Leicester je bila deveta. Sve je dobro napravio; napao je obrambenog igrača s vanjske strane i onda je promijenio položaj tijela kako bi utrčao u prazan prostor s unutrašnje, što mu je omogućilo da se ogradi u primanju i s dva dodira stvori dovoljnu distancu kako bi se mirno pripremio za udarac. Međutim, ponovo je promašio.

“Nismo bili dovoljno dobri”, izjavio je Jürgen Klopp nakon utakmice, ne referirajući se samo na Manéa. “Večeras mi se mnogo toga u našoj igri nije svidjelo, sve mora biti puno bolje. Morali smo se bolje braniti i morali smo zabiti iz šansi koje smo imali. To obično radimo i zato je teško objasniti zašto to nismo napravili večeras. Puno igrača je odradilo utakmicu ispod normalne razine, zaista nemam objašnjenje zašto.”

Promašena prilika se još i može razumjeti, ali nula ključnih dodavanja i jedan dribling jasan su indikator da Mané igra pasivno

Uostalom, Leicester je na Boxing Day igrao protiv Manchester Cityja u gostima i na travnjak je izašao samo dva dana nakon nje. Igrači su odradili City, sjeli su na vlak i vratili se doma, a onda su dva dana kasnije istrčali protiv Liverpoola. To je sulud ritam utakmica. Jasno je da engleski nogomet ima neke svoje tradicije, da se oduvijek igralo dan poslije Božića i da se Boxing Day — odnosno, igranje nogometa na Štefanje — mora održati. Međutim, mora li Leicester igrati ponovo u utorak nakon jedva 48 sati od utakmice s Cityjem?

Doktor Diego Marqués-Jiménez je sa svojim suradnicima napravio seriju medicinskih istraživanja na vrhunskim nogometašima koji su upravo bili odigrali utakmicu. U njegovim radovima ističe se veliki pad sposobnosti mišića, mišićna oštećenja, povećana razina mišićnih enzima i povišena razina upalnih markera nakon utakmice. Bol mišića nije trenutna, ona se povećava kroz prva 24 sata, vrhunac doseže između 24 i 72 sata, a potpuno nestaje pet do sedam dana nakon ekstremnog napora koji nudi natjecateljski nogomet.

Liverpool je ovo morao dobiti

Međutim, nije stvar samo u boli. Vrhunski sportaši svakodnevno bol trpe i u pravilu imaju visoku toleranciju na bolne podražaje. DOMS — odnosno, sindrom odgođene mišićne boli — kao svoj simptom rezultira smanjenim opsegom pokreta i smanjenom fleksibilnošću, te puno manjom sposobnošću generiranja sile. Ukratko, iscrpljeni mišić vam je slabiji. To u praksi znači da se od igrača koji nastupaju dva dana nakon što su već odigrali utakmicu očekuje predstava koja je 30-ak posto lošija od standardne. Mišići im naprosto nisu spremni za više od toga jer se ne mogu dovoljno brzo oporaviti, bez obzira na to koliko bili dobro kondicijski pripremljeni — tri dana je minimalni potreban razmak između dviju utakmica, jer ta 24 sata razlike između dva i tri dana znače jako puno za povratak fleksibilnosti i punog opsega pokreta.

Iz Leicesterove je perspektive veliki hendikep to što igrači moraju igrati u takvim uvjetima. Brendan Rodgers je u odnosu na utakmicu sa Cityjem promijenio šest igrača iz prve postave jer jednostavno mora rotirati kako bi izbjegao ozljede. Međutim, iz Liverpoolove perspektive, raspored je bio olakotna okolnost. Njegova utakmica na Boxing Day bila je odgođena zbog zaraze u redovima Leeds Uniteda, s druge strane ima zakiseljenog suparnika koji je u nepovoljno poziciji i stopere mu igraju Wilfred Ndidi i Daniel Amartey jer je Rodgers, uz sve izostanke u zadnjoj liniji, morao još malo promiješati karte.

Da skratimo priču, Liverpool ovu utakmicu mora dobiti. Ovo je bio zicer, praktički besplatni bodovi u borbi za naslov jer suparnik se našao u toliko nepovoljnoj startnoj poziciji da je to suludo.

Liverpool je odigrao dobru utakmicu. Dominirao je posjedom lopte i veći dio utakmice se igralo debelo na Leicesterovoj polovici terena; imao je Liverpool 21 udarac na gol, od čega je čak 17 došlo iz kaznenog prostora, što jasno pokazuje da razlika u udarcima nije stvorena napucavanjem lopte iz daljine, a izveo je 12 kornera i skupio 11/19 uspjelih driblinga. Uostalom, imao je i jedanaesterac te još četiri izrazite prilike. Klopp je nakon utakmice pričao kao nije zadovoljan i kako je većina igrača odigrala ispod svoje razine, ali Liverpool je i usprkos tome stvorio dovoljno prilika da prelomi utakmicu. Trebalo ih je samo realizirati.

Tu se ponovo vraćamo na 55. minutu i Manéa. Odnosno, vraćamo se na vrijeme koje je već probilo 13 uzastopnih sati u kojima nije zabio gol.

Sustav ovisi o Manéu

Mohamed Salah je prvi strijelac ove momčadi i ispušni ventil cijelog napada; netko tko cijelo vrijeme napada dubinu i može loptu strpati u gol čak i onda kad situacija nije savršena. Međutim, Mané je kreator. On je taj koji svojim pozicioniranjima i kretanjima među linijama kuha suparničke obrane do točke vrenja, nakon čega Salah dođe kao odušak. Problem je u tome što Mané nije u formi i Liverpool ne može stvoriti dovoljan pritisak unutar sustava, a to već postaje problem.

Mané protiv Leicestera nije imao nijedno ključno dodavanje. Protiv Tottenhama je imao jedno, protiv Newcastlea isto jedno, a protiv Ville ukupno 19 točnih dodavanja za 88 minuta koliko je proveo na travnjaku u utakmici u kojoj je Liverpool imao stabilnu kontrolu zbivanja i dominaciju u posjedu lopte. Dakle, nije problem samo u tome što Mané nije opasan po gol i da ne daje golove iz zicera poput onoga koji je imao u 55. minuti utakmice protiv Leicestera. Mané se ne uspijeva nametnuti na travnjaku onako kako to obično radi.

Dobar primjer je i dribling. Zadnja utakmica u kojoj je Mané napravio tri uspjela driblinga bila je ona protiv Arsenala; zadnja u kojoj je zabio gol. Problem je u tome što niti ne pokušava probijati suparnike, to mu je ujedno bila i zadnja u kojoj je pokušao pet ili više driblinga. Poslije toga je sam sebe sveo na dva ili tri pokušaja. Uspješnost je ostala visoka i Manéa je iznimno teško zadržati kada krene s loptom u nogama, ali broj pokušaja se smanjio.

Kloppov sustav igre s trojicom usko postavljenih veznih igrača ovisi o Manéu. On je taj koji treba kompenzirati puno toga u igri između linija te si Klopp ne može priuštiti da Mané bude pasivan. Može biti u lošoj formi, može promašiti zicer, ali ne smije biti pasivan — a to je ono što od Manéa gledamo u nekoliko zadnjih utakmica. Jednostavno, to nije to, Liverpool treba pravog Manéa.

Iz te je perspektive poraz protiv Leicestera još veći problem. City je pobjegao na šest bodova prednosti, relativno lagani bodovi su ispušteni, a Salah i Mané će ubrzo otići na Afrički kup nacija. Realno, Klopp može biti zadovoljan sa srećom u nesreći jer raspored u siječnju nije pretežak, ali ni iscijeđeni Leicester na papiru nije bio prevelik zalogaj. Ali upravo se protiv Leicestera još jednom pokazalo koliko je Mané — onaj pravi Mané, koji kao lokomotiva vuče Liverpool — potreban Kloppu i koliko je teško uzimati bodove bez njegova doprinosa. Promašena prilika se još i može razumjeti, ali nula ključnih dodavanja i jedan dribling jasan su indikator da Mané igra pasivno i da se ne može nametnuti na travnjaku, a onda za Liverpool sve izgleda lošije. Uključujući i rezultat.