Lisice opet u naletu

Brendan Rodgers poveo je Leicester natrag prema vrhu. Na Anfield dolazi po poštovanje

Zadnja izmjena: 5. listopada 2019. Michael Regan/Getty Images via Guliver

Prije gotovo godinu dana Leicester City je zadesila velika tragedija. Helikopter u kojem je letio vlasnik Vichai Srivaddhanaprabha srušio se nakon polijetanja i klub je ostao bez osobe zaslužne za najuspješnije razdoblje u povijesti Lisica, ono u kojoj su osvojili svoj jedini naslov u 135 godina postojanja. Od Championshipa do osvajanja Premier lige — tako se kratko može sažeti Srivaddhanaprabhin utjecaj, ali Tajlanđanin je bio sve samo ne stereotipni vlasnik iz moderne ere ovoga sporta. Koliko god bio imućan, nije mogao voditi financijske i marketinške bitke s daleko moćnim starosjediocima s vrha i zato je ta godina bila posebna.

Momčad u koju je kroz dolazne transfere uloženo manje nego što su konkurenti ulagali u poneke pojedince ostvarila je nevjerojatan rezultat, ali već sljedeće sezone uslijedio je oporavak redovnih contendera dok se Leicester nakon ispadanja u osmini finala Lige prvaka vratio u svakodnevicu.

Sadašnjost je dobila sive obrise kad je po N’Gola Kantéa i, kasnije, Dannyja Drinkwatera došao Chelsea. Iako financijski uvjet nisu predstavljali zapreku jer su vlasnik i prihodi od TV prava mogli biti dovoljan argument za ostatak, presudila je razlika u ambiciji i taj uvjet Lisice nisu mogle ispuniti. Osim toga, ostatak ekipe izuzev Kaspera Schmeichela i Jamieja Vardyja već je bio u ozbiljnim godinama, stoga od tada Leicester nije bio u ozbiljnim kombinacijama za europska mjesta.

Za razliku od konkurenata, Leicester ne igra Europu, ima uigran sustav i trenutno najmanje problema te se čini da bi ponovno mogao pokvariti planove najbogatijima

Odlazak Riyada Mahreza u Manchester City prošlog je ljeta bio prijelomna točka za smjenu generacija i ulazak u rebuilding.

Klub je ostao bez najboljeg pojedinca i centralne točke na kojem je temeljio plan igre i u takvom kontekstu tražila se njegova zamjena. Izbor je pao na desetku Norwich Cityja Jamesa Maddisona, a s obzirom na to da se radilo o igraču prilično različitog seta vještina, to je bilo uvod u promjenu na klupi. Za razliku od Mahreza i njemu dragih tranzicijskih uvjeta u kontekstu nositelja igre, Maddison je kao organizator i primarni kreator ponudio drugi način razmišljanja, onaj koji neće biti isključivo ovisan o igri protiv nepostavljene obrane. Iako je mandat Claudea Puela teško ocijeniti kao negativan zbog solidnog devetog mjesta u sezoni 2017./18., njegov direktni nogomet nije bio idealno rješenje za količinu talenta koje je klub u zadnje vrijeme okupio. Manjak ideje u igri i samo 32 postignuta pogotka u 27 utakmica značili su da je rastanak bio jedina opcija.

Pomlađeni roster i tendencija promjene iz direktnog u pozicijski nogomet bili su idealan poziv za povratak Brendana Rodgersa u Premier ligu.

Razlozi za optimizam

Od nesretnog posklizavanja Stevena Gerrarda i propuštenog koraka za ulazak u povijest s Liverpoolom, sjevernoirski je stručnjak pronašao utočište u Celticu. Dok nije imenovan za novog Leicesterova menadžera, osvojio je sve trofeje u škotskom nogometu i pritom, nimalo nevažno, razvijao mlade igrače kao što su Arsenalov Kieran Tierney ili Lyonov Moussa Dembélé.

Danas popodne se nakon četiri godine vraća na Anfield kao najozbiljniji izazivač izvan engleskih Top 6 još od šampionskog sastava kluba koji trenutno trenira.

Leicester je uoči utakmice trećeplasirani sastav Premier lige s 14 bodova u sedam odigranih kola. Učinak od dva boda po utakmici postaje još značajniji kad se spomene težak raspored koji je uključivao četiri od sedam najboljih ekipa iz prošle sezone. Rodgers je nastavio sjajan niz otkako je preuzeo klub, impresivan je podatak da su za vrijeme njegovog mandata samo nedodirljivi Liverpool i Manchester City osvojili više bodova.

Nakon odlaska Harryja Maguirea u najskupljem transferu jednog obrambenog igrača u povijesti, većina nogometne javnosti već je pomalo otpisala Lisice u borbi za mjesta koja vode u Europu. No, situacija se ubrzo potpuno promijenila. Everton je već tradicionalno puno trošio, a malo toga korisnog kupio. West Ham ima popriličan nesklad između jako dobrog napada i skromne obrane koja mu ruši potencijal te česte probleme s ozljedama glavnih igrača, dok su Wolvesi osjetili posljedicu igranja u europskom ritmu i čeka ih spašavanje premierligaškog statusa koji ipak ne bi trebao biti upitan.

Sedmo mjesto sada se čini realnim za Leicester, ali više ne bi bilo iznenađenje ni ako napadnu i koju poziciju više od toga. Nekoliko je razloga za optimizam u ostvarivanju tog cilja, a prvi je menadžer.

O vječno podcijenjenom Rodgersu ostala je slika tipa bez karizme i samopouzdanja još od njegovih liverpulskih dana. Neupitan dodatni motiv, ali i gotovo 10-godišnje ligaško iskustvo zasigurno su prednost u odnosu na, primjerice, Franka Lamparda i Olea Gunnara Solskjæra. Također, drugi razlog za optimizam je njegova taktička fleksibilnost. Rodgersov Leicester može jednu utakmicu prepustiti loptu suparniku i napadati u napadačkoj tranziciji, a već u drugoj preuzeti kontrolu i dominirati posjedom. To proizlazi iz njegove filozofije: pozicijski nogomet i visok posjed ostali su osnove identiteta u igri, ali upliv pragmatičnosti je zapravo ono što njegov sustav čini posebnim.

Dobro uigrana rotacija

Iako većinu napada gradi iz obrane, momčad neće oklijevati sa slanjem dugih lopti prema Vardyju kako bi iskoristila njegovu brzinu protiv visoko postavljene suparničke obrane. Tako će, primjerice, na svom terenu pregaziti Newcastle s 5-0 ili dominirati posjedom na Old Traffordu, a već u sljedećoj utakmici prepustiti posjed Tottenhamu i orijentirati se na tranziciju te tražiti svoje šanse iz prekida preko Maddisona kao ponajboljeg izvođača u ligi.

Možda najbolji primjer taktičke prilagodljivosti viđen je u predzadnjem kolu prošle sezone. Sve dok Vincent Kompany nije čudesnim golom odlučio pobjednika, Leicester se vrhunski branio posebno razbijanjući Cityjeve napade po krilima gdje su Ricardo Pereira i Ben Chilvell osvojiti sedam od devet lopti.

Iako više nema Maguirea na raspolaganju, momčad je nastavila s odličnim obrambenim izdanjima. Çağlar Söyüncü se pokazao kao idealna zamjena, mladi Turčin vrlo rijetko griješi i jednako je uspješan u obrani i u izgradnji napada. Lisice su primile samo pet golova u sedam utakmica, jednako koliko i Liverpool. Veliki dio posla obavlja zadnji vezni Wilfred Ndidi, igrač s najviše osvojenih i presječenih lopti, a treći po blokiranju dodavačkih opcija.

Leicester ne bi mogao biti tako uspješan u izmjeni planova da nema dobro uigranu rotaciju. Rodgers većinom koristi 14-15 istih igrača te radi jednu ili dvije izmjene ovisno o suparniku: tako u jačim utakmicama ulazi dodatni vezni Hamza Choudhury, a u statusu favorita priliku dobivaju okomita krila Harvey Barnes i Demarai Gray. Novac od prodaje Maguirea u Manchester United uložen je u trojicu igrača. Za 45 milijuna eura otkupljen je Youri Tielemans, dinamični belgijski veznjak koji nudi pomoć Maddisonu u kreaciji i mijenjanju ritma kroz duge i dubinske lopte te kao opcija udarca s distance; doveden je i njegov sunarodnjak Dennis Praet te Ayoze Pérez. Ipak, čini se da će ponovno većina napadačke odgovornosti pasti na leđa bivšeg engleskog reprezentativca u njegovoj možda i posljednjoj sezoni na velikoj sceni — Vardyjev učinak mogao bi prevagnuti hoće li se Leicester naći među šest najboljih ili ne.

Povratak na Anfield

Konačni argument zašto bi Leicester mogao uspjeti je slabiji ulazak u sezonu te problemi u ostalim klubovima.

Izuzev Liverpoola i Cityja u borbi za naslov, četiri preostale pozicije su otvorene. Prije početka sezone Tottenham je slovio za najsigurniju opciju, ali zadnji događaji ozbiljno dovode u pitanje njegov konačni plasman. Za razliku od Rodgersa, Mauricio Pochettino je skupio samo 13 bodova u zadnjih 18 ligaških nastupa, a Christian Eriksen sve je bliže napuštanju broda, što bi moglo pokrenuti domino-efekt i završiti menadžerovim odlaskom. Arsenal nije dobio previše od novih pojačanja i obrambeno djeluje najslabije. Manchester United popravlja obranu, ali se muči sa zabijanjem golova, posebno na gostovanjima i trenutno je najneuvjerljiviji. Od ostatka elitnog društva, Chelsea ima najviše razloga za optimizam, iako ga u nastavku čeka sezona puna obrata zbog neiskustva i manjka kvalitete na određenim pozicijama.

Kad je Leicester osvojio naslov, četvrtoplasirani City imao je 66 bodova, odnosno 1,74 po utakmici, što je bio najmanji prag za ulazak u Ligu prvaka u posljednjih 14 godina. Računajući prošlu sezonu, Rodgers je trenutno skupio 34 boda u 18 nastupa, odnosno 1,89 po utakmici. Za razliku od konkurenata, Leicester ne igra Europu, ima uigran sustav i trenutno najmanje problema te se čini da bi ponovno mogao pokvariti planove najbogatijima.

Pozitivni trend će pokušati nastaviti na Anfieldu, protiv kluba čiji je povratak na vrh započeo upravo on. Osim rezultatskog motiva i šanse da napravi veliki posao s Leicesterom, Rodgers dolazi po poštovanje kojeg kao menadžer Redsa nije dovoljno dobio. Možda ga konačno dobije kao šef suparničke momčadi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.