Od devet službenih utakmica u 2023. Osijek je upisao pobjedu samo u susretu 19. kola protiv Gorice. Tada je momčad Renea Pomsa odigrala seriju dugih lopti na Ramóna Miéreza i dobrom kontrolom odbijanaca dolazila u situacije iz kojih je mogla pucati na gol. Osijek je uputio 20 udaraca, od čega je 11 bilo unutar okvira gola, a dva su završila u mreži za tri boda. U ostalih osam utakmica Osijek je zabio samo tri gola. Još važnije, ako prvi primi gol, u pravilu se ne može izvući iz ponora i gubi te utakmice.
Jasno je da Osijek u krizi. Na kraju krajeva, mađarski su vlasnici odlučili smijeniti Pomsa i tako staviti definitivnu točku na eru Nenada Bjelice. Osijek je računao da s Pomsom može zadržati ono što je valjalo pod njegovim bivšim šefom, ali bez tenzija, a s Borimirom Perkovićem ulazi u život nakon Bjelice i počinje fazu konsolidacije redova. Međutim, gostovanje na Gradskom vrtu i dalje je vrlo teška utakmica. Pogotovo kada je drugo u desetak dana.
Hajduk je oba puta pobijedio Osijek. Na terenu na kojem je u posljednjih 10 utakmica upisao samo dvije pobjede, prvo je eliminirao domaćina u četvrtfinalu Kupa, a onda je uzeo tri boda u prvenstvu. Ta su tri boda važna jer cementiraju drugo mjesto na tablici i Osijekovu ambiciju da se bori za višu poziciju čine potpuno nerealnom. Umjesto eventualnog smanjenja razlike na pet bodova, Hajduk se sada odlijepio na 11 bodova razlike. I to je važno jer Ivanu Leki povećava manevarski prostor za eksperimentiranje s idejama i traženje načina za spojiti kadar koji ima na raspolaganju s vizijom nogometa na račun koje je preuzeo klupu.
Međutim, još važnije je to da je Hajduk odigrao jako dobru utakmicu.
Krovinovićeve kvalitete dolaze do izražaja kad ostane nisko diktirati tempo igre i kad je u poziciji da traži suigrače između linija
Ako je prva utakmica protiv Osijeka ponudila zaključak da se bočni igrači puno bolje snalaze u formaciji s četvoricom natrag, onda je glavni zaključak koji Leko može ponijeti iz druge utakmice to da se Filip Krovinović puno bolje snalazi kada je pozicioniran dublje na terenu.
“Zadovoljan sam Filipom”, analizirao je Leko Krovinovićev učinak prije utakmice s Dinamom. “Goricu je odigrao lošije, kao i svi. U ostalim utakmicama je više puta šutirao na gol nego šest mjeseci ranije. Puno komentiramo, on je desetka ili osmica, gledaju mu se golovi i asisti, a ne umjetnički dojam.” Ono što je Leko tada propustio jest činjenica da je Krovinović u karijeri samo jednom u sezoni zabio više od pet golova — i to u drugoligaškoj sezoni s NK Zagrebom, kad je zabio sedam komada.
Dio slagalice
Utakmica protiv Osijeka je još jednom pokazala da je najbolja Krovinovićeva karakteristika dodavanje lopte u završnu trećinu terena. Tu je Krovinović svijet za sebe i u HNL-u mu u organizaciji napada može parirati samo Josip Mišić. Dakle, Krovinoviću se ne gledaju golovi i asisti nego to da nitko u cijeloj ligi ne dodaje loptu toliko prema naprijed. Može li Krovinović biti opasniji? Može li više pucati i može li imati više progresivnih nošenja lopte gdje će probiti liniju s loptom u nogama? Može. Ali pogrešno je gledati mu golove i asistencije, a ne to da nitko u cijeloj ligi ne osvaja teren dodavanjima toliko efikasno kao on.
Ovdje vidimo ono što je funkcioniralo kod svakog od prethodne trojice trenera — trokut između nisko postavljenog Krovinovića, Marka Livaje koji se otvara između linija i lijevog bočnog koji dolazi visoko. To je ono gdje Krovinović radi razliku. Malo je igrača u ligi koji u ovoj situaciji mogu provući loptu do Livaje, a on ju je provukao.
Objektivno, Krovinović ni protiv Osijeka nije bio dovoljno na lopti. Imao je sjajnu obrambenu večer s tri oduzete lopte, tri presječene i šest otklonjenih opasnosti, tako da je više lopti uzeo sam nego što ih je u otvaranju napada dobio od Luke Vuškovića i Ferra. Leko je najavio da želi Hajduk koji igra okomito i to je legitiman izbor, ali isto tako treba biti svjestan da se u takvom načinu igre gubi dosta Krovinovićevih kvaliteta.
Uostalom, na ovom primjeru vidimo ono što je prilično logičan raspored uloga. Ako Leko od veznog igrača želi da mu dolazi naprijed i bude opasan po gol, onda je logično da to bude Rokas Pukštas ili, u nekoj alternativi, Anthony Kalik. Njih dvojica su okomiti igrači koji se jako dobro kreću bez lopte, odlični su u igri glavom i imaju dobru završnicu. Njihove kvalitete dolaze do izražaja kad ih gurnete visoko pred suparnički gol, a Krovinovićeve kvalitete dolaze do izražaja kad ostane nisko diktirati tempo igre i kad je u poziciji da traži suigrače između linija.
Yassine Benrahou se konstantno pojavljivao u prostoru između linija i odigrao je jako dobru utakmicu. Pokazao je da se može snalaziti u gužvi, da ima solidan pregled igre i jako dobru tehniku, ali i to da je u Francuskoj navikao na nogomet s puno duela, tako da se jako dobro snalazi s metrom ili dva viška koje mu ostavljaju suparnički igrači. Leko mu je dao priliku od prve minute i Benrahou se nametnuo.
Znači li pobjeda u Osijeku da je Hajduk riješio većinu problema i da je našao recept?
Lokomotiva je pokazala da dobro izdanje u Osijeku ne znači univerzalno rješenje. Međutim, Leko je iz pobjede mogao izvući dio slagalice koji ga vodi korak bliže sklapanju mozaika. To možda nije ona slika o brzom i okomitom Hajduku koju je imao u glavi kad je preuzimao klupu, ali je ipak nešto više od potpunog kaosa u kojem je Hajduk znao biti u ovih nekoliko utakmica.
To nas, na kraju, dovodi do zanimljivog paradoksa. Hajduk je oba puta u Osijeku izgledao jako dobro, baš na gostovanju koje daleko najviše remeti normalni rad na treninzima. Puno bolje — odnosno, svježije — nego na Poljudu protiv Lokomotive i Gorice. Je li riječ o slučajnosti ili se trebaju adaptirati načini rada, to je pitanje za nekoga tko zna detalje trenažnog procesa. Ali Leko iz ove utakmice može izvući dvije bitne stvari: bodovnu prednost koja mu omogućava relativan mir za eksperimentiranje u potrazi za rješenjima i iskustvo, odnosno saznanje u kojoj ulozi najbolje može koristiti drugog najboljeg igrača u Hajdukovoj svlačionici.
