.

Osim napadačkog napretka, obrana pokazuje znatno bolju reakciju nego prije. Prošle sezone je momčad primila 46 golova, dok trenutno ima drugu najbolju obrana lige sa 16 primljenih golova u isto toliko utakmica. Važnu ulogu ima Thomas Strakosha sa 76 posto obrana, a samo su Juventusovi vratari uspješniji s postotnim bodom više.

Postoje, naravno, i razlozi za oprez.

Prva je realizatorska ovisnost o svom najboljem strijelcu: Immobile je zabio 17 od 38, odnosno 45 posto golova Lazija i niti jedan drugi igrač nema toliku razinu utjecaja u Serie A. Njegova forma će vjerojatno pasti u nastavku, što dovodi do drugog problema. Izuzev Felipea Caiceda, Lazio nema opciju s klupe koja bi mogla promijeniti tijek utakmice. Zadnji podatak je broj golova iz jedanaesteraca — čak sedam puta je momčad zabila s bijele točke, što je najviše ove sezone u ligi.

Lazio je zadnjih godina počela pratiti gubitnička reputacija, smatran je ekipom koja ima problema sa završavanjem započetog posla, ali čini se da se taj mentalitet promijenio. Od svih u Serie A Lazio zabija najviše golova od 75. minute do kraja utakmice. I u obje utakmice protiv Juventusa je golovima pred kraj potvrđivao pobjedu.

S obzirom na viđeno u proteklih nekoliko mjeseci, Lazio ima sve potrebne preduvjete za plasman u Ligu prvaka. Osim nešto slabije konkurencije u prvenstvu, ima upravu s vizijom, uigran sustav, kvalitetnog trenera i pojedince na vrhu najvažnijih statističkih kategorija. Iz vrlo ograničenih uvjeta i moneyball politike nastala je ozbiljna ekipa.

Ne propusti top članke