Jürgen Klopp odbio je tražiti izgovor za poraz u nedostatku sreće nakon susreta u Barceloni. Uprkos tome što su njegovi igrači u drugom poluvremenu kontrolirali događanja na terenu, imali više dodavanja i u konačnici veći broj udaraca prema golu, ocijenio je da razvoj situacije zahvaljujući kojoj su završili s tri gola zaostatka nije nepravedan prema njegovoj momčadi.
“To je nogomet. Jednom prilikom dok sam bio u Dortmundu igrali smo u Berlinu, imali 31 udarac prema golu naspram njihova tri i izgubili 0:3.”
Namjerno ili ne, Klopp je lupio jednu od toliko puta ponovljenih fraza u pokušaju da objasni neobjašnjivu situaciju koju samo nogomet može ponuditi. Svi smo je prije ili kasnije prevalili preko usana u nedostatku kvalitetnijih argumenata za ono što smo vidjeli na terenu. No, Nijemac nije tip koji će nakon toga slegnuti ramenima i pomiriti se sa sudbinom, čak i ako je iz prve ruke imao priliku svjedočiti genijalnosti Lea Messija. Njegov hod po vodi ga ne zanima sve dok se ima čemu nadati. U nadi je tražio putokaz za preokret.
Iako nije mogao računati na Roberta Firmina i Mohameda Salaha, pripremao je vrhunsku predstavu u nogometnom hramu naviknutom na čuda.
Barcelona je zaslužila ispasti — ne zato jer je u 180 minuta bila lošija momčad, nego jer je odbila vjerovati i odustala prije kraja. Eliminirala ju je njena sušta suprotnost
“Naš život ne čini lakšim saznanje da moramo zabiti četiri gola bez dva ponajbolja napadača na svijetu, ali ćemo se potruditi. Ako to ne budemo mogli napraviti, barem ćemo pasti na najbolji mogući način”, izjavio je prije utakmice koju je počeo s Divockom Origijem i Xherdanom Shaqirijem u napadu.
Klopp je znao da Liverpool ne može parirati Barceloni individualnom kvalitetom, ali isto tako i to da je kvalitetniji tim. Ako ponovo stvori uvjete u kojima će radne navike i želja njegovih igrača doći do izražaja, rezultat može biti drugačiji. Iz tog razloga je spustio ručnu, odbacivši pristup kojim je nadoknadio 25 bodova zaostatka za Manchester Cityjem iz prošle sezone i utrku za prvaka engleske Premier lige odveo do neslućenih granica i još jednom odlučio stisnuti papučicu gasa do kraja. Onako kako najviše voli. Onako kako bi to inače radio da ne mora držati glavu hladnom. Bez straha da li će dobiti gol, dva ili pet na drugoj strani, činilo se da su njegovi igrači bili u stanju pomaknuti Marc-Andréa ter Stegena na parking ispred Anfielda ako bi to bilo potrebno.
Istrenirana reakcija i želja
Liverpool je parkiranjem busa pred Barcelonin gol u korijenu sasjekao svaki pokušaj organiziranja napada. Kloppovski sat sa šest igrača nabijenih u suparničkih 30 metara otkucavao je kao tempirana bomba, čekajući pogrešku koja će utakmicu pretvoriti u totalni kaos u kojem se niko ne snalazi bolje od momaka u crvenom.
Dočekali su je već u sedmoj minuti. Bez mogućnosti da stavi loptu pod kontrolu, nenaviknuta na kontinuiranu igru u tranziciji, Barcelona je ostala razvučena i platila je ceh.
Joël Matip s loptom u nogama ulazi u igru pored nezainteresiranih Luisa Suareza i Messija te dijagonalom na desnom krilu pokušava pronaći Sadija Manea. Jordi Alba, daleko od svoje idealne pozicije u zadnjoj liniji, pokušava blokirati pas, ali sve što uspijeva je primiti loptu za senegalskog napadača. Sergio Busquets izvlačenjem na lijevi bok nastoji ispraviti Albinu grešku i usporiti Liverpoolov napad, ali to otvara koridor kroz sredinu terena za utrčavanje igrača iz drugog plana.
U tom se trenutku sve svelo na istreniranu reakciju, na želju igrača. Onu Jordana Hendersona da postigne gol ili onu Artura Vidala da ga spriječi u toj namjeri. Nakon 18 mjeseci Klopp je nedavno priznao da je svog kapetana koristio na pogrešnoj poziciji. Pomaknuvši ga bliže golu otključao je njegov puni potencijal i momčadi dao prijeko potrebnu novu vrijednost u završnici sezone. Hendo je još jednom bio ključ. Pobjegao je Vidalu prije nego što je ovaj stigao reagirati, njegov udarac je Ter Stegen uspio odbiti tek do Origija koji šalje loptu u mrežu.
Momčad Ernesta Valverdea će uspjeti pronaći ritam u nastavku prvog poluvremena, čak i promašiti par ozbiljnih šansi od kojih bi je samo jedna realizirana vjerojatno odvela u finale, ali akcija za Liverpoolov vodeći pogodak govori mnogo više od onoga što je vidljivo na prvi pogled. Drugi gol će također primiti nakon tranzicije i dodavanja igraču koji utrčava iz drugog plana. Ne slučajno i nikako bez razloga.
Ovo je Barcelona koja zbog godišta svojih nositelja ne može parirati atomskom nogometu koji se igra u završnici Lige prvaka. Koja Messijevu i Suarezovu ravnodušnost za igranjem obrane mora kriti četvrtim veznim igračem i dubokim blokom. Koja zbog toga ne može kolektivno napadati niti se može kolektivno braniti. Valverde je u nezahvalnoj situaciji uspio pronaći recept, otkriti frekvenciju na kojoj ova ekipa može funkcionirati bez da bude previše izložena, iako je to često podrazumijevalo pretjeranu ovisnost o Messijevoj inspiraciji, sve dok ne bi naletio na oktanski nogomet momčadi koje su poput pčela zajedničkim radom dizale temperaturu sve dok ne bi ugušile njegove stršljenove. Prvo na Romu prošle sezone, sada na Liverpool.
Trenerov borbeni duh
U dvije sezone koliko je na Barceloninoj klupi Valverde je izgubio dvije utakmice u Ligi prvaka.
Problem je u tome što je u njima primio tri i četiri pogotka i ispao u situacijama kad je postajala samo teoretska mogućnost da se to dogodi. U takvim okolnostima sporedna postaje njegova šetnja španjolskim nogometom pored madridskih klubova u krizi. Barcelona mora paziti na svoj ugled. Katalonski gigant ne smije riskirati da trenerov mentalitet postane mentalitet tima. Upravo to se dogodilo sinoć. Iako su njegovi igrači rezultatski još uvijek bili u utakmici, dopustili su da im dvojica klinaca prodaju foru s poligona iza škole i uprkos izgledima odvedu svoju ekipu u finale.
Trent-Alexander Arnold i Origi iskoristili su pravilo o dvije lopte na terenu i kaznili Barçinu nesmotrenost. Pogledajte koliko igrača gostujuće ekipe u trenutku upućivanja lopte iz kuta vodi računa o tome šta Arnold radi. Dvojica, trojica, pri rezultatu koji još uvijek garantira produžetke!? Da nije tragično, bilo bi smiješno. Barcelona je zaslužila ispasti — ne zato jer je u 180 minuta bila lošija momčad, nego jer je odbila vjerovati u sebe i odustala prije kraja.
Eliminirala ju je njena sušta suprotnost, momčad iz koje isijava trenerov borbeni duh i vjera u uspjeh. Sve što je Liverpool uradio sinoć ima zahvaliti Kloppu. On je taj koji se odbio pomiriti s porazom i s desetkovanim sastavom napravio čudo imajući jedino nadu za saveznika. Zbog toga. ako mu za opis utakmice nakon svega bude trebala kakva fraza, uvijek može uz smiješak reći da je lopta okrugla.
