Ljubavi, treba li ti nešto?

Nenad Bjelica ima potporu navijača, ali u klubu je, čini se, ostao sam

Zadnja izmjena: 3. svibnja 2022.

Za vrijeme utakmice protiv Istre s istoka Gradskog vrta se u nekoliko puta čulo Kohortino skandiranje protiv aktualne klupske uprave; imenom i prezimenom protiv Vladimira Čohara.

To je prvi put otkako su Mađari preuzeli NK Osijek da je Kohorta iskoristila utakmicu kao pozornicu na kojoj traži smjenu u upravi. Prije Istre su se eventualna nezadovoljstva držala u sebi. Ponekad je na vidjelo izašlo nezadovoljstvo igrama, igračima ili ambicijama, ali na problem se nije lijepilo ime. Čak i kad se trebalo nešto iskomunicirati, to se radilo prilično oprezno i unutar kluba, bez iznošenja prljavog veša u javnost ili gaženja po prstima ljudi u strukturama kluba. Kohortin javni stav da Vlado Čohar treba napustiti klub prvi je takav u dugo vremena.

Čohar je u klub došao u istom trenutku kad i Nenad Bjelica. Sezona 2020./21. je već krenula, a NK Osijek je Čohara proglasio prokuristom. U suštini, on je postao prvi klupski operativac jer titula prokurista označava trgovačku punomoć. To je osoba može koja može sklapati ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime trgovačkog društva, te društvo –- a Osijek je zakonski dioničko društvo, što znači da je poslovni subjekt — zastupati pred upravnim i drugim državnim organima. Umjesto da te svakodnevne stvari obavlja Ferenc Sakalj, koji je preuzeo mjesto predsjednika nakon što su Mađari počistili Ivana Meštrovića, zaposlen je Čohar kao čovjek koji će de facto voditi klub.

Čohar je u Osijek došao iz Rijeke, gdje je imao sličnu ulogu kada je Damir Mišković gradio Rujevicu kako bi preselio s Kantride, a osim u NK Rijeci, naslov nacionalnog prvaka ima i kao sportski direktor ŽOK Rijeke, što mu je prethodno sportsko iskustvo, kao i ono koje mu je prenio otac Drago Čohar koji je u NK Rijeci bio igrač, trener i sportski direktor.

Iako je klub građen na njemu, vlasnici neće stati na njegovu stranu da bi mu dali ono što mu je cijelo vrijeme trebalo

Ukratko, Osijek je s Čoharom dobio know-how. Čovjek je već bio u klubu koji je gradio stadion na koji se mora preseliti, a bio je i dio tima koji je slagao igračke kockice u šampionskoj Rijeci. Naći čovjeka s takvim iskustvom i u poslovno-građevinskom i sportskom dijelu na hrvatskom tržištu je praktički nezamislivo, tako da ne čudi da je Čohar nešto kasnije prestao biti prokurist i formalno postao klupski direktor te stalni član Sakaljeve uprave.

Međutim, nije baš sve teklo toliko glatko i Osijek u Čoharu nije dobio kockicu koja će u upravnim tijelima pratiti Bjeličinu ambiciju na terenu: “Ono što isto mislim da Osijek mora popraviti u idućem periodu je klub kao klub”, rekao je trener ove zime Aljoši Vojnoviću dok je Osijek bio izjednačen na vrhu prvenstvene ljestvice.

Znak jednakosti između trenera i kluba

Kako god završila ova sezona, Bjeličin je Osijek uspješan projekt. Pomalo se zaboravilo na činjenicu da je preuzeo momčad koja je sezonu ranije bila četvrta, i to u situaciji u kojoj je takva momčad već imala osam bodova zaostatka. Usprkos takvoj startnoj poziciji borio se za naslov do samog kraja sezone, baš kao što je bori i ove. To je Bjeličina ostavština s klubom koji nikad prije njega nije završio kao drugi u HNL-u.

Ne znači to da Bjelica nema svojih mana. Ako ništa drugo, voli se postaviti u ulogu u kakvoj se cijeli svijet urotio protiv njega, kao što je to često znao raditi i José Mourinho, pa galamom mobilizirati svoje resurse, svjestan toga da je u borbi s Dinamom slabiji na medijskom i financijskom polju. Uostalom, radio je u tom istom Dinamu i svjestan je da, iako se trči po istim pravilima, u utrku se ne kreće s istih startnih pozicija.

Ali mora se priznati da je Bjelica neovisno o svojim eventualnim manama apsolutno u pravu kad stalno ponavlja da Osijek mora ojačati kao klub.

Želi li osvojiti naslov, Osijek mora popraviti strukture unutar kluba i efikasnije donositi strateške odluke po nekom sistemu koji ne ovisi o ljudima, jer ovom trenutku se može staviti znak jednakosti između NK Osijeka i Nenada Bjelice.

To nije negativno kada je riječ o prvoj momčadi. Ta se veza možda najbolje vidjela u utakmici protiv Slaven Belupa, koju Bjelica nije vodio zbog smrtnog slučaja u obitelji. Osijek je tog popodneva u Gradskom vrtu bio potpuno bez energije i neprepoznatljiv. Bjelica je naprosto izgradio takav odnos da i iz razgovora s igračima shvatite kako je gotovo svaki član momčadi taj sprovod prihvatio kao osobni gubitak i da je to ostavilo dubok trag.

Bjelica je uspio u tome da momčad bude produžetak njegova karaktera. Razvio je toliko jednostavan sustav da je svima jasno što rade, kako rade i zašto rade; sustav koji kao primarno pogonsko gorivo koristi njegovu energiju. Taj sustav ima prednosti koje će doći do izražaja u jakim utakmicama kad dominira obranom i mane koje iskaču kada treba igrati sa slabijim suparnicima, onima koje treba lomiti kontinuiranim napadima i malo složenijim rješenjima u posjedu lopte. Ali to je njegova momčad i logično je da treba biti preslika njegovih vizija, on je lice te momčadi.

Ali ako nije negativno da postoji znak jednakosti između Bjelice i Osijeka u kontekstu igre prve momčadi, onda je negativno da taj znak jednakosti postoji svugdje drugdje. A itekako postoji. Bjelica je više puta ponavljao da previše vremena troši na obveze koje mu nisu usko vezane uz prvu momčad. Sitnice koje treba obaviti, sastanke koje treba odslušati, kave koje treba popiti, odluke koje treba donijeti, bitke koje treba voditi. Samo kada se eliminiraju pitanja o stadionu na Pampasu na koja je trebao odgovoriti, čovjek bi dobio desetak sati svog života koje bi mogao potrošiti fokusirajući se na prvu momčad.

Bi li s tih desetak sati Osijek viška pobijedio Istru? Vjerojatno ne bi. Ali momčad koja onako odigra protiv Slaven Belupa itekako osjeća na rezultatu kad joj trener ima probleme sa strane, jer onda i ona sama gubi energiju u izvedbi, a činjenica je da Bjelica u Osijeku nema nekoga da ga upita: “Nenade, ljubavi, treba li ti nešto?”.

Na rubu ostavke

A Bjelici treba. Odnosno, treba mu netko tko može pratiti njegovu ambiciju i tko će mu pomoći vući klub. Konkretno, treba mu netko tko će se umjesto njega javno prepucavati sa sucima. Treba mu netko tko će odrađivati glupe sastanke u klubu, treba mu netko tko će sjesti s agentima koji nude igrače i netko tko će preuzeti dio javnih obaveza koje padaju na njegova leđa. Nema ni grama sumnje da Bjelica želi zadnju riječ i da mu odgovara to što je lice kluba, ali treba mu skinuti dio obveza s leđa. To Čohar nije uspio napraviti.

“Na neki način sam pokazao nezadovoljstvo”, ispričao je Bjelica na konferenciji za medije prije utakmice s Istrom kao odgovor na sve glasnije priče da iduće sezone neće biti na Osijekovoj klupi. “Odgovorno sam preuzeo glavnu ulogu u sportskom djelu vođenja kluba. Naravno da ja nisam zadužen za rađenje logistike kluba. I vlasnicima i predsjedniku kluba sam iskazao mišljenje o svemu tome. Na vlasnicima je da vide što i kako dalje, te na koji način mi kao klub možemo biti klub u pravom smislu riječi. Klub nisu samo trener, igrači i navijači nego i strukture kluba koje bi po meni mogle biti puno bolje i jače u ovoj borbi koju imamo s puno jačim protivnikom od sebe u svakom smislu.”

Vratite li se u trenutak u kojem je Bjelica davao intervju Alji, shvatit ćete jednu zanimljivu stvar. Tad Osijek drži prvu poziciju na ljestvici, dogovara dolazak Mije Caktaša i Kristijana Lovrića, žrtvuje odlazak Petra Bočkaja, ali je svjestan da u Ramónu Miérezu ima ogromni kapital koji će možda probuditi i onda lakše dolaziti do golova. Zapravo, med i mlijeko teku, postoji toliko toga što može buditi optimizam. I svejedno Bjelica priča o tome da se klub kao klub treba popraviti, da klupske strukture moraju biti jače.

Zato njegov zadnji istup nije posljedica smanjenja šansi za osvajanje naslova i pripremanje alibija za eventualni neuspjeh, što je Bjelica često znao raditi ponavljajući da svi drugi suparnici troše više, imaju bolju potporu javnosti i jači utjecaj u Savezu, a da je on u situaciji u kojoj je nezaštićen. Bjelica je ponavljao slične stvari i davno prije. Manje nervozno i puno asertivnije, ali poanta je bila vrlo jasna i vodila je prema istoj stvari: prema činjenici da je Osijek kao klub građen isključivo na njemu i da nema strukture koja to može držati.

Oni koji puno bolje od nas znaju što se u Osijeku događa kažu da je Bjelica bio na rubu davanja ostavke prije utakmice s Istrom zbog konstantnih neslaganja s Upravom koji su prešli na razinu sukoba. Jasno je na čiju je stala Kohorta kad je skandiranjem tražila Čoharov odlazak. Ali jasno je i na čiju su stranu stali mađarski vlasnici kada su objavili da su se Čohar i Sakalj u subotu u Felcsútu sastali s Lőrincom Mészárosem i da je on izrazio zadovoljstvo radom Uprave.

Proglas je to u kojem ništa konkretno rečeno, ali kojim je poslana jasna poruka. I Kohorti na njen prosvjed, ali prije svega Bjelici. Iako je klub građen na njemu, vlasnici neće stati na njegovu stranu da bi mu dali ono što mu je cijelo vrijeme trebalo — jaču klupsku strukturu u napadu na titulu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.